Ima neka viša sila koja Vuji ne da odmaknuti se od Makedonije. Rukometni je as u Zagreb pristigao sa kaznom koju je dovukao još od svoga perioda u Vardaru, propustio je voditi svoj tim u velikoj pobjedi nad Kielom i u više nego dostojanstvenom porazu protiv PSG-a u gradu svjetlosti, a kockice su se posložile tako da će svoju premijeru na Zagrebovoj klupi u Ligi prvaka imati protiv vječnog rivala – Červarova Metalurga. Zanimljivo, i prvi uistinu veliki, ozbiljni test (uz svo poštovanje Vojvodini) kojeg je Vuja imao po dolasku u Zagreb imao je veze sa Makedonijom: PPD se u Skopju susreo sa „njegovim“ Vardarom u sklopu SEHA lige, a rezultat i sam meč ostali su u sjeni dva detalja: oproštaja od legendarne dvorane Kale te samog dočeka nekad najboljeg igrača svijeta kojeg je prokomentirao Zagrebov kapetan Horvat:
– Znali smo da je trener Vujović omiljen u Skopju, ali znati i doživjeti nije ista stvar. Doček koji su Komiti priredili našem treneru uistinu je bio veličanstven, nešto što se viđa jednom u životu. Očigledno je trener Vujović ostavio dubok trag u njihovim srcima i oni su mu se na najljepši mogući način zahvalili.
Bila je to prava rukometna oda spjevana na Vujin račun, a novu može očekivati po svojem premijernom predstavljanju u velebnoj Areni Zagerb. Ali, ovoga puta neće ga se jednako slaviti ako Zagreb izgubi, kao što je bio slučaj u Skopju – rezultat je itekako bitan, gotovo 15.000 ljudi čeka ponavljanje scenarija protiv Kiela i novi uspjeh svojih klinaca. A na suparničkoj strani još jedan ljubimac zagrebačke publike: Lino Červar, Mago di Umago, trener pred čijim se uspjesima klanja veći dio hrvatskih ljubitelja rukometa. Veliko rivalstvo između njega i Vuje tako će se iz Makedonije nakratko preseliti u hrvatsku metropolu. S njime možda i intrigantni psiološki dvoboj?
– Naravno da je riječ o velikim stručnjacima. O Lini Červaru ne treba trošiti previše riječi, njegovi trofeji govore za njega. S trenerom Vujovićem surađujem malo manje od mjesec dana, ali već od prvog treninga bilo je jasno da se radi u čovjeku koji ima rukomet u malom prstu. O tome je li to psihološki ili kakav drugi dvoboj najbolje da pitate trenere – reći će kapetan Zagreba koji s ponosom može kazati da su ga trenirala obojica ključnih aktera današnjeg dvoboja, ali i procijeniti poznaje li Vuja bolje pojedince iz Metalurga ili pak Lino i dalje drži primat u poznavanju svojih nekadašnjih pulena:
– Mislim da su jedan i drugi vrlo dobro upoznati s protivničkim sastavom. Osim što im je to u opisu posla, riječ je, ponavljam, o velikim stručnjacima koji ništa, a ponajmanje informacije o protivniku, ne prepuštaju slučaju. U tom smislu mislim da nema previše tajni između nas i Metalurga.
Tajna sigurno nije niti Metalurgova sve problematičnija situacija koja je sa sobom već odnijela nekoliko velikih imena, ali izgleda da nije previše doprla i do Zagrebovih igrača. Točnije, nije smjela doprijeti:
– Trener nam je zabranio da razmišljamo o tome. Uistinu nam nije bitno dolazi li Metalurg sa Stanićem, Vugrincom i Atmanom ili bez njih. Mi smo mlada momčad i moramo se koncentrirati na svoju igru. Ako ponovimo izdanje kao protiv Kiela i ako nam navijači opet prirede onakvu atmosferu onda pobjeda neće doći u pitanje bez obzira na sastav Metalurga. Činjenica je da su spomenuta trojica njihovi najbolji igrači, ali oni su i bez njih izuzetno opasan protivnik. Bilo bi pogubno za nas kada bi razmišljali na način „Metalurg je u problemima, lako ćemo pobijediti“. Kao što sam rekao moramo se koncentrirati na vlastitu izvedbu i ukoliko to dobro odradimo onda bi trebali upisati nove bodove, a Metalurgu želim sve najbolje u budućnosti.
A Zagrebova igra u ovim trenucima doista impresionira. Rijetki su se pred početak sezone nadali da će Lavovi biti ovako moćniu elitnom rukometnom natjecanju, pobjeda nad Kielom karakterizirana je kao senzacija, no kada je tako mladi tim i usred Pariza odigrao, što bi Vuja rekao, s velikim mudima te unatoč porazu mogao otići s terena uzdignute glave nastao je kraj priče o seznacijama, šokovima i bilo čemu trećem – Zagreb po Vujinom dolasku postaje konstanta; dobiva karakteristiku velikih timova! Za to su zaslužne i novine koje je uveo u mlađahni tim, a prema mišljenju kapetana Horvata ključno je…
– Svakako njegovo inzistiranje na detaljima. Svaki trening, svaku akciju, bilo napad ili obranu, uvježbavamo do krajnjih granica. Vidi se da je riječ o čovjeku koji je nekada bio najbolji igrač svijeta jer na svakom treningu mi od njega naučimo nešto novo. Također, probudio nam je vjeru u sebe i upravo je to samopouzdanje kojim nas je „napumpao“ bilo ključno da pobijedimo THW Kiel. Trebala nam je jedna velika pobjeda i uz njegovu pomoć to smo ostvarili protiv Kiela.
Nije to bila pobjeda vrijedna tek dva boda, već slavlje vrijedno pridobivanja publike, trijumf vrijedan krcate Arene i u rukometnom „blagdanu“ protiv Metalurga.
– Upravo je puna Arena nosila Zagreb do pobjede protiv Kiela. Našoj mladoj momčadi treba ta pomoć, taj huk s tribina ili ako hoćete vjetar u leđa. Vidjeli ste što to znači jednom Veszpremu ili Vardaru koji pripadaju samom vrhu europskog rukometa s najboljim pojedincima. Zamislite onda koliko to tek znači nama koji tek tražimo svoj put ka velikim rezultatima. Iskreno, nema većeg zadovoljstva nego kada pobijediš pred svojom dvoranom koja je ispunjena do posljednjeg mjesta. Ovim putem pozivam još jednom sve naše navijače da dođu u subotu, 11. listopada u Arenu Zagreb i da s početkom u 18.00 sati podrže ovaj mladi Zagreb u možda i najvažnijoj utakmici sezone u Ligi prvaka – Zlajin je zaključak.
TOMISLAV LAURIĆ
