Rastko Stefanović o danima u Ivriju: Borbena familija pobeđuje prognoze - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedelje Rastko Stefanović o danima u Ivriju: Borbena familija pobeđuje prognoze

Rastko Stefanović o danima u Ivriju: Borbena familija pobeđuje prognoze

zika.bogdanovic
1 komentar

Jedan od najboljih srpskih rukometaša s kraja prošlog i početka ovog veka, Rastko Stefanović (44), započeo je uspešno trenersku karijeru u Francuskoj, gde je klub velike tradicije, Ivri, vratio u prvu ligu, u kojoj će, po svemu sudeći, i opstati nakon svoje debitantske sezone u društvu najboljih. Za Balkan-Handball.com, o prošlosti i budućnosti, govori nekadašnji osvajač medalja sa SR Jugoslavijom, čovek koji se u rukomet zaljubio u Bjelovaru, a majstorstvo potvrđivao u čuvenim generacijama zrenjaninskog Proletera, Celja Pivovarne Laško i Monpeljea.

– Pobeda nad Tuluzom nam je bila izuzetno bitna, jer sada imamo teži raspored, PSŽ, Monpelje, pa San Rafael. Kada bi uzeli dva boda u ta tri meča, 90% bi ostali u ligi, što je cilj sa ovom ekipom, za sada. Izvojevali smo šest pobeda ove sezone, iako su nam predviđali poslednje ili pretposlednje mesto u ovom sastavu. Međutim, dobro radimo i dobro se borimo. Insistiram da smo jedna familija, da informacije ne izlaze iz kluba. U svim klubovima ima jako dobrih stvari, ali i onih koji nisu za javnost. Uspeo sam da napravim dobru koheziju između igrača, stručnog štaba i kluba. Stvarno ličimo na jednu borbenu familiju.

LNH je totalno nepredvljiviva. Šest bodova ste od ekipe koja ispada iz lige, kao i šest od one koja ide u Ligu šampiona.

– Bacili smo sve karte na start sezone, kada smo dobili Tromble u gostima, pa Eks i Šartr kući. Odvojili smo se. Znam da kada se uvuče negativna energija na startu, jako je teško podići ekipu, a s tim problemom sada žive navedene ekipe. Ništa još nije gotovo. Verujem da ćemo ostati u prvoj ligi. Čast je igrati u ovakvom takmičenju. Privilegija je igrati protiv Pari Sen Žermena, Šamberija, Monpeljea, gde igraju igrači svetske klase.

U klub ste stigli u dosta nezgodnom trenutku, nakon ispadanja iz prve lige…

– Otišlo je osam igrača, doveo sam Ivana Stankovića iz Kreteja i Mirka Popovića, kome se raspao Bordo. Obojica su na poziciji desnog beka, ali sam super zadovoljan njihovim učinkom. Početak je bio težak. Igrači su izgubili samopouzdanje. Morali smo da radimo na „ispiranju mozga“, nije samo trening bio bitan. Morao sam da ih podignem, da im dam zadatke, šta ko i kada radi u odbrani i napadu. Prihvatili su projekat igre kakvu ću forsirati. Nismo imali bekove šutere, nismo imali ekstra krila, ali sam znao da su to dobri igrači i da će vratiti sve ako im pružiš poverenje. Nema problema da se promaši i penal, i kontra, ali jedan minimum mora na svakoj utakmici da se ispoštuje. Izborili smo ulazak u prvu ligu kao prvi, što nam takođe nisu predviđali. Rodila se ambicija i želja igrača da se potvrde, ali iza toga stoji jako puno rada i razgovora sa igračima.

U kakvoj je ulozi srebrni srpski reprezentativac Ivan Stanković, koji je dugo vremena mučio muku sa povredama…

– Ivan poštujem kao igrača i čoveka. Dali smo mu šansu da se vrati rukometu posle dve godine neigranja u Kreteju, a on nam je to vratio na pravi način. Uveo nas je u ligu. Zadovoljan je, produžio je ugovor. Jedan je od nosilaca igre.

TRENER OD 1994…

Kada su se rodile trenerske misli Rastka Stefanovića?

– Znao sam još tokom karijere da ću biti trener. Položio sam za trenera još 1994. zajedno sa Vladimirom Durom Vojvodićem. Zajedno smo išli u Novi Sad, u ono ludo vreme. Drago mi je da sam ostao u onome što najbolje znam da radim. Rukomet je moj život i želim znanje da prenesem mladima. Volim takmičenje, volim da radim, stvarno sam zadovoljan.

Ivri je klub velike tradicije, osmostruki šampion Francuske (poslednja titula 2007.). Hoće li se i ambicije povećavati?

– Hoće. Imam sreću da su i drektor i predsednik bivši rukometaši, tako da nemam neke probleme koje imaju drugi treneri po klubovima. U takvom okruženju mogu da prođu neke moje ideje. Imamo sve više sponzora, svaka utakmica je rasprodata. Napredujemo što se tiče finansija, imamo projekat nove dvorane, pošto je ova najstarija u ligi. Imamo projekat da postanemo stabilan klub u prvoj ligi, a tek onda da napadnemo Evropu. Mada, to može doći jako brzo, zavisi od pojačanja. Svako svakog u Francuskoj može da pobedi. Optimista sam, sve je moguće…

stefanovic_ivriDa li je dovoljno imati dva Balkanca u ekipi ili bi ih moglo biti još…

–  Zašto da ne. U srpskom Savezu mi nisu znali objasniti zašto su samo Srbi i Bosanci stranci. U redu Hrvati i Slovenci su u EU, ali ni Crnogorci, ni Makedonci se ne vode kao stranci ovde. Iz našeg Saveza treba da krene jedna inicijativa da se to skine. Imam dva stranca, Stankovića i Popovića. Balkanac mora da bude i kvalitetan igrač.

