Maja Mastnak - Slovenački rukomet - Balkan-Handball.com
Naslovna Balkan Maja Mastnak – Slovenački rukomet

Maja Mastnak – Slovenački rukomet

0 komentar

Konačno da i novinari imaju reč. U želji da saznamo rukomet iz perspektive naših kolega, da popričamo o završenoj sezoni, njihovim iskustvima u radu i mišljenjima o otvorenim pitanjima regionalnog karaktera, pozvali smo Maju Mastnak, novinarku slovenačkog sportal.siol.net-a, a ona se rado odazvala. Po našem mišljenju iz njenih dosadašnjih tekstova koje pomno čitamo, Maja je veoma kvalitetna novinarka, sa jasno izraženim stavom koji je izdvaja iz gomile. Zato će Vam sigurno biti zanimljivo da pročitate neke odgovore na naša pitanja. Uživajte.

Kako ocenjuješ ligašku sezonu u Sloveniji? Ko je bio najveće iznenađenje, a šta je najveće razočaranje prvenstva?

– Prošla sezona u Sloveniji je bila po mom mišljenju jedna od najjačih od samostalnosti države. Četiri, pa i pet klubova bilo je sposobno, da dođe do drugog mesta u šampionatu i Lige šampiona. Sve do zadnje utakmice nije se znalo kako će se sezona završiti sa izuzetkom Celja Pivovarne Laško, koja je četiri kola pre kraja odbranila titulu prvaka. Međutim, ni njima nije bilo sve tako lako kako se na kraju cinilo. Par puta su to bile vrhunske utakmice u kojima je Celje imalo ravnopravne protivnike. A najprijatnije iznenađenje ove godine je svakako Cimos Koper, klub koji je napravio veliki korak napred. Sa Matjažem Tomincem njihov kvalitet je porastao i treće mesto na kraju je stvarno veliki uspeh. Pod iznenađenjem se može svrstati i Trimo Trebnje, koji je znao sa mladom ekipom na svom igralištu oduzimati bodove svim favoritima. Razočarenje, pa verovatno Gold Club, koji je posle takmičenja u Ligi šampiona pao u formi i igrači nisu uspeli više da izvuku iz sebe. Previše oscilacija je donelo "samo" četvto mesto. I za mene isto tako iznenađenje, Gorenje, koje ni u jednom momentu lige nije bilo u nekoj vrhunskoj formi, ali je na kraju dostiglo drugo mesto, nezasluženo.

Kvalitet lige? Možeš li napraviti poređenje sa godinama unazad i projekciju stanja u budućnosti?

– Ove sezone se kvalitet lige povećao za stepen ili dva, možda baš zato što je više klubova igralo ravnopravnu ulogu u trci za prvaka. Svakako je po kvalitetu Celje bio ispred svih, ali razlika nije više tako očita. Ako uporedim sa proteklim sezonama, više su prostora za igranje dobili slovenački igrači, a manje stranci, zato očekujem, da će se u budućnosti, ako se pruži šansa mladim domaćim igračima kvalitet možda smanjiti, ali dugoročno gledano, slovenački rukomet i liga mogu eksplodirati i postati još kvalitetniji.

Da li je uspeh reprezentacije jedini i bezuslovni faktor koji određuje kvalitet ligaškog takmicenja?

– U Sloveniji nije baš tako, jer do zadnjih kvalifikacionih utakmica za evropsko prvenstvo, polovina reprezentativaca dolazila je iz Španije i Nemačke. Tako da su mnogi bili mišljenja da domaća liga nije dovoljnog kvaliteta, da može davati igrače za reprezentaciju. Ali se baš sada pokazalo suprotno: Slovenija je protiv Makedonije igrala samo sa dva legionara, svi ostali su bili iz domaće lige. Međutim, istina je da će se ova reprezentacija teško nositi u Norveškoj, jer igrači u stranim klubovima imaju više iskustva i drugačiji stručni rad. Tako da je teško uporediti reprezentaciju i ligu.

Da li nacionalna liga zadovoljava potrebe sponzora, ukus navijača, šire javnosti? Kakva je posećenost utakmica? Da li imaš osećaj da u klubovima rade profesionalci koji tržišno razmišljaju? Da li možemo govoriti o normalnom odnosu �sportski proizvod- oglašivač�, gde su klubovi na takvom nivou, da sponzor tačno zna šta dobija za novac koji ulaže?

– Veliki problem u slovenačkom rukometu zadnje dve godine jeste nezainteresovanost sponzora. Ovo je sport u koji se ne ulaže puno, i mnogo klubova ima finansijske probleme. Možda samo u Celju imaju sređenu situaciju oko trženja i marketinga. U drugim sredinama nije baš tako. To je problem, koji može u budućnosti smanjiti kvalitet igrača. Teškoće se vide i po tome što više nema novca ni za putovanja novinara, pa se tako i popularnost rukometa dovodi u pitanje. Isto tako, nacionalna televizija ove sezone nije prenosila ligaške utakmice sve do same završnice prvenstva. A i posle, javnost je mogla videti samo derbi mečeve. Tu svakako nema perspektive ni za oglašavanje, ni za navijače. Naravno da svi žele rezultate, ali ne u Sloveniji, već u evropskim kupovima.

Kakav je odnos klubova prema medijima? Da li klubovi, igrači, treneri i funkcioneri shvataju potrebu konstantnog izveštavanja javnosti o svom radu? Da li Vam izlaze u susret i da li shvataju vaš značaj u oblasti PR-a i marketinga?

– Mi(mediji) koji pratimo rukomet imamo dosta informacija o tome šta se događa u klubovima, ali ne preko njihovih press reprezenata, nego su to informacije koje dobiješ iz drugih krugova. Ipak moram reći, da su svi stručni štabovi, igrači i funkcioneri uvek na raspolaganju za naša pitanja. Ponekad pomisle da im mi želimo nešto loše. Nije im uvek jasno, da mi želimo da se piše o njima � i dobro i loše.

Imajući u vidu usko sportsko tržište na kome klubovi deluju, ne-kvalitet rukometa ili samo nezanimljivost nacionalnih šampionata u regionu, kakvo je tvoje mišljenje o organizaciji regionalne lige?

– Stvarno bi bilo dobro za slovenački rukomet, kad bi klubovi igrali u nekoj regionalnoj ligi, jer oni koji igraju u Evropi i ranije ispadnu, do kraja sezone moraju igrati samo utakmice naše lige, a svakako ovo može da utiče na kvalitet, jer igra međusobno samo 12 klubova. Neka liga na prostoru ex-Jugoslavije svakako bi bila dobrodošla, zbog zanimljivih i težih utakmica i bolje promocije samog rukometa.

Kod osnivanja košarkaške �Jadranske lige�, srpski klubovi su se najviše bunili, imajući u vidu relativno kvalitetan nacionalni šampionat, ali je na kraju tržište pobedilo. Šta misliš, šta je najveća prepreka osnivanju takve lige? Kome ona treba, a da li nekome nije potrebna?

– Najveća prepreka je u "timingu" jer je teško uskladiti nacionalnu ligu, evropske kupove i u tom slučaju, regionalnu ligu. Možda je problem i u novcu, jer takva liga donosi duža putovanja i svakako više troškova. Svakako je za one klubove koji se bore za naslov prvaka i za visoke pozicije u Evropi, samo dodatan hendikep, ali za manje klubove koji nemaju toliko dobrih utakmica a želeli bi, bila bi to super stvar.

Kakav bi model bio podesan za takvo takmičenje?

– Klubovi iz ex-Jugoslavije i eventualno Madžarske mogli bi napraviti takmičenje po grupama (gde ne bi bila po dva kluba iz iste države), iz kojih bi se po dva mogla plasirati napred. A onda još jedna grupa do četvrtfinala.

Videli ste naš sajt? Kako Vam se čini?

Pa dobar je. Puno nekih informacija, koje smo nekad tražili na puno sajtima, a dans na jednom mjestu. Super. Tako dalje!

Hvala Majo!

Žika Bogdanović

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball