Intervju nedelje - Dalibor Doder! - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedelje Intervju nedelje – Dalibor Doder!

Intervju nedelje – Dalibor Doder!

0 komentar

A sada
nešto malo drugačije. Momak koji je danas jedan od najinteresantnijih likova u
svetskom rukometu, zbog svoje konstitucije i brzine. Netipično za jednog
srednje beka, visok je 182 cm. Rođen u Švedskoj pre 29 godina, jedan je od
predvodnika novog talasa švedskog rukometa (70 nastupa za seniorsku
reprezentaciju). Ipak, roditelji su mu Srbi ili kako kaže, Jugosloveni, kao i
mnogi, koji su davnih sedamdesetih otišli u Skandinaviju u potrazi za boljim
životom. On je nekada želeo da igra za zemlju svojih roditelja. Između ostalog,
on veoma dobro govori srpski, tako da nema problema u komunikaciji sa
saigračima sa ovih prostora u španskom „Aragonu", za koji nastupa već tri
sezone. Njegovo ime je Dalibor Doder (29). O njegovim igrama znamo dosta, ali o
njemu lično, tek po nešto…

Zdravo,
Dalibore! Posle sjajnog starta sezone na svim frontovima, popustili ste u
drugom delu sezone. Sada je aktuelna borba za šesto mesto u ASOBAL-u.

– U
pravu si. Pre Evropskog prvenstva smo igrali super. Bili smo treći na tabeli, i
ovde se već pominjala Liga šampiona. Posle Norveške smo pali u formi i stvarno
lošije igramo. Dobro smo odigrali u Kupu Kralja protiv Barselone, imali priliku
za nerešeno, promašili i na kraju izgubili tri razlike. Moramo sada da se
dignemo i obezbedimo to šesto mesto u ASOBAL-u i Evropu sledeće sezone.

Posle
prošlogodišnjeg poraza u finalu Kupa EHF od Magdeburga, ove sezone ste stali u
polufinalu. Bolji je bio nemački Nordhorn (25:24, 30:39) u dve utakmice.

– Ta
utakmica nije došla u najbolje vreme, jer smo pali u formi. Kući smo dobili
jedan razlike, tamo izgubili devet. Bili smo tu, ali u zadnjih deset minuta
revanša su nas iskontrali i napravili veliku prednost.

Kakva
je rukometna sredina Saragosa i Aragon kao klub? Da li si zadovoljan?

– Klub
ima dobar projekat. Imaju dobru ekonomiju, hoće da stvore ozbiljan klub u
Saragosi. Oni hoće uvek da pobeđuju, a to je i moja filozofija. Osećam se
dobro. Ako ne ide, mora više da se trenira. Ovde u Španiji nema opuštanja, ni
protiv koga.

Kakvi
su tvoji planovi?

– Imam
još dve godine ugovora. Nisam dobio neku konkretnu ponudu. Naravno, ponudu
boljeg kluba bi saslušao, ali do tada sam igrač Saragose.

Kakva
je atmosfera u ekipi? Ima nekoliko „Jugosa" u Saragosi.


Dobra je atmosfera. Znamo jezik, što je najbitnije za dobru komunikaciju. Teško
je uvek u prvoj sezoni, dok se ekipe ne navikne, ne uigra, kada stignu novi
igrači.

I
trener je sa naših prostora, Veroljub Kosovac?


Dobra je saradnja sa trenerom. U Švedskoj smo bili rivali, a ovde, eto
srađujemo.

Iz
Norveške sa EP-a si se vratio povređen. Dugo ti je trebalo da se oporaviš?

– Da,
povredio sam se u poslednjem meču EP-a, za peto mesto protiv Norvežana.
Evropsko prvenstvo nije za ljude. To može samo neki vanzemaljac da igra. Osam
utakmica za deset dana, to nije normalno. Pukao mi je mišić posle dva minuta te
utakmice za peto mesto. Posle svega, počeo sam da sumnjam da nisam dovoljno
spreman.

Reklo
bi se da je nova generacija Šveđana odigrala sjajno prvenstvo. Osvojili ste
peto mesto. Ipak, da li i Šveđani, kao mi, imaju taj sindrom, da upoređuju sve
sa vremenom kada su harali svetskim rukometom i večito budu nezadovoljni?

– Prvi
je cilj bio da izborimo kvalifikacije za Olimpijske Igre, a petim mesto smo
izborili i plasman na EP u Austriju. Dobro je. Idemo samo napred. I te kako nas
upoređuju sa starcima, sa generacijom Vislandera. Uvek dajem izjave da ne mogu
da nas upoređuju. Igra se drugačiji rukomet. Sve reprezentacije su napredovale.
Pred EP je bila velika presija na nas. Kako će biti, da li ćemo se odmah
vratiti kući posle prve grupe i tako dalje. Mi smo se dobro nosili sa
pritiskom, što se i vidi po rezultatu. Sada su na redu kvalifikacije za OI, a u
Pekingu jurimo medalju.

Imate
tim sastavljen od sjajnih pojedinaca. Je l' ima hemije u ovoj generaciji
Šveđana?


Dobri su momci. Imamo dobru atmosferu. Svi igrači pored mene su vrhunski
igrači. Imamo dobru ekipu. Treba nam vremena i malo sreće.

Kakav
je odnos prema dresu reprezentacije? Da li se na poziv gleda kao na kaznu ili
se igrači rado odazivaju pozivu? Da li se desi da nekada nekoga mrzi da dođe i
slično…

– Svi
su motivisani. Nekada si povređen, nekada umoran, ali u principu, svi žele da
se pojave na velikom takmičenju.

Kako
si zadovoljan svojim igrama na EP-u?

– Bio mi je prvi veliki turnir i mislim da sam
bio solidan. Mogao sam bolje da odigram. Uvek može bolje.

Idu kvalifikacije
za OI. U Poljskoj vas čeka domaćin, Argentina i Island.

– Prvo
da pređemo Argentinu i Island u kvalifikacijama, pa polako. Mislim da u Pekingu
možemo da iznenadimo iz senke.

A
sada, deo koji će najviše zanimati posetioce Balkan-Handball-a. Ko je i odakle
je Dalibor Doder?

– Roditelji
su mi iz Srbije. Moj ćale se rodio u Jaši Tomiću. Radio je u Zrenjaninu i
Vršcu, i onda je otišao u Švedsku da igra fudbal, poluprofesionalno. Majka mi
je rođena u Titogradu (Podgorici). Posle se preselila u Kraljevo, odakle je sa porodicom
otišla u Švedsku. Upoznali su se u Švedskoj u vreme bivše Juge. Ja sam
Jugosloven (smeh).

Da li
je istina da si želeo da igraš za reprezentaciju Srbije i Crne Gore, odnosno
Srbije?


Želeo sam. Prvi put sam sa Švedskom išao u Egipat 1998. dok je još selektor bio
Johanson. Igrali smo protiv Jugoslavije, Egipta i Nemačke. Posle toga me nije
zvao u reprezentaciju dve, tri godine. U to vreme sam mislio da će me možda
pozvati Srbija (Jugoslavija). Niko me nije zvao. Ja sam čekao, čekao. Posle
toga su Šveđani promenili selektora, ja otišao u bolji klub i vratio se u
reprezentaciju.

Nekoliko
godina pre tebe, svi su se pitali, zašto jedan Ljuba Vranješ nikada nije bio
blizu „jugoslovenskog" dresa. Epilog je bio isti?


Stvarno ne znam. Ne znam ko je tamo glavni, ni ko je bio selektor tada. Želeo
sam da igram. Imao sam dupli pasoš. Mogao sam odmah da igram za reprezentaciju.
Nažalost, nije bilo ništa od toga. Sad sam tu, gde jesam.

Kakav
se rukomet igra u Švedskoj?

– Igrao
sam u Švedskoj osam, devet godina. Mlađe kategorije su odlično organizovane.
Šteta što nema više para u seniorskom rukometu, pa da švedska liga bude
kvalitetnija i zadrži igrače.

Karijeru
si gradio u klubu po imeni, Lugi?

– Osam
godina sam bio tamo. Posle Lugija, otišao sam u špansku Teku na tri meseca
(2002/03) i opet se vratio u Švedsku na još dve godine (Ystad). Posle ponovo Španija, u
Teukro i onda sam stigao u Aragon?

Čini
se da na ovim našim prostorima vladaju stereotipi o niskim igračima. Ti si
visok 179 cm?

– Nisam ja 179, već 182. To su ovi Španci ovde … (smeh). Ko me je to
merio, ne znam odakle im?

Igraš sa i protiv najboljih svetskih igrača.. Ipak, ko su za tebe najbolji
od najboljih?

– Od igrača mi se najviše sviđaju Balić i Karabatić naravno, ubica. Kim
Anderson je isto tako dobar. Da njih trojica igraju u bekovskoj postavi, to bi
bila neverovatna ekipa.

Kada
si poslednji put bio u Srbiji?

– Imam
rodbinu po Srbiji, u Beogradu, Kraljevu, Vršcu i Jaši Tomiću. Nisam bio dole,
ima jedno pet-šest godina.

Eto,
prava prilika da dođeš u skorije vreme, da te malo bolje upozna domaća javnost.


Važi, važi (smeh).

Čuli
smo da ti je muzika veliki hobi?


Volim muziku. Ne sviram, ali imam sve i svašta u kolekciji. Slušam House, Rap,
Rn&B. To mi je hobi. Dižem se tako pre utakmice. To mi je jako bitno.

Već smo
dobili informaciju da nisi ranije posećivao Balkan-Handball.com.

– Pa,
tako je, mada vidim da je sajt super. Informišem se iz švedskih medija
uglavnom, što je i normalno, budući da je moj život tamo.

 

ŽIKA BOGDANOVIĆ

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball