Kao nekome ko uslovno rečeno dolazi iz „muškog rukometa“ , trebalo mi je malo vremena da se prilagodim proteklih godina načinu na koji se to radi kod žena. Dva velika takmičenja u Srbiji, kvalifikacije, domaća takmičenja, poneki Evro kup i ostale prijateljske utakmice, doprinele su mom upoznavanju „ženskog rukometa“. Iako bi rad sa nekim ženskim kolektivom bio vrhunac mog „ženskarenja“ u rukometu, za sad je to „samo“ bio upravo završeni F4 EHF Lige Šampiona.
Da sam tekst naslovio i sa POVRATAK U BUDUĆNOST ne bih pogrešio, iako je malo izlizana fraza, ali nema šta, ŽRK Budućnost je najbolja u Evropi, ponovo! Igra koju su prikazivale ove sezone i način pobeđivanja, slutili su od prve faze na to kako može ova sezona da se završi. Sjajno izbalansirana ekipa, u napadu Neagu i Kaća, u odbrani Cvija, na golu Klara, uz sve ostale bez odvajanja i tokom sezone, a posebno na F4 je bila totalno superiorna. Druga zvezdica na dresu je prišivena pa nakon silnih polufinala, ženski CG rukomet pre svega treba da se pokloni i dvojici muškaraca. Predrag Bošković i Dragan Adžić, svako u svom our-u, su to što je falilo nekih prethodnih puta. Kada je, konačno, čovek iz kluba seo ili stao pored klupe, kako god, napravljen je taj korak više pa i dva, što je značilo zvezdice. Čast svim velikim imenima trenerskog posla, ali ipak Dragan Adžić je dokaz istrajnosti, rada, truda i najvećih uspeha. Poznajemo se od neke 2003.čini mi se, kada je bio saradnik Peri Miloševiću u prvom timu i radio sa jednom sjajnom generacijom devojčica rođenih 1986./87. i mlađih, tada, iz kojih su izrasle kasnije i pobednice Lige Šampiona. O reprezentativnim uspesima ovog puta neću, ali je slično.
Larvik je možda jedini mogao da ugrozi Budućnost ove sezone, ali ono što su prikazale u finalu nije bilo dovoljno. Ta bekovska trojka koja je iznela veći deo utakmice nije mogla da parira na pravi način pa ostaje malo nejasnozašto više na terenu nije bila Breistol , umesto legende Gro Hamerseng, koja ipak više nije ni blizu svog nivoa, ali dobro. Norveška krila takoreći bez učinka, pivoti takođe, ali se sve to uklapa u profil onoga protiv koga su igraliu finalu.
Vardar mora još da raste. Ono nešto što ne može da se opiše rečima, a imale su one, sada je prešlo u muški tim. Gledajući ih, ove dve utakmice, nisam video ono što krasi pobednike. Pojedinačno da, zajedno ne. Za mene je Vardar bolje izgledao i bio bolje vođen na prošlom F4, iako je na papiru bio slabiji. Budućnost je decenijama čekala finale i titulu, treba biti istrajan i strpljiv mada verujem da ako se lepo sve izanalizira, eto Vardara opet bar na F4. Da ih je žreb odveo na Dinamo u polufinalu imale bi veće šanse za finale nego protiv ovogodišnje Budućnosti.
Dinamo uz sve probleme koje ima u klubu, može se reći da je moralni pobednik. Taj ruski način igranja mi je malo čudan, dobro obučeni igrači bezdiscipline u igri pa ako im neko uđe u sistem onda dobro, ali ako naiđu na sistem malo ozbiljniji eto problema.Realno gledano, dve ekipe koje su najviše pokazale ove sezone su igrale finale i bolji je pobedio. Falio je Đer, ali bez pola tima i nisu za F4, posebno što su se namerile na Vardar.
Nema srpskih ekipa ni blizu, nekoliko srpskih igrača na terenu, Boža za stolom i samo nas par Srba na F4 ipak je premalo za jedan ovakav događaj.
2 komentari
Ne „dolazis“ ti majstore,vec hvala milom Bogu pa si OTISAO!
Da li si ti stvarno ubedjen da si neki trener,ili te je neko slagao…Partizan ce biti jedina tvoja destinacija i eventualno neka skola rukometa,sve ostalo je istorija za tebe,nema te nigde na trenerskoj mapi Srbije a kamoli nesto drugo,nadji sebi neki drugi posao ako znas nesto drugo raditi,od trenerskog posla se neces hleba najesti…To ti je prijateljski savet…