Srpski reprezentativac Uroš Elezović u jeku je prvenstvenih borbi u Kataru sa svojom Lehvijom. „Policajci“, inače, jedan od najjačih klubova u Dohi, koji preti da pomrsi račune moćnom El Džaišu, posle sedam kola ima šest pobeda i poraz od najvećeg rivala. O svom katarskom iskustvu, nekadašnji igrač Vojvodine, Cimos Kopera, Šafhauzena, Pariza, Trima, Vrbasa, govori za Balkan-Handball.com.
– „So far so good“. Mogu biti zadovoljan, s obzirom da nisam imao velika očekivanja, to jest, bio čak i skeptik. Prvih mesec dana mora oko da se navikne na okolinu i neke stvari iz ove culture, jer sam prvi put u ovom delu sveta. Drugačije funkcionišu nego u Evropi – ne žure. Klub je dosta organizovaniji nego što sam pretpostavljao, ne amnestiram ih od arapskih mana, ali dvorana i zatvoreni stadion, vrhunska teretana, bazeni i saune, medicinska služba. Kao u dobro organizovanom evropskom klubu. Sačekala me je nesnosna vrućina, ali kada prođe, zaista je lepo iskustvo sedeti u baštama na 25 stepeni u novembru i decembru.
Do pre dve-tri nedelje saigrač, Sergej Rutenka, po odlasku iz Lahvije izjavio je da odavno nije bio spremniji. Trenira se jako…
– Pripreme su posebna priča, pripremali smo se za azijsku Ligu šampiona u novembru dva i po meseca, i to su bile možda i najteže pripreme u životu. Naravno da je bila odložena nekoliko puta, a za sada je termin – mart – kaže, sa osmehom, 33-godišnji Vrbašanin.
Što se rivala tiče, zna se, glavni rival vam je El Džaiš, kao nosilac i katarskog nacionalnog tima…
– To je naš najveći rival. Imamo mali fond igrača i to je osnovni problem. Fali nam još jedan stranac i jedan ili dva domaća solidna igrača da bi mogli ozbiljno da im pariramo. Dakle, ne fali puno, para ima, a zašto se to ne dešava, e to je enigma ovog sveta.
Drugo mesto je realnost…
– Kvaliteta ne manjka, stabilno smo drugi i malo nam fali za više. Teško je igrati iako je kvalitet ispod evropskog. Dosta nepredviđenih situacija se dešava, a ima dobrih igrača, mada taktički neobučenih.
SANJAO SAM „SRPSKI ZAGREB“
U poslednjih nekoliko sezona igrao si u Vojvodini, postao praktično legenda kluba u najvažnijem periodu. Kakve uspomene nosiš i kako gledaš na vreme provedeno u Novom Sadu? Pratio si igre kluba u Ligi šampiona, kako si video sve…
– Vojvodina, lepa priča i ambicija. Drago mi je da sam učestvovao. Nije išlo u pravcu koji sam želeo, a i ljudi u klubu. Bilo je objektivnih, ali i subjektivnih okolnosti zašto klub nije mogao ići napred. Falilo je da se zadrži ekipa i doda svake godine po igrač-dva . Maštao sam o srpskom Zagrebu, ali nažalost to nije bilo moguće. U mečevima Lige šampiona izvukli su maksimum i izvojevali dve pobede. Svaka čast, ali opet se nameće pitanje napretka.
U 2015. godini si se ustalio u nacionalnom timu. Kako si video ovih šest reprezentativnih meseci?
– Reprezentacija, možda i najteže pitanje. Bilo je umerenih uspeha i velikih šokova. Cilj nam treba biti da nađemo neku liniju našeg realnog kvaliteta, da pokušamo da je zadržimo i malim koracima idemo napred. Da napravimo plan i sistem. Da li je to moguće, ne znam, ali ono što znam – biće jako teško.
Šta očekuješ od Poljske. Koji su to realni dometi Srbije?
– Očekujem da igramo dobar rukomet i da na kraju budemo zadovoljni. Teško će biti napraviti neki veliki rezultat, ali ako napravimo kvalitetan temelj za neke buduće akcije, za mene će i to biti uspeh – zaključuje Elezović.
1 komentar
Odlican rukometas i jos bolji covek.