KOLUMNA: Rukomet dobio DOMEN "vanserije.com" - Balkan-Handball.com
Naslovna Analize KOLUMNA: Rukomet dobio DOMEN „vanserije.com“

KOLUMNA: Rukomet dobio DOMEN „vanserije.com“

zika.bogdanovic
1 komentar

PIŠE: Žika Bogdanović

Obično se treneri ljute kada im mlade igrače etiketiraju i predviđaju im budućnost.

„Šta ga hvališ, nemoj da pišeš, uobraziće se, nije dobro za njega“. U pravu su u mnogo primera.

Moj stav je uvek isti.

„Ako je veliki, izdržaće sve na nogama. Takvi se rađaju. Taština je u čovečijem kodu. Ako misli da je preveliki, za to mu ni jedan novinar, ni jedan tekst, ne može biti kriv“.

Sedmi F4 turnir SEHA Gazprom lige ostaće upamćen po četvrtom trijumfu sjajne generacije Vardara. Ostaće upamćen i kao oproštaj jedne ekipe koju je predvodio sjajni Španac Raul Gonzales, a koja će se teško ikada ponoviti. Biće to i vikend suza rukometašica Vardara na oproštaju od Skoplja. Stotine ljudi zaduženih za organizaciju, novinara iz celog regiona, predstavnika klubova i rukometnih fanova, pamtiće sunčane dane i miris proleća u Skoplju nekog aprila 2018.

Međutim, ono što bi mogla da ostane najtrajnija uspomena rukometnih hroničara iz hepeninga u hali „Jane Sandanski“ – jeste rađanje jednog igrača – vanserijskog i početak jedne vanredne karijere. Kada napišem vanserijskog, onda to podrazumeva da se ne rađaju svake godine, često ni u pet, ni u 10, da su posebni, da su neuporedivi i da odmah znate da će biti veliki – najveći – pod uslovom da ih zdravlje služi.

Ako ste čekali na Ivana Balića da se rodi ponovo, nećete ga naći u Dalmaciji. Sva je prilika da se rodio malo severnije, u Hrpelje-Kozini. Čekali smo tačno 21 godinu na njega. Otprilike u istom telu, iste brzine, iste dečačke potrebe za igrom, istog stava „ja se ovde takmičim sam sa sobom“, iste lakoće, iste face-kompjutera koji igra šah sa živim ljudima. Po ekspresijama i mirnoći, možda i savršeniju verziju.

Domen Makuc, pod uslovom da izdrži na svom vratu sve ruke netalentovanih drvoseča – takozvanih specijalaca koji ne znaju ništa sa loptom i o rukometu, ali znaju da uništavaju ono najlepše – igru i skraćuju karijere majstorima ovog sporta, biće vrhunac slovenačke škole rukometa koja je postala sinonim za proizvodnju srednjih bekova.

Prvu operaciju meniskusa zaradiće pre 18 rođendana (1.7.2000). Ako izdrži, a da je pameti, zbog ovakvih igrača bi trebalo menjati pravila rukometne igre – odnosno uništiti armiju „Kusa i Šuha“ jednom za svagda samo jednim potezom – odredbom da se izmena može vršiti samo kada je ekipa u posedu lopte (‘ajte majstori da vas vidimo kada vam je lopta u rukama), slovenačka rukometna istorija bi se mogla deliti na vreme pre i posle Makuca. I ne samo slovenačka.

Turnir na ovakvom nivou sa 17 godina i devet meseci nije odigrao niko u novijoj istoriji rukometa.

Ima mnogo velikih igrača, ima puno velikih rukometnih priča. Ivano Balić nije najveći rukometaš svih vremena, CV mu je prazan u poređenju sa nekima drugima, ali je njegova zaostavština „take me to another dimension“ vrednija od svih drugih od kada gledamo rukomet sa usporenim snimkom. Pokazao je da može drugačije, dao nam je drugu perspektivu, činio je ljude srećnim.

Domen Makuc ima sve preduslove da radi isto to. Počeo je u Skoplju. Uživali smo. Neka mu Bog i rukometni oci podare zdravlja da to čini narednih 15 godina.

Možda vam se dopadne

1 komentar

S.S. 17/04/2018 - 22:58

Bravo Žiko!Sve si rekao!

Odgovori

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball