Edin Bašić: Još uvek ima da se igra! - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedelje Edin Bašić: Još uvek ima da se igra!

Edin Bašić: Još uvek ima da se igra!

Marko Marjanović
0 komentar

Međunarodni turnir u Strugi je ove godine prvi put ugostio jednog od najbolji BiH rukometaša u 21. veku, Edina Bašića. Iskusni srednji bek pred kojim je deveta sezona u francuskom rukometu, sa velikim uspehom je branio boje Šamberija, a sa svojim novim timom, Šartom, osvojio je prvo mesto na 45. ediciji tradiocionalnog nadmetanja kraj „Ženske plaže“, i zavredio priznanje za najboljeg igrača takmičenja.

Iako nije promenio mnogo klubova, 38-godišnjak iz Zavidovića za sobom ima bogatu igračku karijeru, koja i dalje traje. Ne treba puno vremena za shvatiti da je u pitanju plejmejker vrhunske klase, a za to je dovoljan i pogled u njegovu biografiju – tri godine za redom je proglašavan za najboljeg igrača francuskog šampionata na svojoj poziciji (2011, 2012. i 2013.).

Turnir u Strugi bio je prilika za opširan razgovor sa Edinom Bašićem.

-Prvi put u životu sam došao u Strugu, iako sam često posećivao Makedoniju. Volim ovu zemlju zbog preljubaznih i jako uslužnih ljudi. Što se tiče Struge, mislim da je fenomenalan izbor za ovo letnje vreme. Turnir je sjajno organizovan i jako posećen, iznenadile su me pune tribine svake večeri. Više od 20 godina nisam igrao napolju, te je za mene takav ambijent, na otvorenom, vrlo lepo osveženje.

SA OBRVANOM SAM IZGUBIO DVE GODINE ŽIVOTA

Nakon osam godina u Šamberiju, promenio si klub, ali ne i zemlju…

-Moj prelazak u Šartr je bio dogovoren već krajem februara, tim je tada bio najozbiljniji kandidat za ulazak u LNH. Odluka o transferu je za mene bila laka, pošto sam, hajmo reći, bio već isteran iz Šamberija. Tražio sam motivisanu ekipu sa pravim sportskim ambicijama, a to je okruženje koje me može održati na adekvatnom rukometnom nivou još neko vreme.

Šta je bio problem u Šamberiju?

-Problem je bio trener Ivica Obrvan. Nemam reči da opišem tu saradnju. Tokom cele karijere me je pratila reputacija komunikativnog, prilagodljivog igrača zahvalnog za saradnju sa trenerima, sve do slučaja sa njim. To je bilo nemoguće. Mogu slobodno reći da sam sa Ivicom Obrvanom izgubio dve godine života, mislim na poslednje dve sezone u Šamberiju.

Vrhunac tvoje karijere obuhvatio je tri sezone – 2011, 2012. i 2013. si proglašen za najboljeg srednjeg beka francuskog šampionata…

-Igrao sam jako dugo u Cirihu, gde sam bio jako zadovoljan. Zna se da ne volim mnogo da menjam klubove i da se često selim. Gde god da dođem, volim da se integrišem u sredinu. Gde god da sam, volim da se osećam kao da sam kod kuće, jer mi to daje veliku snagu, kada osećam da igram za svoj klub i svoje navijače.

-Priznajem da sam imao averziju prema Francuskoj dok nisam došao ovde. Nisam poznavao jezik i kulturu, ali je sudbina tako htela da 2009. godine dođem u ovu zemlju, nakon što je finansijska kriza zadesila predsednika kluba u Cirihu. Bili smo prinuđeni da menjamo klub, a lepa prilika se otvorila u Šamberiju, koji je blizu Švajcarskoj, na manje od tri sata od Ciriha.

-Sa ove tačke gledišta, svima mogu preporučiti Francusku. Zemlja sa takvom kulturom, istorijom i profesionalnim pristupom rukometu i sportu bi trebalo da bude san svakog sportiste.

SVAKOME BIH POŽELEO KARIJERU KAO MOJU

Karijera Edina Bašića se razvijala korak po korak – od BiH, Hrvatske, Švajcarske do Francuske. Svaka promena sredine je zapravo bio prelazak u kvalitetnije timove i šampionate. Da li si se nadao/očekivao da put nastaviš u nekom kvalitetnijem francuskom timu ili možda Bundesligi?

-Uvek sam išao po jedan korak napred, sigurnijim putem. Za neki veliki iskorak napred ili transfer u veći klub, nedostajala mi je ozbiljnija reprezentativna karijera. Nažalost, sticajem političkih i sportskih okolnosti u mojoj zemlji, nije došlo do toga. Ja sam zadovoljan svojim putem, moglo je biti bolje, ali znam i puno slučajeva gde je ispalo mnogo lošije nego što je moglo. Mogu samo poželeti i drugima karijeru sličnu mojoj, ako ne i bolju.

-Dok sam igrao u Švajcarskoj imao sam puno kontakta sa Bundesligašima, ali su to sve bili klubovi koji nisu bili komplementarni nekim mojim sportskim ambicijama. Mogao sam igrati u Nemačkoj, ali nisam želeo to da radim samo da bi se mogao hvaliti kako sam igrao u najjačem prvenstvu. Čast svima, ali, kada već nisam imao mogućnost da odem u neki od pet najjačih tamošnjih klubova, bolje mi je bilo da ostanem u, tada dosta kvalitetnoj švajcarskoj ligi i budem među najboljima.

-Igrali smo razne evrokupove, Ligu šampiona, polufinale Kupa kupova. Nije mi Nemačka bila imperativ, nisam želeo da iz šampiona Švajcarske odem u neki Minden koji se bori za opstanak.

RUKOMET U FRANCUSKOJ – MILIONI ZA TV PRAVA

Francuska liga je dosta napredovala od 2009. kada si stigao u Šamberi…

-Kada sam došao, liga jeste bila jaka, ali je bila velika razlika između gornjeg i donjeg doma. Na primer, Šamberi i Monpelje su bili značajno bolji od Dankerka, San Rafaela, Tuluza i drugih. I to su bili sjajni timovi, ali nisu imali nivo profesionalizma i sportskog mentalita kao mi.

-Sada je priča drugačija. Prvih šest, sedam timova su na top nivou, budžeti iz sezone u sezonu rastu. U tom segmentu je liga sada dosta profesionalnija, kao i na organizacionom nivou, pošto klubovi imaju i po 10-ak zaposlenih zaduženih za razne stvari van terena. Organizacioni pomaci su očigledni, a sve je to adekvatno ispraćeno i na sportskom nivou.

-Sve je to ispraćeno i od strane onih zbog kojih se i igra – navijača. Rukomet ima posebno mesto u francuskom sportskom miljeu…

-Ne samo zbog izvanrednih uspeha reprezentacije, rukomet je na visokom mestu u sportskoj hijerarhiji. Ne raspolažem statističkim podacima, ali se svakoga dana može zaključiti koliko je naš sport popularan. U Šamberiju su nas navijači pratili i na jako dugim putovanjima, a kada igramo kući podrazumeva se da je dvorana puna.

-Što je jako bitno, u velikoj meri je zastupljen i u medijima. Svake nedelje televizija prenosi po dva meča prventsva, plus mečeve evro kupova, tako da se desi da imamo po pet prenosa nedeljno i to sa velikom gledanošću.

-Nedavno je u Francusku došao u „beIN sport“, koji je za pet godina TV prava dao Federaciji čak 21 milion evra, tako da je sve posloženo kako treba i sa medijskom pokrivenošću.

O REPREZENTACIJI: KADA SAM VIDEO DA SU MNOGE STVARI VAŽNIJE OD REZULTATA…

U godinama kada si verovatno bio najbolji igrač svoje zemlje, nisi igrao za reprezentaciju…

-Igrao sam do 2003. Te godine sam prekinuo zbog privatnih problema. Bilo je priča da želim da igram za Hrvatsku ili Švajcarsku. Jeste bilo razgovora o tome, ali konkretnih ponuda ne, i to zaista nije bio razlog mog neigranja za BiH, već isključivo moje privatne stvari, tako da je s te strane zaista sve bilo čisto.

-2010. sam se vratio u nacionalni tim, kada je Rađa bio trener. Rekli su mi tada da su stvari promenile, da želimo da idemo napred, da je reprezentacija postala ozbiljan projekat. Za mene je uvek bilo neshvatljivo da sa takvim igračima ne možemo napraviti solidno reprezentaciju. Kada pogledamo kakve igrače imamo, gde igraju, kakvim kapacitetom raspolažu…Čak i stručni trenerski kadar imamo, imamo i volju za rad… Ne mogu da shvatim odsustvo rezultata.

-Kada sam video da ima mnogo stvari bitnijih od rezultata, ponovo sam se „ohladio“. Bilo je i dalje poziva, razgovarao sam sa selektorom Markovićem, ali onda nije imalo smisla da igram. Zasnovao sam porodicu i došao u godine kada svaki slobodan trenutak moram koristiti za odmor. Cenim sve što je BiH reprezentacija uradila u tom periodu, ali smatram da je moglo i moralo mnogo više. I jako mi je krivo što nije.

Nije iskorišćena euforija nakon plasmana na SP u Kataru. na temelju tog uspeha očekivala se gradnja kontinuiteta, ali dogodilo se suprotno...

-Realno, imali smo malo i sportske nesreće, ali smo sami dozvolili da uspeh ode kako je i došao. Jeste iznenađenje izbaciti Island u kvalifikacijama, međutim, prelako smo se zadovoljili tim rezultatom, a mogli smo puno više. Ispustili smo taj momenat iz ruku.

-Znam puno dobrih igrača iz prošlosti, među njima je aktuelni selektor Bilal Šuman, koji bi sve dali da odu na jedno takvo takmičenje. Ova generacija je to uspela, ali je onda negativan uticaj izvršila nebriga ljudi koji su u rukometu zaduženi za stvari izvan terena.

OSTAJEM U RUKOMETU

Koliko će još igrati Edin Bašić?

-Hvala Bogu, fizički se osećam odlično, motivacija je tu što je podjednako bitno. Imam ugovor na godinu dana sa Šartom, ali za par meseci ćemo već razgovarati o produžetku saradnje. Ne vidim za sada da je kraj karijere blizu, ali i ako do toga dođe brže nego što sam očekivao, neću to doživeti kao veliki potres. Kada pogledam oko sebe igrače u dvadesetim godinama, malo se i ja zamislim.

Šta posle igračke karijere?

-Voleo bih da ostanem u rukometu, upisao sam DIF u Tuzli, odsek za trenera, i moram da pohvalim tamošnji tim profesora i sportskih entuzijasta koji otvaraju vrata jednoj novoj generaciji mladih trenera. Od njih može mnogo da se nauči. Taj fakultet je sjajna prilika za mene, kao i za sve sportiste sa željom kakva je moja.

Da li je ostanak u Francuskoj prioritet?

-U životu sam naučio da često ne bude baš onako kako se planira. Bez potcenjivanja – da me je neko pre tri godine pitao da li bih igrao u Šartu, sigurno da ga ne bih baš najozbiljnije shvatio. Nisam mogao imati tako nešto u planu. Ali, sada igram sa velikim motivom, kao što sam igrao za Šamberi, i jako sam zadovoljan zbog toga.

-Isto tako, nemam ništa protiv da ostanem u Francuskoj nakon igračke karijere, ali ne isključujem opciju neke druge sredine. Nikada se ne zna gde se koja vrata mogu otvoriti. Čak je i povratak u BiH moguć, mada mi generalno puno smeta što se domaći igrači i stručnjaci mnogo više cene u inostranstvu nego kod nas. Takav je naš mentalitet. Zbog njega su nas prestigli oni kojima realno nije mesto ispred nas. Što se rukometa tiče, pregazilo nas je vreme, nismo pratili i prihvatali neizbežne promene, pa sada plaćamo cenu toga.

 

Šart je prošle sezone za jedan gol ostao bez plasmana u LNH. Da li je povratak u elitu apsolutni imperativ, da li ekipa oseća pritisak moranja?

Mislim da ja lično veći pritisak sam sebi pravim u glavi nego što realno jeste. Nije to baš tako lako izvesti. Ljudi misle da je druga liga nije toliko zahtevna, ali zaista u ovom takmičenju ima puno vrhunskih igrača i dobrih timova, i svi znaju da igraju rukomet. Zato u ovom delu pripremama insistiramo na nekim detaljima, moramo tačno znati „kako i gde“, i postati zapravo taktički spremni za šampionat. Naši igrači jesu odlični, ali još uvek to nije „selo“ kako treba. Celokupna situacija za mene je ustvari dodatna motivacija, volim ovakve izazove. Za razliku od Šamberija, u Šartu imamo odličnog trenera – zaključuje Bašić na kraju razgovora za Balkan Handball.com.

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball