NA MARGINAMA: SP u Resifeu - Balkan-Handball.com
Naslovna Analize NA MARGINAMA: SP u Resifeu

NA MARGINAMA: SP u Resifeu

zika.bogdanovic
0 komentar

Predizborna kampanja rekla „stop“ političarima u sportu

Početak svakog šampionata prate neki „obavezni elementi“, procedure i poštovanje određenog protokola. Delom je tako bilo i sinoć, kada je svečano otvoren VI Svetski šampionat u rukometu na pesku.
Defile učesnika, interesantan zabavni program sa lokalnom muzikom i plesovima, baš onakav kakav je bio i na otvaranju fudbalskog skupa najboljih pre skoro dva meseca, pozdravni govori visokih zvaničnika.
Jedino što donekle „iskače“ iz te poznate matrice je činjenica da nije bilo zabeleženo nikakvo prisustvo predstavnika političkog života Brazila i lokalne gradske vlasti. Razlog tome je zabrana koja postoji u vremenu kada je u toku predizborna kampanja, što je trenutno slučaj u Brazilu. Tada je svim javnim radnicima praktično uskraćeno pravo na bilo kakve javne i medijske istupe koji mogu biti iskorišćeni u svrhu lične promocije.
Verujemo da i Vi čvrsto podržavate ovakav zakon!

Pravi fudbalski vernici su na plaži

Kombijem svaki dan po nekoliko puta prolazimo put između hotela i terena na plaži. Mnogo ljudi, naročito u dane vikenda, bavi se različitim sportovima, počev od trčanja i „biciklanja“, pa do vežbanja na spravama na plaži, vožnje skejta ili igranja odbojke na pesku. Tu su i brojni tereni u nizu, na kojima se igra najvažnija igra na Svetu – fudbal.  Golovi sa ili bez mreža, a timovi najčešće obučeni u iste atraktivne dresove, kao da je u pitanju neki meč proteklog Svetskog kupa.
Ipak, pravi asovi su tu kraj nas. Na terenu za odbojku na pesku koji se nalazi neposredno uz kompleks u kome se igra Beachhandball Svetsko prvenstvo, gledamo samo fudbalsku loptu i sjajnu igru 2 na 2. Okolo se nalazi i masa kibicera, a na početku ili po završetku meča je jasno i da to nisu samo obični kibiceri, već ljudi koji se klade na pobedu jednog od parova majstora na pesku. Spektakularni prijemi na grudi, odigravanje lopte i dodavanje ramenom, zadive svakoga ko dođe sa strane. Momci su verovatno majstori iz favele kojom se zavšrava dugačka peščana plaža na kojoj se nalazimo. Brazil je ogromna zemlja, sa dugom obalom koja se proteže hiljadama kilometara. Tek kada vidite ove igrače i spoznate veličinu zemlje „reda i progresa“, postaje jasno da je fudbal ovde religijskog značaja, kao i da ovde postoje desetine hiljada fudbalskih majstora koji nikada neće ugledati reflektore nekog od velikih svetskih hramova fudbala, koji ih iz svakodnevice vodi u besmrtnost, a borbu za preživljavanje u favelama menja izazovima života u slavi i bogatstvu.

Reč koja uteruje strah – Tubarao

Svako ko je ikada pročitao i jedan red o Resifeu i turističkom obilasku istog, morao je naleteti na rečenicu, upisanu crvenim, obeleženu uzvičnicima i uokvirenu debelim okvirom!

Ključna reč je „Tubarao“. Stiče se utisak mitskog značaja koju među lokalnim stanovništvom ima ova neman, jer reč je o ajkulama. Atlantski okean je stecište mnogih vrsta, ali retko gde su ajkule tako realna pretnja u urbanoj sredini, kao što je to na obali u Resifeu.

Kažu da je na svetu opasnija samo obala Zapadne Australije, ali i tamo su napadi češći u vodama daleko od obale, u koje se zapućujusurferi i hrabriji plivači. U Resifeu, ajkule napadaju blizu obale! Neki od napada su se dešavali na samo 20ak metara od gradskog bulevara koji je sa jedne strane oivičen soliterima od 30 do 40 spratova u kojima se nalaze hoteli i luksuzne stambene zgrade, a sa morske strane, uskim peščanim pojasom.
Video koji postoji o poslednjem fatalnom napadu, koji se desio pre tačno godinu dana, ledi krv u žilama. Tada u vodu pada uobičajeno razmišljanje „neće grom u koprive“. Lično sam prvi put osetio nelagodu prilikom ulaska u vodu, pa sam posle nekoliko minuta toplu vodu nemirnog Atlantika zamenio vetrovitim i pustim bazenom na 16. spratu mog hotela.

Kažu da su prvi napadi krenuli početkom 90-tih godina i da su posledica ljudskog uticaja na njihove uobičajene migracione puteve. Izgradnja luke južno od grada, sa dubokim dokom, kojim je presečena uoobičajenaruta, „zarobila“ je ajkule u blizini grada. Sa druge strane, spominju i činjenicu da se blizu ušća Kapibaribe reke, u njenom toku nalazi fabrika iz koje se bacaju životinjski ostaci koji su primarna ishrana ovim morskim nemanima. Kako god bilo, „tigar“ i „bull“ ajkule su oko nas, a domaćini kažu da se u to najbolje možemo uveriti ako iz helikoptera nadletimo priobalje oko Resifea. Zato, ako Vas put nanese u Resife, pazite se, tu je negde „Tubarao“!

Ukrajinke i Rusi zajedno

Ekipe koje učestvuju na SP su smeštene u dva različita hotela. Zajedno sa našim timom, u hotelu „GoldenTulip“ se nalaze i ženska selekcija Ukrajine i muška Rusije. Na svakom proteklom evropskom ili svetskom prvenstvu na kome je Srbija učestvovala, igračice i igrači iz različitih selekcija provode mnogo vremena zajedno, tako da se veliki broj sportista međusobno dobro poznaje, čemu doprinosi i prisustvo gotovo svih na društvenim mrežama, koje čini da se ovi odnosi održavaju i osvežavaju i van sezone.

Dobri odnosi su postojali ranije, postoje i danas, čak i kada se politika i razum otrgnu kontroli i kada počne da se puca i strada. Zbog toga, ne čudi zajednička fotografija koju su napravili sportisti iz Ukrajine i Rusije. Nadamo se da će i drugi, oni koji odlučuju o svemu, slediti primer sporta.

Sudije u „miksu“

Nove tendencije u IHF svetu rukometa govore da će se u budućnosti ići ka razdvajanju sudijskih parova, tj. ka razvoju ideje da su sudije pojedinci, nalik situaciji u košarci. To je jedini put koji se mora proći u slučaju želje da u budućnosti rukomet dobije i trećeg sudiju. I ako postoji gotovo jedinstveno protivljenje takvoj ideji u okviru sudijskih organizacija na bilo kom nivou, IHF ne odustaje da je sprovede i to najbolje pokazuje na SP u Resifeu za koji je od samog početka nominovano dva sudijska „para“ čiji predstavnici dolaze iz različitih zemalja. Oba para su ženska i čine ih Poljakinja i Turkinja, kao i Španjolka i Holanđanka. Da se tu neće stati, pokazali su IV i V takmičarski dani na SP, kada su ovde prisutni sudijski parovi dodatno „izmešani“, tako da smo gledali neke nove kombinacije i mora se reći da nije bilo nikakvih prigovora timova na sudijski performans. Verujemo da će već od narednog SP u rukometu na pesku 2016. godine, sve sudije biti nominovane kao pojedinci, a ne parovi. Kako će se kasnije „primati“ ta ideja u rukometu, ostaje da se vidi.

Uživanje garantovano u lepoti plaže „Porto de Galinas“

Nemaju mnogo slobodnog vremena sportisti da naprave pauzu i odmore od mečeva koje igraju dva puta dnevno.

Peščana plaža pred hotelom mami, ali nad svim kupačima se nadvija pretnja pojave neke od ajkula u ubilačkom pohodu. Zbog toga se malo ko usuđuje otisnuti se dalje od plićaka.

Svi koji žele da uživaju u plažama, vrlo blizu Resifea će pronaći pravi „Eldorado“. Naime, na samo 30-ak kilometara od grada se nalazi Porto de Galinas, mesto koje se u Atlantik preliva prelepim plažama, a koje kupačima nudi opušteno uživanje u moru, bez straha od morskih nemani. Najbolja pozivnica za obilazak mesta kao sa razglednice je prelepa boja mora, ali i pobeda u izboru za najlepšu plažu u celom Brazilu pre nekoliko godina. Značenje imena ovog mesta je „Luka pilića“ i ono svima koji to znaju odaje ružnu istoriju ovog prostora. Kao i obale cele brazilske pokrajine Pernambuko, i Porto de Galinas je prostor najbliži obali Afrike i predstavljao je tačku prihvata silnih brodova koji su sa „Crnog kontinenta“ u Južnu Ameriku prevozili hiljade i hiljade robova. Zvali su ih „pilići“, način trgovine njima i tretiranje nije bilo različito u odnosu na ono sa živinom. U samoj luci su prodavani i vođeni na plantaže šećerne trske u kojoj su radili u neljudskim uslovima.

X.Q

Tekstovi su nastali u periodu od 20. do 27.07.

 

 

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball