Pre dve večeri smo u Manhajmu svjedočili nesvakidašnjoj senzaciji. Genshaimer i društvo su razmontirali favorizovanu Barcelonu, tim za koji se toliko puta ove sezone reklo da su prvi i jedini pravi favorit za osvajanje najprestižnijeg klupskog naslova u rukometu, zadavši im tako težak domaći zadatak da u revanšu nadoknade velikih sedam golova razlike. Već od prvih minuta kapiten je povukao kapitenski, Schmid je nadahnuto pronalazio rješenja i dijelio bajkovite asistencije, Egdal du Ritz samouvjereno fintirao i probijao, a odbrambeni bedem na čelu sa hladnokrvnim Manojlovićem i Guardiolom činio jadnim napore Karabatića i ekipe u pokušajima da naprave smislenu akciju. No, kada bi ovi i uspjeli ponešto iskombinovati, kada je pucala zona Lavova, igrači iz Blaugrane nisu uspijevali riješiti posljednju, i to onu najtežu, enigmu u liku Niklasa Landina Jacobsena.
Dva metra visoki kapiten danske reprezentacije je sluđivao redom Barcine igrače: hvatao žive lopte Lazarovu, poskidao vanjske šuteve Karabatiću i Entrerriosu, dva puta branio kontre inače nepogrješivog kapitena Barcelone Victora Tomasa – poslavši ga na ribanje bijesnom Xavi Pascualu… Početna razlika koja je Lavovima poslužila kao odskočna daska za ostatak utakmice upravo je njegova zasluga. Sve što bi Landin odbranio na jednoj strani, Gensheimer i ostali su brzo i neumoljivo pretvarali u gol na drugoj.
Način na koji je branio protiv Barce neodoljivo podsjeća na uzvratnu utakmicu protiv Kielcea, kada su Lavovi nošeni upravo njegovim bravurama na golu uspjeli da eliminišu tim Talanta Dujshebaeva. Vjerujem da je svaki od vas koji je gledao tu utakmicu na momente zastjao i pitao se „Kako?“. Treba reći da Landin s vremena na vrijeme ima loših dana, a kada njemu ide loše, tad po pravilu i njegova ekipa ne uspijeva ubilježiti dobar rezultat.
Čovjek je kao od gume, ima nevjerovatan refleks i kada se raširi u špagu – lopta naprosto ne može proći pored njega. Uz fenomenalno postavljanje i slobodu da, računajući na visinu i brzinu reakcija, manipuliše i navlači protivničke igrače da šutiraju kako njemu odgovara, uvukao je strah u kosti svim igračima koji su, za ovu ću priliku reći – primorani šutirati zicer protiv njega. Ako tome dodamo da mu je tek 25 godina, što je za rukometnog golmana zaista malo, jer ova po mnogočemu posebna sorta cvjeta dosta kasnije – postajemo svjesni o kakvoj se veličini radi.
Postoje zamjerke na način na koji Landin brani; poznato je to njegovo opredjeljenje da se fokusira na odbranu uglavnom niskih udaraca. Sinoćnjoj izvedbi, međutim, nema se šta dodati. Uostalom, mnogi ga, a što je uvijek predmet diskusije, nazivaju trenutno najboljim golmanom na svijetu. Zbog nedodstatka kvalitetne konkurencije, kao i zbog forme u kojoj se Landin trenutno nalazi, to je izjava s kojom bih se mogli složiti.
MAID BEGIĆ
