Mladen Rakčević - Intervju nedelje - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedelje Mladen Rakčević – Intervju nedelje

Mladen Rakčević – Intervju nedelje

0 komentar


O borbenosti i igračkim kvalitetima 24-godišnjeg Mladena Rakčevića, nekada pivotmena juniorske reprezentacije Jugoslavije, pisalo se opširno poslednjih godina. Zato je balkan-handball u nameri da se ne ponavlja, želeo da sa ovim stamenim Cetinjaninom napravi jedan "drugačiji" intervju, u trenutku kada on zbog svojih igara dolazi ponovo u epicentar pažnje rukometne javnosti. Posle Lovćena, nadomak je šampionske titule i sa "Vardarom" u Makedoniji, a reprezentacija Crne Gore u kojoj je jedan od ključnih igrača, u junu se bori za najveći uspeh crnogorskog sporta, plasman na Evropsko prvenstvo u Norveškoj. Puno razloga i pregršt tema o kojima želimo da pričamo sa Mladenom.

Mladene, posle titule prvaka Srbije i Crne Gore, blizu je i makedonska?

– Sedam kola pred kraj imamo šest bodova prednosti nad Metalurgom, a s obzirom na kvalitet Lige, teško je da možemo ispustiti prednost. Imamo samo jedno gostovanje do kraja u Resenu, a i u slučaju da imamo isti broj bodova, mi smo šampioni. Gotovo da može da se slavi.

Prošle godine ste takođe imali jaku ekipu. Šta vam je falilo za trofej?

– Po mom mišljenju, mnogo smo menjali trenere. Počeo je Tuta Živković sezonu, onda su došli Petruševski i Strezovski, a na kraju je došao Veselin Vujović, što se ispostavilo kao pravo rešenje.

Šta je Vuja doneo ekipi?

– Počeli smo da igramo sasvim drugasčiji rukomet. Brz, sa akcentom na tehniku i taktiku, sa brzim centrom i jakom odbranom. Poseban akcenat je bačen na transformaciju iz odbrane u napad.

Jaka odbrana. To tebi kao dečku iz cetinjske škole rukometa sigurno odgovara?

– Da znaš da odgovara. Mi smo na Cetinju uvek stavljali akcenat na odbranu(smeh). Tako su me učili, da se borim. Ja drugačije ne znam.

Kako se živi u Skopju?

– U Skoplju mi je ekstra. Ljudi imaju mentalitet sličan našem, veoma su ljubazni, tako da nije teško uklopiti se ovde.

Produžio si ugovor za još jednu godinu. Pored makedonske velikodušnosti za koju se slažem, motiv je sigurno i igranje u Ligi Šampiona?

– Da, naravno. To je veliki izazov za svakoga. Iako sam već imao prilike da najkvalitetnije evropsko takmičenje igram sa Lovćenom.

Da li možda znaš da li će ta nova dvorana u Skoplju sa 6-7 hiljada mesta biti gotova do jeseni?

– Ne znam stvarno. U svakom slučaju, mi i u "Kalama" imamo fantastičnu podršku.

Ovo pitanje za LŠ mi je odličan uvod za sledeći deo razgovora. Bio si najbolji pivotmen Evrope u juniorskoj konkurenciji. Bilecki, Brumen, Špiler, bili su sa tobom u idealnoj postavi. Da li postoji želja za nekom jačom ligom, Zapadom?

– Naravno da postoji, ali su se sada stvorili razlozi zbog kojih želim ostati u Vardaru još godinu dana.

Gde Mladen Rakčević vidi sebe i svoju karijeru za pet godina?

– U Španiji, definitivno. Kada sam počinjao da igram rukomet, to mi je bila želja, a nadam se da će postati i realnost. Verujem u sebe i uporan sam u onome što zamislim.

E, sada verovatno tvoj omiljeni deo. Reprezentacija Crne Gore je krenula sjajno u kvalifikacijama. Prenesi nam malo atmosfere iz svlačionice. Kakve su emocije kada se prvi put okupi reprezentacija, kada se prvi put sluša himna?

– Pa to je teško opisati. Nešto što je većina nas sanjala od malena, ostvarilo se. Imamo sjajnu atmosferu. Selektor Milošević je sve to uklopio kako treba.

Da li je potrebno da radi na motivaciji?

– Ma ne, za nas kažu da smo se rodili sa motivacijom(smeh). Ne treba niko da nas pali.

Izgubili ste od Makedonaca prijateljski meč po prvi put na svom terenu, na Cetinju. A na Cetinju, priznaćeš, retko se gubi, pa makar i prijateljski. Jel to može da poljulja samopozdanje?

– Ne može. Bila je prijateljska, isprobavale su se razne varijante, svi igrači su dobili priliku. Ovim naravno ne osporavam kvalitet Makedonaca.

Portugal vas čeka u baražu? Koliko znate o njima. Da li ste počeli sa analizom?

– Odgledali smo par mečeva. Sad su igrali sa Nemcima, ali ti rezultati nisu reper. Igraju brzo, imaju par igrača koji igraju u najboljim ligama, ali mi ćemo uraditi sve da ih pobedimo. Moramo se boriti za svaku loptu. Prvi meč je izuzetno važan.

Mnoge je iznenadila odluka Saveza da se za revanš izabere Bijelo Polje, umesto Cetinja ili Podgorice?

– Imamo sjajno iskustvo iz kvalifikacija. Hala je nova, prima oko 3500 gledalaca, uslovi su odlični. Uz božju pomoć i na krilima naših navijača, sve je moguće. Čeka nas interesantno rukometno leto.

Neki "prijatelji rukometa" su priželjkivali susret u baražu između Srbije i Crne Gore. Kako bi zamislio takvu utakmicu?

– Iskreno, ja je nisam želeo. Prvo, Srbija ima jaku reprezentaciju, a drugo, tenzije bi bile velike. Da se ja pitam, zakazao bih prijateljske utakmice, da se već jednom kod svih ljudi razbije ta fama oko Srba i Crnogoraca.

Bravo za ideju. Sigurno je da je tako nešto potrebno u svim sportovima, ne samo u rukometu. Vratimo se malo na tvoje početke. Radio si sa puno trenera u svojoj karijeri. Kome možeš najviše da zahvališ što si izrastao u vrhunskog igrača?

– Teško je izdvojiti bilo koga, od mog prvog trenera Miška Popovića pa redom. Ali, ako baš moram, onda je to Pero Milošević. Taj čovek je verovao u mene u pravo vreme i postavio me na pravo mesto. Sa 17 godina me je uveo u prvi tim, u najjače vreme Lovćena. To je nešto što nikada neću zaboraviti.

Imaš li neku posebnu utakmicu koju pamtiš?

– Portland San Antonio na Cetinju. Velika utakmica u kojoj sam postao bitan igrač za ekipu. Izdvojio bih i utakmicu Kupa Jugoslavije protiv Sintelona u Vršcu.

A od kojih saigrača si najviše naučio? Ne samo na terenu, već i van njega.

– To su Djukanović, Puljezević i Stevo Nikočević.

Kakve te emocije vezuju za Cetinje? Kako provodiš vreme kod kuće?

– Prvo da kažem da sam ja "veliki" Cetinjanin i ne volim niko da mi ga kudi. Ljudi treba da dođu da se uvere u lepotu grada. Kada sam kod kuće, vreme provodim sa porodicom, prijateljima, devojkom. Odlazim i do mog sela. To je raj na zemlji.

Jesi li vezan za more?

– Jesam i to mnogo! I leti i zimi, svaki slobodan trenutak provodim tamo. More me opušta i smiruje.

Znači, Ohrid ne može da zameni crnogorsko primorje?

– Da budem iskren, ne! Mada je i Ohrid prelep.

Da se vratimo ponovo na rukomet. Svedok si da su balkanske lige veoma slabe, sa jednim ili dva kvalitetna kluba, čak dosta i nezanimljive, budući da su šampioni unapred poznati. Da li je rešenje da se napravi jedna jaka i dobro organizovana Balkanska liga?

– Naravno, ja sam za to! To bi bio odličan podsticaj da se igrači vrate na ove prostore. Takva liga bi bilo sigurno jedna od najjačih u Evropi.

Za kraj, kako si reagovao na naš sajt? Jel imaš neku poruku za čitaoce balkan-handball-a?

– Stvarno sam se pozitivno iznenadio kada sam video sajt. Imate moju podršku u daljem radu! Čitaocima bih poručio da posećuju sajt i da veruju u rukomet na Balkanu, jer ipak smo mi najbolji.

Prava poruka za kraj. Prava poruka za jun, kada će balkanski rukomet biti na ispitu.

 

Žika Bogdanović

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball