Generalni sekretar Rukometnog saveza Bosne i Hercegovine, Lejla Hairlahović, pocdnela je ostavku na tu funkciju, a u amanet ostavila tužnu sliku o nepopravljivom stanju i borbi sa vetrenjačama, koje polako, ali sigurno ubijaju rukomet na prostorima BiH. Pismo prenosimo u celosti.
Danas sam zvanično podnijela ostavku na mjesto generalnog sekretara RSBIH. Od UO ocekujem odluku o razjesenju.
U ovih sedam mjeseci sam, zaista, dala sve od sebe da pokrenemo BH rukomet u smjeru civil iziranih federacija i civiliziranog sporta. Kao najveci uspjeh isticem kompletnu aplikaciju za RINCK Konvenciju koju sam sama odradila. Nasi treneri ce vec krajem augusta uci u proces implementacije Konvencije. Pored toga, isticem i organizaciju Turnira u Tuzli koji je kruna ovog kratkog mandata. Naravno, da ne zaboravim i otvaranje dijaloga sa EHF i IHF.
Na stotine dopisa i razgovora su iza mene. Trudila sam se da svima budem na usluzi i od pomoci. Nije mi nista bilo tesko, a sve za interes BH rukometa. Odlazim casno i bez interesa, kako sam i dosla.
Na konkurs se niko od vrlih rukometnih znalaca nije prijavio. Da li imaju orahe u dzepovima, da li su grobarili Savez kroz komisije i tijela u kojima su bili ili su, jednostavno, kukavice, to oni znaju. Oni ce i dalje da love u mutnom jer tu su eksperti.
Pokusala sam da uvedem sistem, a na tom putu sam se susrela sa mnogim ogromnim preprekama. Prije svega, vecina ljudi u rukometu ne poznaje osnovna normativno-pravna akta i skloni su svojim tumacenjima i nepostivanju pravila. Drugo, boje se sistema jer u njemu ne znaju da rade. Trece, pod pritiskom su politike koja njima upravlja.
Veliki problem za funkcioniranje BH rukometa je i novinarstvo koje lesinari i stvari predstavlja iz jednog ugla. Cast izuzecima i oni znaju ko su.
Tek u pokusaju uvodjenja sistema vidjela sam da je, nazalost, vecina klubova i igraca naviklo na nepostojanje sistema. Lakse je ono, ja tebi, ti meni. Samo ja znam kakve sam molbe i pritiske imala, ali nisam popustala.
A, onda shvatis da nas rukomet nema strategiju i da su licni interesi mnogo izrazeni. Evo, dok se mi prepucavamo da li je sve u milimetar po nacionalnim uzusima, unistavamo generacije. I neka nas je stid.
Upoznala sam mnoge rukometne entuzijaste koji su toliko predani svojim klubovima da zasluzuju samo pohvale. Upoznala sam mnoge volontere koji iz ljubavi prate rukomet i sve oko njega.
Primjer je Svijet Rukometa. Upoznala sam ljude sa vizijom.
Ali, upoznala sam i one koji su spremni buducnost generacije prodati za 100KM, one koji su iskoristili Savez i reprezentaciju za svoju promociju, one koji su kroz blagajnu Saveza naplacivali masne honorare i ostavljali Savez u dugovima. Upoznala sam one koji se svadjaju oko latinice i cirilice, a potpisuju se prstom.
Pred RSBIH je jako puno posla. Ukoliko se stvore pretpostavke za normalan rad i ukoliko u Savezu budu vecinom ljudi iz rukometa, a ne u manjini, bit ce prilike da podijelim iskustvo i viziju.
Na kraju, svima koji su me podrzavali, zahvaljujem se. Onima koji su me osporavali, zahvaljujem se jer su mi omogucili da vidim kakav ne treba biti.
Da li BH rukomet ima buducnost? Ima, ali da iz njega izadju SVI koji su ga u grob strpali i koji su bili ljudi sistema – i tad, i sad. Svi koji su cutali dok je Savez propadao, krivi su. Ja znam samo par onih koji su rekli NE kriminalu u Savezu i cast mi je da su bili dijelom moga tima u Tuzli.
Svi oni koji su iskreni rukometni radnici uvijek ce me moci kontaktirati.
Nastupa zasluzeni odmor mozga.
FOTO: Oslobođenje
2 komentari
Da li je ovo slika i drugih savez iz pokojne Jugoslavije?
I kako postaviti postene i radne na prava mesta?
Svaka joj cast, nisam brojao riječi, al u ovih stotinjak je navela sve što u bih rukometu br velja. Ms ne radi se ni o ćirilici, ni latinici ni o Mirku,Marku, Tarik, vec licnom interesu i punjenju vlastitih djelova koje nebi bilo moguće da se prihvati i radi po zakonskom, komercijalnom sistemu. Bravo Lejla