KOLUMNA: Dve strane iste medalje koje NEMA - Balkan-Handball.com
Naslovna Analize KOLUMNA: Dve strane iste medalje koje NEMA

KOLUMNA: Dve strane iste medalje koje NEMA

zika.bogdanovic
3 komentari

PIŠE: ŽIKA BOGDANOVIĆ

Hrvatska peta, Slovenija šesta.  „Rukometna Jugoslavija“ je ponovo bez olimpijske medalje.  Već smo navikli da to ide ciklično. Nije je bilo ni 2000, ni 2008. Nikada nije lako u jedan koš staviti i one zadovoljne, i one nezadovoljne. Nikada nije lako tugu za propuštenim poistovetiti sa besom zbog neučinjenog.  Zato je i teško početi priču sa Slovenijom, a završiti je sa Hrvatskom,  jer ljudi uvek vole hepi-end.

Slovenački rukomet je profitirao sa dovođenjem Veselina Vujovića. Uspešna era Borisa Denića na klupi reprezentacije nastavljena je sa trenerom koji je do pre dve godine mogao biti nazvan „tempiranim bombom“. Slovenci su želeli da svom igračkom karakteru i mani u mentalitetu udaljenom od dinarskih planina, dodaju malo „divljine“ u vidu selektorovanja najpoznatijeg rukometnog bradonje koji tu titulu deli sa Nikolom Karabatićem.

„PRONAĐI BEKA ŠUTERA U STATUT“

Slovenačka reprezentacija nije za medalju. Limitirana je nedostatkom šutera, pa iako ima majstore rukometa u bekovskoj liniji, prave žonglere u vidu Zormana, Bombača, Doleneca, Bezjaka i Zarabeca, samo se čekao trenutak ili protivnik koji će napraviti zid preko koga oni neće moći da pucaju. Dok se to ne reši, svako polufinale bilo bi plod nekog neverovatnog poklapanja kockica. Šteta što je Bombač otpao pre kraja turnira, jer bi sa njim i taj meč sa Danskom u četvrtfinalu izgledao drugačije.  Da se ušlo u borbu za medalje, to bi bilo „svetsko čudo“. Pokušajte da se setite ko je u XXI veku bez klasičnog šutera uspeo nešto slično na velikom takmičenju?

Ne znam da li je Borut Mačkovšek već rukometna istorija sa 24 godine. Ako jeste, onda bi bilo iluzorno tražiti više od herojske pogibije za polufinale od slovenačkog nacionalnog tima sve do Tokija.  On je i doneo čuveno polufinale 2013. godine, a posle platio ceh svojim bubicama i evo ga na početku – u Celju. Cehte, Henigman, neko treći, četvrti, tek jasno je šta je glavna boljka i šta Zormana (a sada i bez njega) odvaja od prve lige. Projekat „nađi beka šutera“ mora biti ucrtan u Statut RZS.

Slovenci su igrali „kao Brazilci“, ali utisak je jedno, a ono što se piše – ostaje zanavek.

Ako se pogleda samo preko granice, svu tu raskoš ima reprezentacija Hrvatske. Bekovsku liniju sa Sliškovićem, Mamićem, Karačićem, Duvnjakom, Stepančićem, Kopljarom, nije imao niko u Riju.  Hrvatska nikada nije imala ovoliko oscilacija od 2003. godine i početka ere Line Červara. Nije to taj tim, rekli bi neki, ali vremena se menjaju, nove zvezde se rađaju, pa Morten Olsen i Henrik Toft Hansen su bile glavne „baje“, kovački danskog zlata. Morten „who“ na rukometnoj mapi Evrope?

HRVATSKA „IMALA“ MEDALJU

Hrvatska je imala apsolutno sve da se bori za medalju. Najslabija je bila na klupi. Od početka ere Željka Babić vidi se mnogo prosečnosti i po neki bljesak, kao onaj u Krakovu. Praktično, ne znate šta da očekujete od nekadašnje velesile kada istrči na teren, a to je nedopustivo. Ustajanje na „levu nogu“ nije tema u ozbiljnom rukometu, kao ni priča o podizanju forme, ako ta forma nestane kada je to najpotrebnije. Očigledno je da tim često gubi glavu, da vodeći igrači poput Duvnjaka i Sliškovića ne mogu da dosegnu partije iz klubova. Taktički inferiorna, mentalno slaba,  gde je nekada pucala od siline. Hrvatska je prezentirala superiornost sa Dancima i Francuzima, a protiv Katara izgubljenost kakva nije viđena u proteklih 15 godina. Na kraju je Talant Dušebajev očitao trenersku lekciju Željku Babiću.

Tema golmana nije ni zatvorena. Ništa nije donela promena Mirka Alilovića. Golmani su dali svoj doprinos osvajanju petog mesta, ali ni manje, ni više, nego ostatak tima. Problem „jedinice“ ostaje, ali hvala Bogu, pa se niko neće ostrviti na Stevanovića i Pešića, kako se to godinama radilo u Mirkovom slučaju.

Hrvati krune oreol „svetske sile“ koju su sticali godinama, a to može da ih košta u godinama koje slede.

Na pitanje da li ima budućnosti sa Željkom Babićem, odgovore će dati Zoran Gobac i ostali koji se pitaju.

Hrvatska ima reprezentaciju za medalje – jedina od svih sa prostora Ex-YU. Hrvatska ima igrače u odličnim godinama za vrhunske rezultate i više od jednog postolja do Tokija 2020, od onog domaćinskog na EURO 2018 koje se očekuje.

Ko to MORA da obezbedi?

Možda vam se dopadne

3 komentari

Dmitry 23/08/2016 - 20:30

bravo!

Odgovori
Pozdarvio te Sandi, tvoj Sandi 24/08/2016 - 09:20

Ma Gobac da resi sve, ne ?
I probelem Hrvatske oscilacije i problem šutera u Slovenije…
A nakon izbora novog predsednika EHF imace dovoljno svojih problema.
Pripreme neka se i Makdeonci kao saucesnici neuspleog puča.
Zivi bili …

Odgovori
Legenda 24/08/2016 - 12:08

Interesantan text, kao i obicno, kad ga pies Zika!! Cini mi se da bi bio jos bolji da se autor upustio u malo dublju i kompletniju analizu cijelokupnog stanja na Balkanu. Slovenija i Hrvatska su bar bile u Rio-u, ostalih nigdje nema.Da je kojim slucajem jedna medalja osvojena, krili bi smo se iza nje i nastavaili umirati kao sto umire bolesnik kojemu daju aspirin protiv temeperature a bolest i dalje tinja.
1/ Kuda ide balkanski rukomet i zasto?
2/ Postoje li uslovi i da li je moguce nesto promjeniti?
3/ Sa kim, kako i kada?
Naravno da postoje ljudi puno kompetentniji od mene, koji mogu postaviti i pametnija pitanja ( a u svakom pitanju ima malo i ..pitanja) i koje bismo mozda trebali konsultovati.
Mene sto se tice, ja mislim da idemo u sunovrat, jer kopiramo druge! A poznato je da kad kopiras samo si „drugi“ nikada prvi.
Nekada smo ucili Nijemce, Spanjolce, Francuze da igraju rukomet (nije to bilo tako davano) a danas kopiramo njihov rad.
Zasto kopiramo?
Jer, jednostavno nemamo ideja, nismo originalni (Govorim samo za rukomet) Na svu srecu u drugim sportovima se radi pametnije…
*Imamo vrhunske trenere koji bi mogli pomoci (Hasanefendic, Zovko….Cvetkovic, Petkovic…i mnogi drugi, neka se ne ljute sto ih ne citiram)…ali ni tu nemamo na zalost naseg identiteta..dozvolili smo Spanjolcima da „vladaju“Evropom, jer ljudi iz njihove federacije razmisljaju drugacije….
Dushebajev ispade trener…nije mozda los, imamo je rezultate, ali nije najbolji, to je sigurno….
*Imamo i vrhunske igrace, ali svi ne igraju……zasto?
*imamo i odlicne uvjete za raditi….(koji se ne koriste)

Pa sta nam to onda nedostaje???? Ili,mozda bolje receno, zasto nam onda nedostaje to sto nam dedostaje???

Odgovori

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball