KOLUMNA: Pitajte Duleta ko će osvojiti Nemačku - Balkan-Handball.com
Naslovna Analize KOLUMNA: Pitajte Duleta ko će osvojiti Nemačku

KOLUMNA: Pitajte Duleta ko će osvojiti Nemačku

zika.bogdanovic
1 komentar

PIŠE: Žika Bogdanović

Sezona nam u rukometu počinje kada sudija svirne u pištalju za početak nemačkog Super Kupa. To je po pravilu jedna neobavezna utakmica u kojoj su igrači još uvek nabildovani i preplanuli, ali i nenaviknuti na pritisak sa kojim će se buditi i uspavljivati narednih devet meseci. Tako je i bilo, RNL kao da sezona nije ni prekidana, Flensburg „nov“, uplašen, nespreman…

Ne znam kako gledate na odnos Bundeslige i LidlStarligue, koji je sada pitanje svih pitanja, ali neke fakte ne možemo da pobijemo. Najveći igrači današnjice dolaze iz Pariza, a ne Rajn Nekar Levena i Kila. Šampion Evrope je Monpelje, a prosečan budžet francuskog ligaša je veći od bundesligaškog. Besmisleno je da poredimo uspehe reprezentacija Francuske i Nemačke. Liga od 14 klubova sve je nabijenija kvalitetom i pitanje je godine kada će Francuzi dići na 16, za razliku od Nemaca, koji u svojoj megalomaniji gube konce, ne odustaju od 18, iako u ligi uvek imaju neke Ludvigshafene koji služe za nabijanje gol razlike i ružni su, brate, za gledanje u svojim halicama sa pet redova tribina. Godinama već „boranija“ ulazi i izlazi iz prve Bundeslige, nema klubova sa pravom infrastrukturom za ozbiljan profesionalni projekat, sve se svodi na zabavu lokalnog karaktera, malo piva i viršli za situirane nemačke penzionere. Ostaje nam još samo emocija, jer smo odrastali uz DSF, sada Arenu, pa nam Nemci dođu najbliži srcu, ali i to će se promeniti sada kada Arena Sport bude unela i „Francuze“ u tople domove ove jeseni i zime.

Robovlasnički sistem sa 34 kola u sportu koji svake zime ima veliko reprezentativno takmičenje i pravila koja defanzivne siledžije proizvodi u superstarove, ubija, ali i preventivno tera igrače od TOP nemačkih klubova.

Bundesliga je izvadila utrobu Filipu Jihi, koji više ni prozor loptom nije mogao da razbije u trenutku kada je sa suzama pobegao u Barselonu. U jednom trenutku s početka decenije, bez sumnje, najbolji igrač sveta, završio je karijeru sa 35, a Kil će ga od naredne sezone promovisati u trenera više kao „narodnog heroja“ i simbol nego nekoga ko bi trebalo da bude pandan Noki Serdarušiću i Alfredu Gislasonu.

Ne bih voleo da za par godina iznesem sličnu konstataciju za Duleta Duvnjaka, iako sam pesimista po tom pitanju. Svima je jasno da je u slučaju hrvatskog asa stiglo na naplatu besomučno padanje na glavu godinama unazad u dresovima HSV-a i Kila. Već dugo ne može da se sastavi sa zdravljem, i najbolje bi bilo da pobegne iz Nemačke glavom bez obzira ako želi da karijeru uvede u neke normalne tokove i da mu traje, ali sam pesimista i po tom pitanju. Takvi likovi poput Jihe i Duvnjaka ne znaju da se štede ni u jednom segmentu igre, pa tako valjda i gledaju i na taj odlazak iz Bundeslige, kao na silazak sa scene ili šta već. Jiha je bio najbolji 2012, Dule 2013. godine, po tom redosledu krenuli su i problemi. Nikola Karabatić i Momir Ilić bi odavno uvenuli da nisu pobegli iz Nemačke na vreme…

Ako se Dule ne vrati ove sezone u ritam i na nivo na kome je bio, bojim se da se nikada više neće ni vratiti.

Zato je za prognozu DKB Bundeslige najbolje čekirati dnevni bilten doktora Kila i samog Duvnjaka. Kil bez pravog Duvnjaka ne može do titule. Kil može i mora do titule s obzirom da u startu ima 6 do 8 utakmica manje u Evropi, i da će oni u EHF Kupu biti šala-zabava u odnosu na ono što čeka RNL i Flensburg u Ligi šampiona. Poslednja sezona Alfreda Gislasona bi morala da ima tu emotivnu notu koja izvlači i više od realnog. Ovo će verovatno biti i poslednja šansa Marka Vujina da se domogne trofeja u Bundesligi, Pekeler i Rajnkind su pojačali konkurenciju, Vinček je postao TOP klasa, ako ne i najbolji na svetu, Miha Zarabec je preživeo inicijaciju u Bundes igrača.

Flensburg renoviran, hajde sada da te vidimo „Maiče Makulo“? Čovek koji nije bio prva opcija za klupu posle odlaska Ljube Vranješa osvojio je titulu posle 14 godina, ali i dalje se na njega gleda ispod oka sa nepoverenjem. Otišli su Mogesen i Anderson, pa Mae i Toft Hansen, i ova sezona će biti pravi test njegovog trenerskog umeća. Ako je preživi (čitaj „izbori plasman u Ligu šampiona“) konačno će ime moći da mu se boldira. Ako uspešno izvede tranziciju u kojoj će ubrzo i kapiten Karlson, Lauge i Glandorf biti bivši, eto Nemcima jednog trenera – pravog, da ne moraju više Skandi i Jugosi da im kolo vode. Za početak sezone, Benjamin Burić maestralan. Ako ovako nastavi, Torbjorn Bergerud će od planiranog parnjaka više služiti za dodavanje flašice sa vodom. Benko ima 28 godina, samo mu je nebo granica, „šteta“ što je Bosanac, jer bi ubrzo mogli da ga zovu i najboljim na svetu kada mesto ostane upražnjeno posle Arpada Šterbika i Titija Omejera.

Rajn Nekar Leven je najbolja ekipa u Nemačkoj. Postali su jači za Abutovića, a i Kolbaher je pokazao da nije za bacanje. Ekipa igra kao sat, kao da se nisu ni rastajali preko leta. „Lavove“ od titule može odvojiti samo trošenje u Ligi šampiona i sa druge strane, dobar zdravstveni bilten i perfektna sezona Kila.

To je manje-više ista priča o ekipama koje mogu do titule. Oni koji će pretiti su isti kao i prošle sezone. Najbliži je, odlični Magdeburg koji se polako vraća u sam vrh sa jednim momkom koji je doktorirao rukomet a zove se Marko, preziva Bezjak, zatim Fukse Berlin, Hanover, Melsungen i Gepingen. Berlinci nisu zakrpili odlazak Petra Nenadića Stipetom Mandalinićem, a Vael Žaluz vozi svoj poslednji krug među TOP klubovima, jer ako ni u Berlinu ne uspe posle Kila i Barse…

Gepingen je razočarao u Flensburgu, ali će Slišković, Kozina, Prošt, Zelenović i ekipa mnogima lomiti vratove na domaćem terenu, kao što su to uradili Berlinu. Prva prava sezona Ivana Sliškovića posle povratka u život. Hanover sa zdravim Atmanom i Karlosom Ortegom na klupi, koji bi Vespremu odavno skinuo crni flor u Ligi šampiona, može puno. Ono što je zagonetka sezone za ljubitelje rukometa od Triglava do Đevđelije, Domagoj Pavlović u Melsungenu stišnjen između jedne lopte za Julijusa Kuna sa kojom ovaj mora da spava i palanačkog mentaliteta lokalnih faca, raznih Milera i Šnajdera, sa kojima taj klub pristojnih finansija nikako da uđe u svet velikih. Ako bude zdrav i nametne svoju igru, Pavlović je taj koji bi trebalo da bude infuzija i za malokrvnu Hrvatsku u finišu OI ciklusa do Tokija.

Ako krenemo dalje, tu je Veclar i Tibor Ivanišević, na čijim je rukama dosta toga, s obzirom da je nasledio Volfa i Burića. Biće interesantno videti i prvu bundes sezonu mladog hrvatskog desnog beka Ivana Martinovića u Gumersbahu, da li Miljan Pušica ima daha za oba pravca, i tako dalje, i tako dalje. Sve do Biteghajma i Ludvigshafena, sa kojima i nestaje ta bundes magija, a gledaoci uzimaju daljinac i šaltaju na „Francuze“.

Vidimo se i ove godine. Biće kolumni, samo dok je zdravlja…  

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball