Balkan Handball

ANALIZA LIDLSTAR LIGE: U Francuskoj nikada nije dosadno

PIŠE: Marin Kasić

Prvi dio sezone u Francuskoj protekao je manje-više očekivano, ali daleko od toga da je bilo „dosadno“. Naravno, i ove smo godine vidjeli određena iznenađenja i posrtaje favorita, no također i veliki broj neizvjesnih te poprilično izjednačenih utakmica. Pri samom vrhu i dalje je velika gužva gdje prvi Paris i peti Chambery dijele svega četiri boda, a isto vrijedi za začelje gdje su Cesson, Ivry, Pontault i Istres u svega pet bodova razmaka. Stvari su daleko od riješenih u svakom pogledu te nas i u nastavku sezone očekuju brojne zanimljivosti.

Vodeći Paris u 13 je kola ispustio tek jedan jedini bod na za njih vrlo neugodnom gostovanju kod Nimesa, a poslasticu jeseni mogli smo vidjeti u posljednjem kolu gdje su minimalno slavili kod Nantesa pogotkom Hansena u posljednjim sekundama susreta. Ponovno su kvalitetno tržili uoči sezone, ionako sjajnoj jezgri ekipe pridodali obrambenog specijalista Morrosa, šutera du Rietza i pivota H. Tofta Hansena stoga sjajni rezultati u aktualnoj sezoni nikoga ne iznenađuju. Njihovu jesen obilježila je odluka Nikole Karabatića da ode na operaciju problematičnog stopala zbog koje propušta nadolazeći SP u Danskoj i Njemačkoj, no biti će na raspolaganju za najbitnije dio sezone u samoj završnici. Naravno da brige ne postoje jer u vidu Sagosena i Hansena imaju jednako kvalitetne zamjene. Remili i Sagosen su godinu dana stariji i iskusniji što se jasno vidi u njihovoj igri, Corrales sve više preuzima ulogu Omeyera, Luka Karabatić i Morros drže sve konce obrane, a spomenimo još kako je Luka Stepančić nezadovoljan minutažom sreću odlučio potražiti u Szegedu od naredne sezone (kao zamjena stiže latvijski div Kristopans).

Nantes je trenutno prvi pratitelj Parisu, no iza njih je jesen prepuna oscilacija u igri koje su se doduše puno više odnosile na Ligu prvaka. U domaćem prvenstvu su držali konstantu, a jedine poraze upisivali od Chamberya i Parisa. Gurbindo je dobar dio jeseni imao problema sa ozljedom, no Lazarov je sa 38 godina na leđima pokazao kako i dalje nije za „staro željezo“ te je uz srednjaka Clairea motor ove ekipe. Znali su se mučiti sa slabijima od sebe i to pred svojim navijačima, primjerice Cessonom ili Dunkerqueom, no nerijetko ih je izvlačio sjajni vratarski dvojac Dumoulin-Siffert, a tradicionalno dobru polusezonu iza sebe imaju i Tournat i Rivera. Nyokas je konačno zdrav zbog čega su Faluvegi i Lie Hansen pali u drugi plan, no on ako nema svoj dan često može biti tempirana bomba za svoju momčad jer će bez obzira na formu ispaliti 10-ak šuteva. Sam Anti je rekao kako je ove sezone primarni cilj osvojiti ligu, a tek onda brinuti o europskim preprekama…

Aktualni prvak Montpellier definitivno ne igra u skladu sa očekivanjima koja je postavio senzacionalnim osvajanjem Lige prvaka. Lani su bili u igri za ligaški naslov sve do posljednjeg kola, a ove sezone svojim igrama nisu dali naslutiti da bi mogli ponoviti isto. Prvo ime svakako je mladi desni bek Melvyn Richardson koji se nametnuo kao vođa ove momčadi, a u pomoć mu nerijetko priskače uvijek standardni Porte. Odlaskom Fabregasa otvorila se velika rupa na oba kraja terena koju nisu uspjeli adekvatno zakrpati, a još jedan razlog ponavljanja ovakvog (ne)uspjeha je činjenica da je vratar Gerard miljama daleko od prošlogodišnje forme. Jesen su primarno obilježile ozljede, u prvom se redu to odnosi na organizatora igre Simoneta koji je propustio preko polovice utakmica, no tu svakako vrijedi pohvaliti mladog Villeminota koji je preuzeo njegovu ulogu. Dobar dio bili su i bez prvog lijevog beka Truchanoviciusa te bitnog dvojca Guigou-Grebille, a na proljeće itekako imaju prostora za napredak. S obzirom na silne probleme sa ozljedama koji su ih pratili nerijetko su usporavali tempo utakmice i fokusirali se na obranu, što ipak nije bio slučaj posljednjih sezona kada ih je krasila lepršavost i trka prema naprijed. U ovome su trenutku ipak pokazali kako zasluženo zaostaju za vodećim dvojcem.

Jedna od priča jeseni svakako je Chambery koji je lani iz ruku Obrvana preuzeo bivši pomoći trener Montpelliera Eric Mathe. Riješili su se problematičnog Bannoura, doveli provjerena imena poput Costoye i Babarskasa za koje se ispostvailo kako su pun pogodak, a Mathe je uspio usaditi svoje ideje i postići nevjerojatno homogenost grupe bez velikih zvijezda. Startali su u prvenstvu sa devet pobjeda i remijem uz skalp Nantesa, potom zakazali protiv objektivno kvalitetnijeg Parisa i Montpelliera, no pobjedom nad Cessonom u posljednjem kolu zaokružili sjajnu polusezonu. Genty brani u vrhunskoj formi te je trenutno po uspješnosti najbolji vratar lige i jedan od najzaslužnijih za sjajne rezultate, a ne smijemo zaboraviti spomenuti ni Melića i Mindegiu koji su prve napadačke violine momčadi. Ove sezone nemaju europskih obaveza što se u konačnici pokazuje kao veliki plus te se u potpunosti mogu posvetiti domaćim natjecanjima.

Nimes je ponovno imao sjajnu polusezonu (9 1 3), no lani su također bili hit prvenstva na jesen, a na proljeće pak totalno potonuli i čak ostali bez pozicija koje vode u Europu. Zadržali su na okupu sve najjače karike, pridodali im tri vrlo kvalitetna igrača u vidu Garaina, Brasseleura i Nieta te su pokazali kako su spremni potući se sa svakime. Potvrda navedenog stigla je kada su otkinuli bod Parisu, a protiv njih nitko unaprijed ne može računati na bodove. Desbonnet ponovno brani na visokoj razini, imaju pregršt zanimljivih mladih bekova (Nyateu, Brasseleur, Garain, Prandi…) te će za njihovu sudbinu ponovno biti ključan ulaza u drugi dio sezone.

St Raphael je tradicionalno u vrhu poretka, a ponovno su uspjeli izboriti grupnu fazu EHF kupa u kojem brane lanjsko finale. Na početku sezone imali su određenih problema jer je bilo teško zamijeniti neizostavnog Karaleka koji je otišao u Kielce, a ostali su i bez trojke Hmam-Abily-Krantz koja se umirovila. Doveden je Bjelorus Gayduchenko koji se pokazao kao pun pogodak te je odmah upao u startnu vanjsku postavu uz Sarmienta i Dipandu, a veliki plus je i činjenica da je lijevi bek Simicu ponovno zdrav. Krenuli su sporo u sezonu sa tri izgubljene, potom vezali sedam bez poraza, da bi u samoj završnici izgubili od Montpelliera i Nantesa uz pobjedu nad Istresom. Obrana ne djeluje čvrsto kao prethodnih sezona (uzrokovano odlascima Karaleka i Hmama), no zato su Simicu i Gayduchenko dali novu mogućnost igranja na „gol više“.

Tremblay je iznenadio mnoge sa visokim 7. mjestom gdje trener Braux radi odličan posao, no struka mu svejedno nije ukazala povjerenje te on ovog ljeta napušta klub. Sam je poručio kako cilj svejedno ostaje izboriti ostanak u ligi, za sada su na odličnom putu. Oni su uoči sezone otpisali niz nebitnih rotacijskih igrača koji su samo zauzimali prostor, doveli zanimljiva imena poput Portele, Borgesa, Chouriefa i Henrika Olssona što se pokazalo kao pun pogodak. Napadački su imali odličnih partija pod vodstvom Ševaljevića, Siakama i Šebetića, a u više su navrata pokazali kako kada zagusti mogu računati i na kvalitetnu obranu kao što je bio slučaj u otkidanju boda Montpellieru. Ova sezona ne bi smjela biti turbulentna poput prošle gdje su tek u pretposljednjem kolu osigurali ostanak u ligi.

Iza Aixa je vrlo razočaravajuća sezona prepuna oscilacija i loše igre, a nije pomogla ni izjava trenera Jeromea Fernandeza koji je rekao kako bi iste sekunde napustio klub ako mu se ponudi angažman u nacionalnoj vrsti što je vidno narušilo atmosferu. Bodove su upisivali tek protiv posljednjih momčadi lige, a svaku jaču partiju su izgubili, izuzev St Raphaela na samom početku sezone. Brojnim razočaranjima svakako treba pridodati ispadanja iz Liga kupa od prosječnog drugoligaša Nice (još u 1/16 finala) te ono puno bitnije iz EHF kupa od danskog Holstebra (ostali bez grupne faze koja je bila velika želja), no dojam su djelomično popravili sa tri vezane pobjede nad fenjerašima čime su zaključili neuspješnu jesen.

I ove sezone Dunkerque ima najbolju obranu lige, u prosjeku primaju 24,5 pogotka po susretu, no istovremeno imaju i jedan od najgorih napada lige što je velika boljka ove momčadi. Kvalitetnih imena u tom pogledu ne nedostaje, predvode ih Langaro, Davyes, Butto i Kornel Nagy, no Cazalova filozofija igre ionako se ne bazira na napadu. Prije početka sezone dovedeni su Suholežnik i Pineiro, dva odlična pivota koja su se brzo uklopila u postojeći sistem, a zanimljiv igrač je i lijevi bek Reiner Dranquet koji je stigao iz portugalske Avance, no tek treba pokazati puni potencijal. Kod kuće su bili iznimno čvrsti i neugodni za mnoge, u gostima ipak puno skromniji, no svejedno su znali namučiti Montpellier i Nantes koji su ih jedva dobivali minimalno razlikom. Tek su jednom u sezoni primili 30 pogodaka i to od brzog Toulousea, no svejedno uspjeli uzeti bodove.

Toulouse je jedno od većih razočaranja sezone gledano po stanju na ljestvici, no borba za ostanak nikako nije njihova realnost. Uoči sezone najavljivao se pohod na europske pozicije, no s obzirom na trenutno stanje to djeluje kao nemoguća misija. Doveden je perspektivni bek Jovanović, no zbog ozljede koljena u pripremama primoran je pauzirati sve do proljeća, ali je zato Markus Olsson iz Skjerna odmah uskočio u prvi plan. Nemanja Ilić tradicionalni je vođa i kapetan ove momčadi, a prate ga zanimljivi igrači poput španjolskog reprezentativce Solea, Norvežanina Jakobsena, Poljaka Przybylskog te ranije navedenog Olssona. Ekipa je koncipirana po Gardentovom ukusu, prezentiraju moderan rukomet sa puno trke i brzih napada, no to se za sada nije pokazalo pretjerano djelotvornim. Obrana je i dalje veliki problem ove ekipe, u tom pogledu nema previše kvalitetnih imena, a protiv jačih su u pravilu uvijek primali 30-ak golova i ostajali praznih ruku. I oni su dojam popravili sa tri pobjede nad fenjerašima u posljednjim kolima prije stanke, a na proljeće bi od njih definitivno morali vidjeti određeni napredak.

Cesson je na ljeto promijenio čak 10-oricu igrača i ostao bez niza prvotimaca, a stigao je i novi trener Christian Gaudin. Došao je pivot Kalafut koji je stekao renome u Bundesligi, a u „novu“ vanjsku liniju dovedeni su Acquevillo, Szyba i Mitrović, no potonji se vrlo brzo teško ozlijedio (ligamenti koljena drugi put u dvije sezone) te je pred njim još jedna duga stanka. Sredinom sezone ozlijedio se još jedan bek Beauregard koji je bitan u oba smjera što se jasno reflektiralo na igru Cessona, a kao alternativa doveden je trenerov sin Noah Gaudin iz Aixa. Lijevi bek Acquevillo prvo je ime ove momčadi i praktički jedina svijetla točka jeseni, no imali su oni nekoliko odličnih partija u kojima su umalo uspjeli iznenaditi favorizirane protivnike poput Montpelliera i Nantesa. Bodove su uzimali isključivo protiv momčadi koje su s njima u krugu borbe za ostanak što i djeluje kao njihova realnost.

Ivry tradicionalno ima velikih napadačkih problema, što zbog šture rotacije, što zbog nedostatka kvalitete. Ove jeseni nisu ih zaobišli ni problemi sa ozljedama; desni bek Morales koji je stigao iz Porta još nije upisao službeni nastup, a bitni srednjaci Furlan i Martinez propustili su dobar dio utakmica, pogotovo u studenom i prosincu. Nema više Stefanovića na klupi, preuzeo ih je Quintallet koji je slične filozofije (prioritet obrana), napustili su ih bitni igrači poput Brasseleura, Ben Alija i Margarie, prvi vratar Chapon se umirovio, no brzo su reagirali i doveli Šunjića, Linusa Perssona i Slovaka Kopču koji su odmah upali u prvi plan. Kod kuće još mogu zaprijetiti, u gostima su djelovali izrazito skromno gdje su u sedam kola ubilježili isto toliko poraza, a pritom nijednom nisu prebacili 25 pogodaka. Jedino postignuće vrijedno spomena je ulazak u polufinale Liga kupa što je za njih povijesni uspjeh. Oni su već godinama osuđeni na začelje lige i bespoštednu borbu za ostanak do posljednjeg kola, a prema svemu sudeći ni aktualna sezone neće donijeti pomak prema naprijed.

Za kraj nam preostaje osvrnuti se na prošlogodišnje drugoligaše, Pontault i Istres. Pontault je s(p)retno uspio izboriti promociju u najjači rang francuskog rukometa, a zanimljivo je kako su u doigravanju imali četiri remija u četiri susreta. Pojačali su se, doveli sedmoricu igrača među kojima se ističu pivot Kaabeche te desni bek Hosni, no svejedno pokazali kako će teško izbjeći borbu za ostanak. I oni imaju novo lice na klupi, umjesto Qunitalleta na klupu je sjeo Cherif Hamani koji je bez iskustva na ovoj razini, što se definitivno i osjetilo. U sezonu su ušli sa sedam vezanih poraza, a jedine bodove uzeli kod kuće protiv Istresa i Dunkerquea. U gostima je priča potpuno drugačija gdje su u pravilu bili miljama daleko od šansi za pozitivnim rezultatom, a tek su jednom prebacili 25 (28) i to u raspadu kod St Raphaela gdje su primili okruglih 40. Pokazali su kako bodove jedino mogu tražiti protiv izravnih konkurenata sa začelja (Ivry, Istres, Cesson), za preostale jače skalpove ipak nedostaje kvalitete…

Lanjski osvajač druge lige, Istres, trenutno je zacementiran na samom začelju kao jedina momčad bez pobjede u ligi. Imaju tek dva remija i to protiv Dunkerquea na otvaranju gdje su iznenadili sjajnom igrom te protiv Tremblaya gdje su ih nijanse dijelile od punog plijena. Igra nije bila toliko loša koliko to sugerira prvenstvena ljestvica, protiv najjačih su pokazivali karakter i što je najbitnije nisu pokazali sklonost raspadanju. Pojačali su se bekovima E. Feuchtmannom i Stojanovićem, zadržali lanjsku okosnicu ekipe na okupu, no kao i Pontault pokazali kako im nedostaje kvalitete za ozbiljnije rezultate. Pred njima je također poprilično zahtjevno proljeće i borba za goli život.

Sve u svemu, francuska liga već nas godinama časti sa vrlo kvalitetnim rukometom te obiluje neizvjesnošću; što od borbe za naslov, preko utrke za pozicijama koje vode u Europu pa sve do velike bitke na samom začelju. Hoće li Paris još jednom obraniti naslov ili ga Nantes i Montpellier mogu ugroziti? Može li Nimes ponoviti kvalitetnu polusezonu, a Aix i Toulouse pokazati napredak? Tko će ispasti iz lige? Odgovore na ta, ali i mnoga druga pitanja, potražiti ćemo tek na proljeće…

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *