Uoči važne utakmice sa Gyorom, kapetanica Podravke i reprezentacije Hrvatske, Miranda Tatari, našla je malo vremena podijeliti svoje dojmove o Ligi prvakinja i predstojećem EP sa nama.
Miranda, natjecanje po skupinama Lige prvakinja zastalo je na svojoj polovici – je li vam dobro došao ovaj predah i jesu li se dojmovi slegli nakon tri odigrane utakmice?
-Moram priznati da je ova pauzica dobro došla, jer naporan je tempo, uz LP tu je i domaće prvenstvo… Dojmovi i dalje nikako da se slegnu, moram priznati da smo sretne jer iz utakmice u utakmicu bolje funkcioniramo i podižemo se u formi, a da bi satisfakcija bila potpuna fali koji bod pored našeg imena na tablici… I u Gyoru i u Rusiji bile smo jako blizu, ali klupa nam je tanka… Teško je sa 6,7,8 igraca igrati 60 min full tempo. Mi smo se za prvu utakmicu sa Gyorom dobro pripremile, i morale su se na svom terenu dobrano mučiti za sitnu pobjedu od 2 razlike, a nama je falilo samo malo sreće…i malo više koncentracije pri kraju.
Što se je sve radilo u ovoj pauzi, kako ste se pripremale za preostale utakmice LP, ili konkretno za ovu utakmicu protiv Gyora?
-Imale smo dosta vremena ovaj tjedan da uvidimo greške iz prve utakmice i pokušamo to ispraviti. U ekipu im se vratila Amorim, jako važna karika u njihovoj obrani i u napadu, možda i najvažnija. Kako god, mi smo spremne potući se na svom terenu i probati osvojiti prva dva boda u ovosezonskoj LP. Bit ce teško, sigurno teža utakmica nego u Gyoru, ali mi stvarno nemamo više šta izgubiti.
Utakmicu za utakmicom vidljiv je napredak u igri i pristupu igri, ali bodova još nema. Ima li još optimizma da se može prezimiti u Europi? Krim je pokazao da nije nedodirljiv (izostanak Cvijić se osjetio), Gyor se diže u formi, a Zvezda sakuplja bodove iako ne briljira. Nula stoji samo pored imena Podravka?
-Kad bi osvojili 2 boda možda bi postojala šansa za proljeće u Europi, ukoliko bi nam se poklopili neki rezultati… Igramo doma sa Ruskinjama koje ne briljiraju, a i Krim je na klimavim nogama … Stoga, ništa nije nemoguće. Hvatamo posljednji vagon zadnjeg vlaka za Europu…
-Kako aktivirati publiku ne samo da dođe u što većem broju, već i da pruži što bučniju i srčaniju podršku? (protiv Krima je primjerice 50 njihovih navijača nadglasalo preko tisuću navijača Podravke, a sad je najavljeno čak 500 Gyorovih navijača) Može li se još nešto učiniti na tom planu?
-Što se publike tiče…kazališna publika… Vjerujem da bi im poticaj bio dobre igre i pobjede, ali treba biti pravi navijač i biti uz nas i kad ne ide… Mi trebamo bodrenje s tribina, treba nam taj osmi igrač i nadam se da ce tako biti u nedjelju!
U međuvremenu ste se pojačale za vanjsku igračicu Dinu Havić koja na žalost nema pravo nastupa u Ligi prvakinja. Obzirom na neke napise u medijima da se Podravka financijski polako konsolidira, možemo li možda očekivat
i još neku prinovu pošto je evidentno da ovakav sastav nema moć odigrati svih 60 minuta u kontinuitetu? I, koliko se sjećam, prošle sezone je u LP vaš bivši trener uvodio i mlađe igračice, iste ove koje sad nisu zabilježile ni minutu nastupa. Da li je možda prisustvo Penezić donosilo veću sigurnost i ovim mladim curama, ili je u pitanju samo različit pristup trenera? Daleko od toga da se od njih očekuje rezultatski preokret, ali bar da glavne igračice ulove minutu predaha neuvjetovanu jedino isključenjem.
-Šteta što nam se Dina nije mogla priključiti ranije, mislim da bi jako pomogla u obrani isto kao i u napadu, ali šta je tu je. Činjenica je da nam trebaju pojačanja… Klub je postavio ciljeve za ovu sezonu, a to su Prvenstvo i Kup Hrvatske, u Europi nema imperativa. Razlog tome su nesnosni dugovi koje je nova uprava zatekla i, moram priznati, nova uprava pravo se primila posla i rade sve kako bi dovele Klub u red. Iz tog razloga nije bilo mogućnosti dovesti još neko adekvatno pojačanje za ovu sezonu, zapravo je ova sezona žrtvovana za iduću sezonu. Uz ovakav rad uprave vidim svijetliju budućnost Kluba. Što se tiče mlađih igračica… Teško da se one mogu nositi s takvim teretom u europskim utakmicama, utakmice su sve li-la i nije rješenje ubaciti ih u vatru pa se poslije pravdati… Nisu one još dorasle za takve utakmice, ali naravno da ima razloga vjerovati da će one jednog dana stasati u prave igrače. Stoga postepeno, te su curice do jučer igrale drugu Hrv. ligu, a danas bi trebale igrati Europu? Naprosto nemoguće, one se još trebaju kaliti u domaćem prvenstvu u prvoj HRL. Trener Hrupec vjeruje u njih, a to im pokazuje tako što im daje poprilično veliku minutažu u domaćem prvenstvu koju one trebaju iskoristiti i nametnuti mu se.
Kako komentiraš dosadašnje igre i poredak ekipa u Ligi prvakinja, a pogotovu dva poraza tvog nesuđenog kluba Viborga? Nadam se da nećeš jedini razlog vidjeti u odlasku Popović?
–Porazi Viborga, kolko su me iznenadili, toliko i nisu. Naravno da glavni razlog nije u odlasku Popovic, one su i dalje jaka ekipa sa vrhunskim pojedinkama,ali..
Tko će izdržati do kraja, tko će podignuti pehar LP? Tvoj favorit?
–Budućnost je stasala u odličnu ekipu, Bojana im je dala jednu dodatnu sigurnost, nekako njih vidim do kraja natjecanja LP. Tu su još i Larvik, Dinamo, Oltchim, Gyor… Bit će napeto do kraja.
Vratimo se malo na prošlu godinu – mediji su bili puni napisa da si već potpisala za Viborg i onda preokret. Što je presudilo da ostaneš i imaš li još želju i plan otići negdje nakon isteka sadašnjeg ugovora?
–Bilo je šta je bilo, bilo je nekoliko razloga zbog kojih sam htjela otići, no to je sve iza mene. Najbitnije je da sam sad tu, uz SVOJ klub u najtežim trenucima, kao sto je i Klub bio uz mene svih ovih godina, i od mojih prvih rukometnih koraka, i nadam se do kraja moje rukometne karijere.
Kod nas se igračice dok god su aktivne ne odlučuju na zasnivanje obitelji, kao i na majčinstvo – vidiš li to kao žrtvu i može li se nešto promijeniti na bolje, barem u Podravci kao financijski ipak najstabilnijem klubu u Hrvatskoj? Imamo niz primjera po Europi da vrhunske i manje vrhunske rukometašice i nakon poroda sjajno igraju, a u sportovima poput tenisa i atletike primjerice da nakon poroda postižu i još bolje rezultate. Da li kod nas itko uopće razmišlja na tu temu?
–Vjerujem da je put povratka nakon poroda vrlo težak, zapravo i znam, jer sam pravi primjer imala pored sebe, nekadašnju igračicu, danas direktoricu Kluba Božicu Palčić. Uz težak i mukotrpan rad sve je moguće, danas je tih primjera sve više u sportu, pa čak i u rukometu. Profesionalna sportska karijera kod nas žena ne traje dugo kao kod muškaraca, prosjek je mozda do neke 30-te, a zasnovati obitelj ipak je najvažnija stvar u životu, jer poslije sporta život ide dalje, a djeca su najveći smisao toga.
Nedavno se tvoje ime spominjalo kao posrednik u povezivanju dviju regija, dvaju naroda. Da li si sretna zbog toga i misliš li da svaki vrhunski sportaš svoj utjecaj treba što je moguće bolje iskoristiti za pozitivne stvari, za povezivanje ljudi, za nešto humano, a ne uglavnom puniti stranice žutog tiska ili zarađivati na često besmislenim ili nezdravim reklamama?
–Apsolutno smatram da svaki vrhunski sportaš treba svoj status iskorisiti u pozitivne i humane svrhe, ali isto tako smatram to ne možeš nekome nametnuti ako to nema u sebi, to ovisi od osobe do osobe.
-Reprezentacija i EP? Nakon prošlog EP u Makedoniji nekih igračica se potiho riješilo, neke su zbog ozljeda i slabe forme izostale sa dijela kvalifikacija, zamijenile su ih nove, zapravo dosta novih, puno se šaralo i eksperimentiralo da bi na pragu novog EP došli skoro na isto. Budemo li igrali isto kao i u Makedoniji, ne piše nam se dobro, bit ćemo pročitana knjiga. Ti si zbog ozljede preskočila Croatia Cup, ali bila si u prvoj pripremnoj fazi koja je kulminirala turnirom u Mađarskoj. Što su selektor Canjuga i njegov tim donijeli novo u reprezentaciju, što ti kao kapiten reprezentacije možeš reći, što primjećuješ?
–Makedonija je davno prošla i ne želim se uopće vraćati na to jer smatram da je propuštena velika šansa. Novi izbornik dobro se primio posla, uveo je neku novu svježinu koja nam je falila. U ove dvije akcije koje smo imali zasad je sve odlično. Ono najbitnije tek dolazi pa ćemo vidjeti… (smijeh)
Naša grupa je prilično teška, pored svjetskih prvakinja Ruskinja, Crna Gora ili drugim riječima Budućnost je svakim danom jača, nedavnom demonstracijom moći protiv Viborga bacili su rukavicu izazova cijeloj Europi i na klupskom i na reprezentativnom nivou. Prošlo je vi
še od dvije godine od onih kvalifikacijskih utakmica sa Crnom Gorom, jedino svježije iskustvo igranja protiv približno istog kadra ima Podravka, nedavno na turniru u Koprivnici i u Regionalnoj ligi, oba puta s porazom. Kako prognoziraš rasplet u našoj grupi – u nastavak natjecanja se može i bez prenešenih bodova, ali bi ljepše bilo bez one nule? I, dokle možemo dospjeti? Selektor je s pravom oprezan, prije dvije godine nismo iskoristili nesto slabiju grupu te proces podmlađivanja nekih reprezentacija da se uspnemo koju ljestvicu više, iako smo to navješćivali , sad je situacija kudikamo teža -nije li bolje šutjeti i raditi? Raditi i šutjeti?
–Selektor je s pravom oprezan u izjavama, a što reći nakon silnih propuštenih prilika?! Najbolje rješenje je šutjeti i raditi, korak po korak. Do EP je puno ali i malo vremena, grupa nije nimalo laka. Bez ikakvih najava, spremit ćemo se najbolje koliko možemo, a onda iz utakmice u utakmicu.
Prodaja karata za EP, pogotovo u Norveškoj, ne ide baš sjajno – domaćini su pomalo zabrinuti jer su očekivali više, ali za sada je prodato negdje oko trećine karata. Naravno, ima još dovoljno vremena, ali sve je očitija kriza u rukometnom svijetu, otkazuju se domaćinstva, neke zemlje u kratkom periodu i po dva puta budu domaćini jer nema drugih zainteresiranih, na prošlom Svjetskom prvenstvu jedna velika zemlja poput Kine nije mogla napuniti dvorane – kako u kontekstu svega toga gledaš na eventualno domaćinstvo Hrvatske za EP 2014.? Imamo odlične, nove dvorane, sjajnu logistiku, iskustvo sa muškima, ali za ženski rukomet općenito ne vlada neki interes, niti su to reprezentativnim dosezima još zavrijedile. Misliš li da je kandidatura dobra ideja, da bi uspjeli privući pozornost javnosti i napuniti dvorane?
–Da, na žalost, interes za ženski rukomet u Hrvatskoj strašno je slab… Ali 2014.-ta je daleko, možda nekom iznenadnom medaljom poraste interes… Tko zna!
Reci mi još koji su tvoji favoriti na EP? Na Norvežankama je veliki pritisak, njihovu javnost zanima samo zlatna medalja – tko bi ih sve mogao spriječiti u tome? Rusija, Crna Gora?
–Teško je toliko unaprijed govoriti o favoritima, vrlo je bitno u kojem će sastavima reprezentacije doći. Svakako da domaćini imaju najveci presing, Norveška, Danska, tu su još Rusija, Rumunjska, Njemačka, Crna Gora, HRVATSKA…..
Miranda, hvala ti na ovom razgovoru i sretno!
Sanja Sekulić
