Vremeplov - Partizan Bjelovar!

Početkom sedamdesetih godina u Jugoslaviji, ali i cijeloj Europi, bilo je nemoguće spomenuti Bjelovar, a da pritom sugovorniku misli nisu odlutale na rukomet. Naravno takve reakcije nisu bile čudne jer u tim trenutcima rukometaši ORK “Partizan” pronosili su ime i slavu svoga grada diljem Europe i bili njegov najpoznatiji i najpriznatiji “proizvod”.

Rukometna zaraza Bjelovar je zahvatila početekom pedesetih godina ovog stoljeća. Postojala su tada dva kluba ("Srednjoškola" i Slaven") no to je bilo premalo da bi svi zainteresirani mogli zaigrati. Iz tog razloga odlučeno je da se osnuje novi klub. Klub je dobio naziv “Partizan”, a kao datum njegovog nastanka uzima se 26. veljača 1955. godine.

1957. godine “Partizan” ulazi u prvu Saveznu Jugoslavensku ligu i odmah osvaja naslov prvaka države što je bio pravi uvod u ono što je slijedilo sljedećih dvadesetak godina. U tom razdoblju u Bjelovar je devet puta stigao pobjednički pehar namjenjen prvaku države i tri puta “Partizan” je bio osvajač nacionalnog kluba. Uz domaće uspjehe “Partizan” je često bio i u završnicama Europskih natjecanja. Tako je u dva navrata bio finalist Kupa prvaka (1962. i 1973. godine), a jednom je i osvojio ovaj najprestižniji klupski trofej (1972. godine). Dva puta su bjelovarci dogurali i do polufinala Kupa prvaka, te su jednom bili zaustavljeni i u polufinalu Kupa kupova.

Nažalost u sezoni 1979./80. “Partizan” završava na pretposljednjem mjestu i na taj način nakon dvadeset i dvije godine po prvi puta napusta prvoligaško drugstvo. Od tada, pa sve do danas rukometni Bjelovar nikako da se vrati na stare staze uspjeha. Međutim unatoč trenutnim problemima u Bjelovaru sigurno nikada neće umrijeti rukometno srce, nikada se neće ugasiti ljubav bjelovaraca prema ovom sportu.

I nesumljivo je da će u budućnosti Bjelovar opet imati prvoligaša, te da će opet biti prisutan na Eurospkoj rukometnoj karti gdje mu je nesumljivo i mjesto. A garancija za ovakovu tvrdnju rad je s mladima koji nikada u Bjelovaru nije posustao što je vidljivo iz odličnih rezultata koje svake godine ostvaruju kadeti i juniori.

PARTIZAN BJELOVAR U JUGOSLAVIJI!

Bjelovarčani su već 1957. godine imali priliku u svom gradu gledati prvoligaški rukomet. I upravo ta prva prvoligaška sezona “Partizana” kao da je bila najava za ono što je slijedilo. Prva sezona u prvoj ligi i rukometaši “Partizana” su odmah osvojili prvo mjesto i postali prvaci države. Malo je tko prije početka prvenstva stavljao “Partizan” u krug kandidata za naslov. Nakon sezone 1957/58 i prvog naslova u Bjelovar je priznanje za najbolji klub države stizalo jos 8 puta (sezone 1960/61; 1966/67; 1967/68; 1969/70; 1970/71; 1971/72; 1976/77;1978/79.

O kvaliteti rukometa koji su tada pružali igrači bjelovarskog “Partizana” govori i podatak da je u razdoblju od 1957. do 1980. godine osim 9 naslova državnog prvaka “Partizan” zauzimao 7 puta drugo mjesto, 4 puta je bio trećeplasirani, te je samo u jednoj sezoni završio kao četvrtoplasirani i jednom kao šestoplasirana ekipa. Ovi podaci govore o nadmoći koju je “Partizan” u tom razdoblju imao, te se iz njih može zaključiti zasto je “Partizan” u to doba bio pojam rukometne igre, a Željsko Seleš rukometni trener koji je prima čestitke gdje god bi se pojavio.

Ako bi tražili najuspješniju sezonu u domaćem prvenstvu, onda je to svakako sezona 1966/67. Te godine “Partizan” je nakon šest godina posta ponovno postao prvakom države, te na taj način prekinuo veliku dominaciju zagrebačkih klubova koji su 5 godina zaredom osvajali naslove prvaka (3 puta “Zagreb” i 2 puta “Medvescak"). U toj sezoni Partizan je prvenstvo osvojio sa najuvjerljivijom razlikom u povijesti Jugoslavenskog prvenstva. Rukometaši Željka Seleša ostavili su prvog pratitelja zagrebacki “Medveščak” za čak 13 bodova. Isto tako zanimljiv je podatak da je “Partizan” u cijeloj sezoni izgubio samo jedan meč i to u pretposljednjem kolu na vručem terenu u Beogradu od Crvene Zvezde.

Kraj “Partizanove” dominacije dolazi 1981. godine kada klub zauzima pretposljednje 13. mjesto, te na taj način napušta prvoligaško društvo.

BJELOVARCI U EVROPI!

Nakon naslova prvaka Jugoslavije 1958. godine "Partizan" je stekao pravo da po prvi puta iziđe na Europsku scenu. Prvi nastup u Europi nije ostao u lijepom sjecanju bjelovarskim ljubiteljima rukometa. Izvlačenje je za protivnika dodijelio rumunjsku "Dinamo" iz Bukurešta. Igrala se samo jedna utakmica, i to u Zagrebu (jer u Bjelovaru u to vrijeme nije postojala dvorana) u kojoj su gosti slavili sa 17:5.

Do idućeg izlaska na Europsku scenu nije trebalo dugo čekati. Tri godine kasnije "Partizan" je ponovno bio u konkurenciji za naslov najbolje ekipe Europe. Škola koju su su bjelovarci prošli tri sezone ranije bila je od velike koristi. U novom izlasku igraći "Partizana" zaigrali su mnogo bolje i bez većih problema prolazili prepreko po prepreku da bi se na kraju zaustavili u finalu. "Partizan" je tako 1962. godine postao prvi klub na podrućju Jugoslavije koji je izborio nastup u završnici ovog najprestižnijeg klupskog rukometnog natjecanja. Finale je odigrano u Parizu, a od Bjelovara bolji su bili rukometaši njemackog "Frisch-aufa" iz Goeppingena. Ovaj poraz međutim nitko nije shvaćao tragično, nego je ulazak u finale u Bjelovaru prihvačen kao ogroman uspjeh koji je dao dodatni motiv za jos bolji rukometni rad.

1968. i 1971. godine "Partizan" je bio zaustavljen u polufinalu. 1968. godine nepremostiva prepreka bila je "Dukla" iz Praga, a 1971. godine još se jednom moralo priznati rumunjskim rukometašima primat. Ovoga puta bolji od "Partizana" bili su igrači "Steaue" iz Bukurešta.

Ali zato u sljedećem Europskom pohodu "Partizan" nikome nije morao priznati da je bolji. Prvo je lakoćom savladan talijanski "Genovesio", zatim "Hafnarfjordur" s Islanda. U polufinalu protivnik je bio snažni "MAI" iz Moskve. Prvi susret igran je u Karlovcu (u Karlovačkom Medisonu bjelovarci su igrali većinu svojih europskih utakmica) u kojemu je Partizan pobijedio sa 21:14. Tjedan dana kasnije u Moskvi je igran uzvrat u kojem nakon prave drame ukupna pobjeda odlazi u Bjelovar. Domaćin je pobijedio sa 6 golova razlike (17:11) sto je bilo nedovoljno za prestizanje "Partizanove" prednosti iz prvog susreta. 19. veljače 1972. godine u Dortmundu je igrano finale. Protivnik je bila slavna momčad "Gummersbacha", no ni to nije bilo dovoljno da spriječi "Partizanov" pohod na vrh Europe. Rezultat finala bio je 19:14.

Nakon osvajanja Europskog kupa prvaka sljedeće godine pred "Partizan" se stavljao imperativ obrane. Nažalost taj zadatak bio je znatno otezan jer je sljedeće godine "Partizan" u Europsku borbu krenuo u znatno oslabljenom sastavu. U ljeto 1972. godine poginuo je u automobilskoj nesreći Vladimir Smiljanić Babura, Hrvoje Horvat otišao je na odsluženje vojnog roka, a Marijan Jakšeković je prestao s aktivnim bavljenjem rukometom. No, i s tako oslabljenim sastavom "Partizan" je i ove godine ugledao Dortmund i finale kupa prvaka. Ovaj puta protivnik je bio proslogodišnji poznanik Moskovski "MAI". Nakon 60. minuta rukometnog rata Rusi su bili uspješniji te pobijedili sa 26:23 (10:11). Nakon ovog poraza u jugoslavenskim novinama nigdje se nije mogla pronaći niti jedna riječ kritike, nego čak suprotno gotovo sve novine o ovoj utakmici pisale su s riječima hvale na račun naših igraća.

Osim sudjelovanja u Kupu Prvaka, "Partizan" je jednom izišao na europsku scenu kao osvajać kupa. Bilo je to u sezoni 1976/77 u kojoj je "Partizan" bio zaustavljen u polufinalu od Njemačkog "Magdeburga".
U poslijeratnoj povijesti bilježimo također jedan izlazak bjelovarskog rukometa u Europu. 1993. godine RK "Bjelovar" prvenstvo je završio na četvrtom mjestu i na taj način izborio pravo nastupa u Kupu EHF-a. Žrijeb je za protivnika dodijelio česku "Karvinu". Prvi susret igran je u Bjelovaru i završio je s 5 golova razlike u korist mladog sastava "Bjelovara". Nažalost mladost i neiskustvo osjetili su se u uzvratu gdje domaćin pobjeđuje sa 6 razlike (uz obilatu pomoć Mađarskih sudaca), te na taj način izbacuje nas klub iz daljnjeg natjecanja.

Preuzeto sa oficijalne strane RK "Bjelovar" www.rkbjelovar.hr