“Pogled iz Borika” Milana Krasića: Ako je već ne voliš, zavoljet ćeš je…

Bosna i Hercegovina je zemlja paradoksa. Nije to tajna i svi to znaju. Tako je isto paradoks da tek u drugom tjednu Svjetskog prvenstva Bosna postaje pravi domaćin. Do sada su najbolji domaćin bile Srbija u Banjaluci i Hrvatska u Ljubuškom. Za NULA kuna ili dinara. Pa vi recite da to ima negdje na svijetu. Prije neki dan su stigle poruke iz Sarajeva da bi bilo dobro igrati bez publike zbog jednog postera Ratka Mladića, koji je brzo ukljonen. Iz Sarajeva nisu predložili kompromise i želju za suradnjom kako bi se IHF uvjerilo da je to djelo individualca i da se neće trpiti. Kao da je Banja Luka u drugoj državi. Ili možda jest. Sinoć se u Boriku skandiralo, nakog toga, protiv Sarajeva. Kao da je Sarajevo u drugoj državi. I zato je ovo zemlja koju ćete strancu morati dobro objašnjavati. Jednom Dancu nije jasno što se događa. Ali tako je to na brdovitom Balkanu. No politika ne stanuje u butigi Balkan-Handballa i nećemo se petljati…
Rukometnih tjedan dana u Banjaluci je bilo kao iz nekog drugog filma. Pada mi na pamet Ledena dvorana dok je Badel Zagreb bio netko i nešto u Europi, pada mi napamet i ono što je Metalurg imao u Ligi šampiona. No ovo su drugačije konotacije. ‘Dječji rukomet’, kako bi rekao moj šef, mada se kod mnogih ovih momaka već sada jasno i glasno vidi tko je tko i tko može biti netko. A tko je prolaznik.

Rukometna Banja Luka i Borik su na Dance, Tunižane, Ruse, Angolce, Francuze, te naravno na ‘domaćina’ Srbe, ostavili impresije koje se pamte puno duže od rezultata. I na autora ovih redaka, također. Stoga veliko hvala svakom od onih 70-ak volontera koji su radili pod profesorom Igorom Božićem, hvala Slobodanu Babiću što nam je olakšao i svima drugima koji su omogućili da sutra Danci, kad se vrate u svoju malu zemlju, ili Rusi kada se vrate u svoja prostranstva, zapamte gdje su to igrali. Ima jedna reklama preko puta gradske tržnice na kojoj velikim slovima piše: „Banja Luka – ako je već ne voliš, zavoljet ćeš je“. U proteklih 10-ak danas stekla je ogromne simpatije i predstavila su u najboljem svjetlu.
Od danas počinje novi turnir. Od danas je Bosna domaćin. Ni Republika Srpska, ni Hercegovina. I bit ću sretan ako sve ovo bude važilo narednog ponedjeljka 2013. godine Gospodnje.

Koliko je Banja Luka ostavila dojam na sve reprezentacije, toliko je Danska ostavila rukometni dojam na sve gledatelje, ali i protivnike. Rukomet koji oni igraju ne poznaje uzdignutu ruku sudaca, ne poznaje pasivan napad. Rukomet koji oni igraju nije samo za rezultat. To je jedna škola koja plijeni, a talent im je podario netko s neba. Iznenadio bih se ako ostanu bez medalje, njihova struka je poručila da im se sviđa što se igra nockaut-faza, smatraju kako je to njihova šansa. Osmina im donosi oslabljene Švicarce koji su gubili od Katara, Hrvatske, Njemačke, a onda bolji iz susreta Mađarska – Španjolska, dakle potencijalna repriza finala iz Argentine od prije 2 godine (Dan – Špa 24:22).

Naravno da jako intrigira Srbija bez ovoliko publike na svojoj strani, bit će to veliki test za momke Vladimira Dragićevića, ali za mnoge ispit karijere jer se radi o izlaznom godištu, seniorski rukomet kuca na vrata, ovakvu šansu mnogi nikad neće imati. Francuzi su enigma podložna analizama, jer ovo što su oni igrali niti je rukomet, niti je momčadski sport. Stoga će njihov okršaj s Nijemcima biti posebno intrigantan. Valjda ne mogu lošije, ali treba znati da su ih Nijemci u Švicarskoj na pripremnom tukli 34:26.
Tunis je tukao Angolu, Francusku, Srbiju, izgubio samo od Rusije, i to nesretno i traljavo u zadnjim minutama, te od Danske, koja ga je pretrčala u drugih 30 minuta. Treba biti iskren, igrali su dobar rukomet. Imaju riješenja za 5-1 (što Hrvatska prakticira), imaju šutere za 6-0, imaju kontru, imaju dobrog golmana i znaju biti strašno grubi u obrani. Ne bih se zakleo da je Hrvatska bolje prošla od Njemačke…

I nakon svega, doviđenja Banja Luko. Do nekog Borčeva spektakla, ovo će se teško ponoviti…