Šta je najlepše iz igračke rukometne karijere?

– Uh, od početka do kraja. Kao mlad sam ušao u prvi tim bjelovarskog Partizana. Taj rukomet koji sam tamo naučio je nešto što najviše volim. Cenim to što su mi dali tamošnji treneri. Posle sam proveo četiri godine u Proleteru iz Zrenjanina u neverovatnoj ekipi. Igrali smo finale Kupa Šampiona. Otišao sam u Španiju, gde sam sa Perićem i Rajićem jedan mali klub, Pontevedru, doveo do trećeg mesta u ASOBAL-u. Usledilo je sedam godina u Celju. Odlična ekipa, stvarali smo nešto novo u Celju. Sa Monpeljeom  sam osvojio EHF Ligu šampiona. Još godinu dana sam proveo u Španiji – Altei, i onda završio sa šest godina u Trambleu. Nisam se nadao da ću igrati do 40. godine, ali sam stvarno uživao. Više nije bilo pitanje para, već zadovoljstva. I kada je odmor, stalno sama aktivan, košarka, mali fudbal. Svaki deo karijere ima svoje. Važno je da nigde nisam zatvorio vrata iza sebe.

Od pre dva dana je vest da su u najboljoj sedmorki EHF Lige šampiona, čak dvojica rođenih Nišlija (Đukić i Karabatić), a tamošnji klub je na izdisaju. Ni Bjelovar, ni Zrenjanin, ne cvetaju što se tiče rukometa…

– Tužna priča. Bio sam na master kouč seminaru u decembru u Kragujevcu. Upoznao sam neke trenere koje nisam znao. Kod nas znanja ima, to je neosporno. Svi koji su u mogućnosti treba da dođu i pomognu, daju predloge. Treba postaviti i ljude koji će to da vode planski. Treneri u Srbiji mi kažu da je problem što im dolaze deca koja ne mogu da prođu na fudbalu ili košarci.  Problem je što se baza gubi. Treba svako da ima pravo da kaže, da iznese ideju, a da se to sasluša pozorno. Neko bi trebalo da izvuče iz svega toga sve najbolje, neka komisija. Francuzi su, po sistemu, najbolji na svetu. Treba izabrati prave ljude koji će to da vode.

SRBIJA IMA IGRAČE

Kakva je bila Srbija na EURO 2016?

– Rezultata nije bilo, ali vidi se da imamo igrače. Kada bi imali još veću podršku, jer sve polazi od reprezentacije i sve je vezano. Njen uspeh dovodi mlade u rukomet. Ako nema mladih, nema ni reprezentacije.

Francuzi su doživeli „debakl“ ispadanjem pre polufinala…

– Razmazili su nas svojim uspesima. Možda je i dobro što u olimpijskoj godini nisu napravili rezultat. Za Rio će biti 100%.

Da li će im biti ravnih na OI?

– Sigurno. Priprema je puno uznapredovala, i fizička, i ona za utakmice. Svi igraju. Francuzi ne mogu da tvrde da će biti olimpijski pobednici. Tu su Španci, Hrvati, Danci, Nemci su dobili krila sa mladom generacijom.

Šta je najveći utisak sa EURO 2016?

– Taktičko nadigravanje. Sve smo videli. Iz zone 5-1, iz 3-2-1, videli smo 6-0, videli smo 4-1+1 kod Šveđana u nekim utakmicama. Napredovao je rukomet u svim segmentima. Velika je stvar da odgojiš igrača koji će da prepozna situaciju u deliću sekunde i odigra ono što treba.

Kako vidite svoju trenersku karijeru i planove?

– Zadovoljan sam, produžio sam ugovor, i klub je zadovoljan. Vidim sebe iz utakmice do utakmice, znam da kvalitet ispliva kad tad. Da bi bio uspešan, moraš da pobeđuješ, a za to je neophodna dobra priprema.

DA li sebe smatrate francuskim ili srpskim trenerom?

– Evropski (smeh). To za mene nema razlike.

Teško je na na klupu francuskog ligaša sesti kao stranac…

– Jeste, ali Francuska svima daje šansu. Sa naših prostora je i Noka, i Obrvan. Imamo tri trenera iz Ex-Yu ove sezone, ali to za mene ništa ne znači. Ili si dobar, ili si loš. Nema veze odakle si.

Bronzana generacija iz devedesetih je uveliko u trenerskim vodama, Peruničić, Perić…

– Bio je i Butulija ranije, tu je i Neđa. Čovek treba da bude pasionirani sportista. Znam da je Perke takav, Peruničić je bio jedan od najboljih na svetu. Tu je i Matić, Žikica. Dobro je to za rukomet, da svi koji ga znaju, to i prenesu mlađima – zaključuje Rastko Stefanović.

Možda vam se dopadne

1 komentar

jurković hrvoje 25/02/2016 - 14:02

palestinac svaka čast

Odgovori

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball