RUMUNSKA JESEN: ĆSM prvo ime, puno toga je moguće do kraja - Balkan-Handball.com
Naslovna Analize RUMUNSKA JESEN: ĆSM prvo ime, puno toga je moguće do kraja

RUMUNSKA JESEN: ĆSM prvo ime, puno toga je moguće do kraja

zika.bogdanovic
0 komentar

PIŠE: Hrvoje Grobelšek

Nakon polovice sezone u Rumunjskoj većina je ekipa u dijelu ljestvice u kojem bi trebala biti uz određene anomalije, vidjeli smo puno izjednačenih utakmica, a uostalom drugu Constantu i sedmi Dinamo dijeli samo šest bodova. Kako u Rumunjskoj pobjeda vrijedi tri boda jasno je koliko je to malo i da je do kraja regularnog dijela puno toga moguće što se vrha ljestvice tiče.

Apsolutno prvo ime jesenskog dijela sezone je CSM, ekipa koja već godinama pokušava skinuti Dinamo s trona i drugu sezonu zaredom uložili su ozbiljan novac da bi složili konkurentnu ekipu, a kako sada stvari stoje na dobrom su putu da to napokon ostvare. S četiri boda prednosti i utakmicom više od druge Constante čvrsto drže vrh, a imaju samo jedan poraz kod spomenutog prvog pratitelja. Nažalost po njih ispali su prije Final Foura kupa, Dinamo ih je na svom terenu izbacio nakon sedmeraca, ali bitka za najbitnije tek slijedi, a to je nedvojbeno prvenstvo. Što se igrača s ovih prostora tiče, Vražalić se odlično uklopio dok Hrastnika nema od početka sezone zbog ozljede. Motori ekipe su očekivano snažna obrana s kvalitetnim vratarima i imena poput Pozzera, Georgievskog, braće Esteki, Teixerie, Tioumensteva, Ramba… Naizgled dovoljno barem za finale playoffa.

Prvi pratitelj CSM-a nije Dinamo već Constanta što nije baš ogromno iznenađenje pošto su se prilično pojačali tokom ljeta, a sva su se pojačanja pokazala kao puni pogodak, posebno nama zanimljivi Kević koji dobro dopunjava Čuturu i Vujovića na sredini. Nedavno je stigla loša vijest za Constantu i reprezentaciju Srbije jer je prvi desni bek Crnoglavac završio na operaciji i sigurno će biti out do sredine siječnja, ali Constanta tu ima nelošu alternativu u Malinoviću koji je za razliku od lani nešto pokazao. Dosta samozatajan opet je ostao Mladenović, dok i dalje odličan posao u oba pravca radi Nikolić na crti koji je time zaslužio poziv za nacionalnu vrstu Srbije. Osim što predvode koloniju ekipa koje žele skinuti CSM na tronu uspjeli su se plasirati u grupnu fazu EHF kupa nakon dvije sjajne partije protiv Malma te pokazali da nisu bez razloga zamalo iznenadili Magdeburg lani u istim kvalifikacijama. Iako moraju biti zadovoljni s polusezonom, nakon 12 vezanih pobjeda izgubili su zadnje tri jače utakmice prije pauze i ujedno ispali iz kupa od Steaue pa neće moći braniti lanjsko finale.

Calarasi je od svih ekipa imao možda i najburniju polusezonu, smijenili su trenera Petreu nakon samo sedam kola iako nije imao loše rezultate, ali je doveden prokušani stručnjak Bebeško koji je lani vodio Meshkov i podigao ekipu na odlično treće mjesto, no nije uspio izboriti Final Four kupa. Napadački su se očekivano jako digli s brojnim pojačanjima, posebno se to tiče Pejovića koji je mozak tog napada, a Radojković se na desnoj strani dobro se nadopunjuje s Nosratijem. Nedavno je ‘nogu’ dobio Grbavac, mladi Hrvat koji je ljetos doveden i u pripremama imao dobre partije, a onda ostao bez ikakve šanse pa će sada sreću potražiti u austrijskom Linzu kojem predstoji voditi tešku borbu za ostanak. Calarasi je pokazao potencijal za postolje, uspjeli su dobiti Dinamo uz minimalne poraze od CSM-a i Constante, no puno je posla još pred njima.

Krug ekipa koje bodovno dijeli jedna pobjeda započinje Turda koja je lani bila na samom vrhu u regularnom dijelu i uzela Challenge kup. Ove sezone čini se neće biti toliko uspješna, iz Europe su ekspresno ispali od puno prejakog Porta u prvom pretkolu EHF kupa, u kupu ih je izbacio CSM već u osmini finala, no imaju neke veće skalpove kao primjerice nedavnu pobjedu nad Constantom i remi s Dinamom pa je jasno da ih se ne smije otpisati u borbi za medalje. Nisu imali sreće sa zdravljem, u ranoj fazi sezone teško im se ozlijedio prvi desni bek Zacaciurin kojeg sigurno neće biti ni na početku drugog dijela, a u jednom su periodu imali problema s obranom jer su out bili pivotu Iancu i Savić koji je tu stožerni čovjek. Turda je dosta ubrazala igru u odnosu na lani, sada igraju na gol više i nerijetko im je to prolazilo pošto ekipe u Rumunjskoj to od njih nisu navikle gledati.

Steaua je najzanimljivija ekipa lige ove sezone, pristali su igrati SEHA ligu uz Europu i domaće prvenstvo, no to se jako brzo pokazalo kao velika greška što je svaki neutralni promatrač mogao shvatiti i prije nego je krenula sezona. Zbog ogromnog fonda utakmica prvo su podbacili i ispali u drugom pretkolu EHF kupa gdje su htjeli izboriti grupnu fazu, u SEHI su često tankirali i sve to zajedno dovoljno je samo za sedmo mjesto s devet bodova manje od zone Final Foura što je do kraja gotovo nemoguće stići. Glavno natjecanje im je domaća liga, no i tu su tek peti za razliku od lani kada su bili prvaci regularnog dijela i na kraju igrali finale playoffa. Jedina dobra vijest je što su izborili Final Four kupa preko kojeg mogu izboriti Europu, pokazali su neke naznake igre kojom mogu konkurirati za medalje, no teško će sačuvati ‘kakvo-takvo’ zdravlje s tolikim fondom utakmica. Od početka sezone odigrali su ih čak 32 što je u prosjeku jedna svaka tri ili četiri dana… Od početka sezone imaju problema s ljevacima jer su ozlijeđeni Mihelcea na krilu i Aslanyan na beku, u vanjskoj liniji svako malo problema imaju Vegar i Vujić, lavovski sezonu odradili su Milošević i Humet na bekovima te standardni crnogorski reprezentativac Grbović na crti.

Legija Balkanaca u Temišvaru predvođena Perom Miloševićem na klupi imala je dosta problema tokom polusezone, rano su ostali bez sjajnog Dragaša koji je u prva četiri kola zabio 27 golova i obrambeno bio jedan od stožernih igrača. Par kola nije bilo niti prvog desnog beka Sadoveaca, no tu je novopečeni srpski reprezentativac Orbović već standardno dobra i provjerena opcija. Na crti je Hrvat Pribanić odigrao solidne partije, no i on se nakon sedam kola ozlijedio, u slično vrijeme i prvi vratar Kocić. Uz sve te probleme Timisoara solidno stoji, izborili su Final Four kupa, a samo su dva boda ispod četvrte Turde. Treba svakako istaknuti sjajnog Marjanovića na lijevom krilu, dok Vuk Milošević na srednjem igra vrlo promjenjivo i ne može nadoknaditi izostanak Dragaša koji bi se trebao vratiti na proljeće čime će automatski postati opasniji suparnik.

Daleko najveće razočaranje prvog dijela sezone, što se domaće lige tiče, svakako je aktualni prvak Dinamo. Lani su imali puno problema sredinom jesenskog dijela, ali je tada patila i Liga prvaka, a sada su uspjeli proći ‘slabiju’ skupinu i tako napravili veliki europski uspjeh za rumunjski rukomet. U ligi su puno tankirali i igrali pod kočnicom, ali onda na samom kraju polusezone pokazali ‘od čega su napravljeni’ kada su maksimalni. Pomeli su odličnu Constantu u prvenstvu, a potom na sedmerce izbacili CSM iz kupa i otišli na Final Four. Osjetio se tu dosta izostanak Bannoura koji je potvrdio vrhunsku klasu i postao napadački glavni igrač ove ekipe, s njim bi opet trebali biti glavni favorit za oba trofeja. Dobro se uklopio i mladi Hrvat Kuduz na lijevom beku koji se odlično nadopunjava s Komogorovom koji je na širem popisu ruske reprezentacije za predstojeći SP. Zulfić se na desnom krilu brzo prometnuo u prvu opciju, pokazao da nije imao što raditi u rukometno skromnoj Grčkoj prošle sezone.

Focsani je iskoristio brojne prilike koje su im se pružile na početku sezone, napravili su iznenađenja poput remija s vodećim CSM-om i pobjede u Turdi, a u slabijim utakmicama nisu imali nijedan kiks što je za sada dovoljno za osmo mjesto koje zadnje vodi u playoff i to je za njih odlično ostvarenje, ujedno glavni ovosezonski cilj. Uspjeli su otići i na Final Four kupa, imali sreće s rasporedom preko vrlo skromnih ekipa i pružila im se odlična prilika u tom natjecanju. Malo su pali pred pauzu, vezali četiri poraza, no Calarasiju, Baia Mare, Constanti i Timisoari ostajali unutar tri-četiri gola razlike i odlično parirali, pokazali da nisu nikako bezvezna ekipa. Novi trener Iacob napravio je odličan posao, sjajno uklopio jedino pojačanje Hrimiuca koji je u oba pravca postao izuzetno bitna figura, a srbijanski lijevi bek Sladić je ostao među glavnim igračima uz Tutua i Mirouia, no obrana je ostala glavni adut i zaštitni znak Focsanija.

Deveta ekipa lige je trenutno Baia Mare sa samo bodom ispod zone playoffa i tu će vjerojatno voditi ogromnu borbu s Focsanijem za to zadnje mjesto. Oni su očekivano postali izuzetno ovisni od Csperghiju, reprezentativnom beku koji je uspio zabijati devet golova po utakmici u 13 odigranih, Bacau počastio s pomalo nestvarnih 17 (!), no u nekim utakmicama to ipak nije bilo dovoljno. U gostima su bili očajni, dobili samo skromni Buzau, a kiksali kod Fagarasa i Bacaua što im se do kraja više neće opraštati glede borbe za playoff. Pridošli Balkanci Vujadinović na lijevom krilu i Brajović na desnom beku iskoristili su ukazane prilike i postali standardni prvotimci, Brajović je totalno zasjenio lani jako bitnog Muresana. Ispali su iz kupa i tako nisu uspjeli izjednačiti lanjski rezultat kada su igrali Final Four, izbacila ih je Timisoara u četvrtfinalu.

Bacau je definitivno pokazao najviše od svih novih prvoligaša i trenutno predvode petorku s dna, ali su s dva poraza od Suceave i Fagarasa pokazali boljke, sada imaju samo bod više od navedenog dvojca. Maksimov i Serhel koji su dovedeni kao inozemna pojačanja proigrali su u zadnjem dijelu sezone, bili dosta ozlijeđeni do tada te s njima Bacau ima itekakve šanse izbjeći golu borbu za ostanak.

Fagaras je kao lanjski ‘davljenik’ u društvu tri nova prvoligaša imao veliku nadu da neće ponovno morati u doigravanje za ostanak, a uoči pauze čini se da bi se trebali spasiti. Očajno su ušli u sezonu pa je ‘glavom platio’ trener Andreis, neko vrijeme ga je mijenjao pomoćnik Fratila, a od sredine studenog na klupu je sjeo Petrea koji je nejasno smijenjen u Calarasiju i ovdje ima ogromnu želju dokazati da je vrijedio dovoljno da tamo ostane. Dobili su većinu utakmica koje su trebali te će na svom terenu u ligi za ostanak vjerojatno biti nepobjedivi, vrlo čvrsti kao i uvijek.

Suceava zatvara trojac koji bi se trebao spasiti od ispadanja, s istim brojem bodova kao Fagaras pobjegli su posljednjem dvojcu koji su ujedno glavni favoriti da tamo i ostanu. Jako su dugo čekali na prvu pobjedu, čak devet kola nisu uspjeli dobiti nikoga, ali onda vezali tri i pobjegli s dna. Uzimali su kod kuće bodove Dinamu i Calarasiju, minimalno izgubili od vodećeg CSM-a, namučili Steauau i opet dokazali koliko nezgodni znaju biti u svojoj dvorani. Imali su puno problema s ozljedama prvotimaca pred kraj polusezone tako da treba očekivati njihov daljnji rast nakon pauze, nešto slično su napravili i prošle sezone. Među ozlijeđenima je i desni krilni Koki Laković koji je odmah postao prva opcija i vrlo je bitna figura te ekipe, a i druga opcija Olariu je bio izvan stroja u isto vrijeme.

Buzau je regularno ušao u prvu ligu ljetos, uspjeli su dobiti dvije od 14 utakmica, a to su one protiv Cluja i Suceave kod kuće, jedine ekipe s dna koje su ugostili. Vezali su devet poraza pred polusezonu i jasno je da im slijedi grčevita borba za ostanak, no ipak su pokazali neke znakove života.

Na debelom dnu je Cluj sa svih 14 poraza, pokazalo se da ne pripadaju u ovo društvo, no zbog odustajanja Vasluija zbog financijskih problema ipak su upali u prvu ligu. Isti taj Vaslui nedavno ih je dočekao u kupu i dobio bez problema s 34:28, eto što je sudbina… S prosječnim porazom preko -10 i oko 35 primljenih golova po utakmici jasno je da će jako teško izbjeći ispadanje, osim ako tokom zime ne dovedu neka senzacionalna pojačanja što im proračun teško može dopustiti.

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball