Legenda MK rukometa, Stevče Alušovski: Rukomet je sport broj 1 u Makedoniji - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedelje Legenda MK rukometa, Stevče Alušovski: Rukomet je sport broj 1 u Makedoniji

Legenda MK rukometa, Stevče Alušovski: Rukomet je sport broj 1 u Makedoniji

zika.bogdanovic
0 komentar

Ako se novija istorija makedonskog rukometa može nacrtati po karijeru nekog od igrača, ime Stevčeta Alušovskog (45), svakako ulazi u najuži izbor. Legendarno levo krilo Pelistera, Jafe Prometa, Vardara, Metalurga i makedonske reprezentacije, karijeru je završilo posle četrdesete. Na svojoj poziciji bio je neprikosnoven, baš kako je to danas Dejan Manaskov, a posle karijere posvetio se radu sa mladima. Ima školu pod svojim imenom, a prošle sezone je radio u bitoljskom Pelisteru kao trener prvog tima, imao dobre rezultate, bio lider na tabeli, ali je Uprava imala drugačije planove…

Sa Stevčetom smo se sreli na Kampu Barselone u Omišu, gde su bili i polaznici njegove škole…

  • Čast mi je što su učenici iz moje škole deo Kampa. Ovaj Kamp je vrhunski po onome što sam video. To je miks balkanske i španske rukometne škole. Za naš dolazak je zaslužan naš vrhunski as Borko Ristovski, koji je preko svoje fondacije omogućio da dođemo i proverimo kako radimo. Na pravom smo putu da napravimo neke nove zvezde makedonskog rukometa, koji su ovde imali priliku da vide da i ono što mi radimo je dobro. Barselonin Kamp je jedno ispunjenje sna zas naše klince. Verujem da će im to pomoći da postanu vrhunski igrači.

Posle završetka karijere, posvetili ste se radu sa mlađim kategorijama…

  • Moj prvi posao bilo je mesto direktora reprezentacije. U to vreme, predsednik Živko Mukaetov i ja smo imali projekat za razvoj rukometa van Skoplja. Probali smo to da napravimo i neke stvari pokrenuli. Nisam se našao u tom projektu, jer je Kancelarija RFM htela da budem zatvoren osam sati u kancelariji. To nije bio moj cilj. Nije bilo zajedničke hemije i to je prestalo da funkcioniše. Nakon toga sam otvorio svoju školu koja postoji već pet godina. Cilj je da se što više dece igraju rukometa. Otvorili smo škole i u Kičevu, Velesu, došli do broja od 400 polaznika koji su radili u školi pod imenom Stevče Alušovski. Sada funkcionišemo samo u Skoplju, imamo 140 dece u pet kategorija, od mini rukometa do kadetskog uzrasta. Trudimo se da škola preraste u klub. Teško je. Klub ne može da funkcioniše samo od članarine. Sponzore nije lako naći, međutim, na pravom smo putu da 5-6 igrača nosi to da je u karijeri započela u našoj školi.

SVE JE POČELO DOLASKOM MUKAETOVA

Perspektiva makedonskog rukometa je mnogo bolja nego pre desetak godina. Mlađe kategorije su profunkcionisale, a sećamo se vremena kada je učešće na kadetskim prvenstvima Evrope bilo „trošak“…

  • Sve je počelo promenom predsednika i dolaskom Živka Mukaetova. Počeli smo da prijavljujemo kadetsku reprezentaciju, koja je poslednji put igrala 1995. godine na velikom takmičenju. Uspesi A reprezentacije omasovili su naš sport, napravili ga najpopularnijim u državi. To dobro koristimo. Federacija pravi napore da postavi prave ljude na mesto selektora i trenera mlađih kategorija. Deca idu na kvalitetne turnire. Imamo dobru budućnost. Po broju dece smo sport broj 1 što se tiče masovnosti. Škole rukometa Metalurga i Vardara su pune. Svi igrači koji su nosioci igre Metalurga, Talevski, Arsenovski, da ih sve ne nabrajam, svi su izašli iz te škole. Žao mi je što je sve manje-više u Skoplju, što talenti moraju da idu u prestonicu, ali nadam se da je Federacija svesna toga. Pokrenuo se Eurofarm, tu je i Pelister, imamo perspektivu.

Nastupao si za Pelister, Vardar, Metalurg, možemo slobodno reći da si legenda sva tri kluba, u kojima si proveo čitavu karijeru. TIm iz Bitolja nikako da stane rame uz rame sa timovima iz Skoplja.,pre svega, Metalurgom, iako se svake godine najavljuju visoke ambicije…

  • Nisam igrao u inostranstvu, ali dobra stvar je bila ta što sam radio sa svim najboljim trenerima Ex-YU prostora u svim tim klubovima, od pokojnog Gužve Jevremovića, Line Červara, Veselina Vujovića, starog Perića, Ljube Obradovića. Imao sam priliku da vidim sve najbolje sa ovog podneblja. Koncepti ova tri kluba su različiti. Metalurg se oslanja na domaće igrače, Vardar je jedan od najboljih svetskih projekata gledajući igrače i infrastrukturu. Pelister je u ono vreme bio baza najboljih makedonskih igrača. Bio je vrhunski klub. Probali smo da vratimo ono što je nekada bilo. Bili smo na dobrom putu. Nadam se da će to biti opet kako treba, bez obzira što više nisam tamo. Došli su neki ljudi koji su pomešali politiku i sport. Dok se politika ne makne barem 20% od kluba, teško će se vratiti stara slava. Šest meseci nisam tamo, čujem da atmosfera nije baš najbolja. Ja sam iz Bitolja, dete Pelistera, želim klubu sve najbolje, ali to je proces koji mora da traje. Pelister više nema rukometnu školu i bazu svojih igrača. Mnogo više novca će biti potrebno kako bi se vratio u vrh.

SKINITE KAPU PRED KIRETOM

Za reprezentaciju Makedonije se činilo da je neodlazak u Rio smak sveta. Stariji igrači su najavljivali prestanak igranja za nacionalni tim, ali je preovladalo mišljenje da se rukometu mora pomoći i igrati nekad i preko limita. Sada ni Tokio nije predaleko…

  • Neodlazak u Rio bio je veliki potres. Znam kako je bilo, jer sam bio u reprezentaciji. Sama činjenica da smo osam godina na velikim takmičenjima, to je veliki uspeh. Mala smo zemlja sa dva vrhunska kluba. Imamo masovnost, nadam se i uveren sam da će Kuzmanovski, Taleski izneti to, pored Kireta Lazarova, koji je godinama nositelj naše reprezentacije. Verujem da će dostići nivo da se igra za medalju, kao što je to bilo u Srbiji 2012. godine. Veliki je rezultat biti među prvih 10,12 reprezentacija na svakom takmičenju. Jedna pozitivna priča je to što Kiro vidi da treba da ostane i igra za reprezentaciju. Treba da mu se skine kapa. Stvarno stavlja sebe u interes makedonskog rukometa. Nadam se da su mladi svesni toga. Odnos prema dresu je uvek bio pravi, nikada nije nedostajao. Uvek smo imali tu patriotsku notu. Igrati za reprezentaciju i klub, to su dva različita sveta. Uvek je bila svetinja. Evo sada se naježim kada pričam o reprezentaciji. To je svetinja – zaključio je Stevče Alušovski razgovor za Balkan-Handball.com.

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball