"Kad si sam, kad je sve tužno, ti se sjeti nje... Makedonija ti pruža ljubavi sve!" Pjevao je sedamdesetih taj refren frontmen grupe Time Dado Topić, a Lino Červar ga bar jednom u sebi ponovio za vrijeme Europskog prvenstva u Austriji. Na kojem mu je tradicionalno bilo teže s novinarima nego sa suparnicima. Razočaran izostankom podrške i obožavanja kakvo uživa u Skoplju, u jednom je trenutku (dosta nezgodnom) pomislio da je stvarno sam i da je sve tužno te je ispalio da ne može više voditi hrvatske rukometaše uz dodatak: najbolje da si nađete novoga nakon EP-a. Navijače je dodatno zabrinuo kad je unatoč srebru, fenomenalnom uspjehu s najmlađom momčadi na prvenstvu, potvrdio da priča s Makedoncima i ponudom Minče Jordanova nije bezazlena i da je "sasvim izgledna opcija".

Na svaki spomen regionalne lige u posljednje vrijeme dočeka me uvijek isti volej: "A kakvog bi to imalo smisla?". Trinaest godina slušao sam isti refren: "Još je prerano". Čuo sam ga toliko puta da me čudi kako ga primjerice Tonči Huljić nije uglazbio. Zapravo i ne čudi. Huljiću nije bilo prerano da 2002. dođe u Beograd, odsvira par lakih nota i zaradi novac koji u Hrvatskoj ne može.