Veselin Vujović za BH: Bolje umreti uspravno, nego živeti na kolenima - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedelje Veselin Vujović za BH: Bolje umreti uspravno, nego živeti na kolenima

Veselin Vujović za BH: Bolje umreti uspravno, nego živeti na kolenima

zika.bogdanovic
6 komentari

Postoje duži ili kraći intervjui, oni koji se čitaju u jednom dahu, a verujemo da će priča koju je rukometna legenda, trener PPD Zagreb, Veselin Vujović, ispričao za Balkan-Handball.com biti jedna od onih koje će se pamtiti. Sa Vujom smo razgovarali na razne teme, evocirali sećanja, brojali uspone i padove, i prognozirali budućnost. Sve to u opširnoj priči za Balkan-Handball.com

PPD Zagreb je u četvrtfinalu EHF Lige šampiona. Ono što ste hteli da uradite, da ovu ekipu preobratite u jedan tim pun samopouzdanja, uspeli ste. To je stanje u koje ste želeli da dovedete momke kada ste krenuli za hrvatsku prestonicu…

– Stvarno smo u dobrom momentu forme i ambijenta u klubu i oko kluba. Sistem rada, gde god da sam bio, jeste da osposobim 19 igrača. Da svi budu podjednako važni i da ni od koga ne zavisimo. Bilo ko da ostane izvan sastava, nema panike, za razliku od drugih ekipa. I pre mog dolaska, bili su jako dobro organizovan klub i školovana ekipa. Doneo sam samo dozu agresivnosti koju po prirodi posedujem. Svaka ekipa je ogledalo svog trenera. Kakav je trener, to prenosi i na ekipu. Dobili su puno na samopouzdanju. Ubedio sam ih da se protiv svakoga može igrati. Niko nije vanzemaljac, svako ima svoje slabosti. Te slabe tačke treba samo naći. Treba nam još uvek da na strani odigramo sigurnije. Ubeđen sam da ako momci ostanu na okupu, za par sezona će biti izuzetno ozbiljna evropska ekipa.

Šaljete specifične poruke, često i sa malom dozom vulgarnosti. To nije bio vaš manir, ne sećamo se takvih komentara dok ste vodili Vardar u Skoplju?

– Veoma često sam u Vardaru morao da uzimam igrače sa biroa rada. One koje niko nije hteo. One koji nisu uspeli iz nekog razloga, povreda, nediscipline. Sa tih pozicija je bilo teško vaditi maksimalan kvalitet. Igrači Zagreba su nešto najbolje što ima hrvatski rukomet. Veliki broj perspektivnih igrača Zagreb ima i na pozajmicama. Kada imaš mogućnost takvog kvaliteta i kada im pokažeš da veruješ u njih, a oni duplo vrate, onda imam pravo da na pressu da zapretim jednom Kilu ili Barseloni. Znate zašto? Zato što smo neke pretnje i ostvarili. Nisam pucao iz prazne puške. Osećaš ogromno zadovoljstvo da si bio u stanju da neku rečenicu izgovoriš, a da se ne plašiš da ćeš je posle progutati – kaže Vujović uz prepoznatljiv osmeh i nastavlja:

– Ne pamtim, a ne pamte ni ljudi iz kluba da je iko ikada imao ovakvu medijsku pažnju od trenera sa strane. Na nekim forumima sam bio prvi u glasanju za selektora Hrvatske. Nema negativnih komentara, negativnih konteksta, to je jako puno ispraćeno i u Makedoniji, i u ostalim zemalja Ex-Yu, jedino baš u Srbiji ne vidim da mediji posvećuju punu pažnju, osim vas. Šta je razlog, stvarno ne znam.

JOSO JE LIDER

Sa kojim igračem ste najponosniji? Ko je najviše napredovao tokom sezone, ko je iz tačke A došao u željenu tačku B za najkraće vreme?

– Moram da kažem da ne postoji ni jedan koji nije digao nivo forme, odnosa i zalaganja od kako sam u Zagrebu. Veliki broj igrača je postao interesantan evropskim klubovima. Za mene je veliko iznenađenje Josip Valčić, koji je godinama, iz nekog razloga, bio igrač koji se nije mogao dokazati. Bio je u senci brata, označavan kao Gopčev zet, neko koga su potcenjivali, ali on je stvarno postao vođa i lider tima, koji u svakom trenutku drži konce i prenosi moje zamisli na teren. On je na neki način trener na samom terenu – kaže Vujović i komentariše redom svoje pulene:

– Sandro Obranović je od jednog talenta izrastao u igrača. Ima žute minute u manje bitnim mečevima, ali u svim „biti ili ne biti“ mečevima, bio je „biti“.

TRI ZLATNE JABUKE

– Imamo tri desna beka koja nema ni jedan klub u Evropi. Tri raznovrsna igrača visokog kvaliteta, šuterski i igrački raspoloženi. Ponosan sam na njih. Možda bi bilo dobro za klub da jednog negde pusti. Oni su kao tri zlatne jabuke. Može da se desi da jedna jabuka istrune. Brozović je od prosečnog pivota postao vrhunski, traže ga. Pavlović je došao iz Ivanić Grada, postao je otkrovenje za sve u Ligi šampiona.  Ivić je na meti svih ozbiljnih klubova u Evropi, ali je rukometno opredeljen. Zna da je mlad, da ne treba da žuri i da će imati minutažu u Zagrebu. Želi da se formira ovde da ne bi izgoreo. To je velika stvar. Zlatko Horvat je pravi kapiten. Sigurnost i garancija u šutu sa krila i odnosom prema igri i treningu.

POJAČANJE ZA NAREDNU SEZONU – MANDALINIĆ

– Stvarno mogu da govorim u superlativu. Onaj ko može biti razočaranje je Stipe Mandalinić i njegova povreda koja ga suviše dugo drži da ne pruži ono što može. On je sigurno među tri najbolja mlada igrača u Evropi, ali je posle povrede ligamenata kolena još uvek ukočen, nema potrebnu eksplozivnost. Oslanja se isključivo na šut, a on je u punom zaletu i driblingu gotovo nezadrživ. On će biti naše najveće pojačanje za narednu sezonu, nećemo tražiti nikoga, već oporavljenog Mandalinića. Sem što moramo dovesti drugog golmana zbog odlaska Stevanovića, ne vidim da Zagreb treba nešto dodatno.

LUKA SE IZDEFINISAO

Od Luke Stepančića se puno očekuje već godinama. Kako vidite njegov razvoj, da li ga pritisak sputava i gde je na svom putu? Nije više klinac, ima 25 godina…

– On je bio forsiran prethodnih sezona na uštrb ova druga dva levoruka igrača. Pragmatičan sam trener, dam ti šansu, ako igraš dobro – u redu, ako ne, neko drugi će dobiti šansu. To se njemu dešavalo. Bilo je utakmica na kojima nije ulazio uopšte, bio je na hlađenju, pa sam ga puštao da igra loše, da se uvalja u blato do kraja, da mogu da ga maltretiram, da mu kažem puno stvari oko toga. Lutao je, da bi se u nekoliko zadnjih mečeva izdefinisao kao igrač – opasnog napadačkog profila koji je naučio da prenese višak na krilo, da baci u teškom momentu loptu pivotmenu, da se digne sa ozbiljne distance. To mogu samo pravi igrači. On ima projekciju da ode u bilo koji klub u Evropi – Kil, Barsu, PSŽ. Tamo će i završiti, ali ako podigne voljni momenat i segment odbrane, biće igrač na koga će Hrvatska moći dugo da računa.

SEHA Final Four - Press conferenceKakvo je vaše mišljenje. Da li Zagreb treba da ostane isključivo „hrvatski proizvod“ bez dodataka – mladih igrača iz regiona?

– Klub je imao finansijskih problema prethodnih godina i opredelenje je bilo da to budu domaći mlađi igrači. Uveliko se razmišlja da se dovedu pojačanja iz Srbije i Crne Gore, da se stvori Zagrebova Akademija. Veliki broj mojih prijatelja – roditelja rukometaša iz Makedonije, Srbije, CG, žele da puste decu u Zagreb, da ih vidim i pomognem u njihovom razvoju. To je velika stvar. Osim Vardara, koji je pod Samsonenkom postao ozbiljan brend, Zagreb je među 10 istorijskih evropskih klubova. Zaslužuje ozbiljan respekt i to pokazuje u prve dve grupe EHF Lige šampiona za narednu sezonu. Tada će u Zagrebu gostovati sedam najboljih evropskih klubova u sedam ispunjenih Arena. To je ogroman dobitak za klub, grad i ove mlade igrače. Mislim da su shvatili da dolaskom mene i Duška Čelice, ta etnička čistoća je dobila šmek, postala mešavina koja donosi ekstra kvalitet. Ne može kafa biti baš najukusnija ako joj ne dodaš malo mleka ili šećera. To znaju Zoran Gobac i Ante Ančić. Gledamo da se pojačamo sa ovih prostora.

Dosta su se komentarisali vaši komentari za vreme SP 2015. Nije mali broj onih koji tvrde da ste na taj način i poremetili reprezentaciju Hrvatske tokom turnira u Kataru…

– Jedan sam od onih koji su komentarisali. Jedino su možda moji komentari imali veću težinu jer su išli od trenera Zagreba i Veselina Vujovića. Kada prihvatim da komentarišem za medije, to radim iz stručnog ugla. Nikakvog ličnog interesa nemam da govorim loše ili dobro o nekome ko se bavi selektorskim poslom. Komentarisao sam selekciju Hrvatske i Makedonije. Rekao sam da mi se ne sviđa način na koji se igra napad, jer se sve svodi na individualne akcije Domagoja Duvnjaka. Rekao sam da će i biti mnogo problema  kada se naiđe na jačeg protivnika. Ako to neko shvati kao pokušaj da se poremeti reprezentacija, a valjda imam rejting da to kažem, onda taj čovek nije na mestu na kome treba da bude. Nikada nisam imao problem da kažem šta mislim, niti ću ikada imati, ali nikada u tome nije bilo zle namere. Ti me pitaš šta mislim o igraču, ja ti kažem. Ako se taj igrač ne pronađe i to mu se ne svidi, to je moje mišljenje.

BOLJE UMRETI NA NOGAMA NEGO ŽIVETI NA KOLENIMA

– Nikada u životu neću igrati odbranu koju neko hoće ili sa igračima koji se sviđaju Zoranu Gopcu ili nekome drugom. Radiću onako kako mislim da treba. Bolje da umrem na nogama, nego da živim na kolenima. Taj život na kolenima se puno ranije završi. To je moja deviza…

Nisu retki komentari da je Vuja postao i „veći Hrvat od Hrvata“, da govori vanjski, križanje, zašto?

– Nemam nikakav problem da uživam uz muziku Olivera Dragojevića, Miroslava Ilića, Tošeta Proeskog, Sergeja Ćetkovića ili Harisa Džinovića. Kada sam vodio ekipu u Španiji govorio sam „doble kruse“, na makedonskom „ukrstuvaje“, na engleskom u Dubaiju „kros“, u Hrvatskoj kažem „križanje“. To je primereno komcima koje vodim. Ovi mladi momci ponekad ne razumeju neku reč na brzinu kada im kažem. Nisu prošli jugo školu. Ne smatram da se bilo kome udvaram ako tako pričam. Nije mi problem da kažem da levi vanjski ukršta sa levim krilom. Oni kojima smeta, čak sam čuo da je to zasmetalo i bivšem predsedniku našeg saveza… on će biti bivši, a ja uvek Veselin Vujović.

Zašto mislite da imate problem sa srpskim rukometom?

– Ne znam. Otišao sam na ružan način.

EURO 2006 – MOMENAT ZBOG KOGA SE LOŠE OSEĆAM

Kako sada gledate na Švajcarsku, sve ono što se tamo dogodilo 2006. godine na Evropskom prvenstvu? Distanca može da se napravi, prošla je skoro pa decenija…

-To je tako jedan ružan i prljav scenario. On je na toj priči smenio prethodno rukovodstvo. To je bio tako ružan scenario. Za sve ove godine neko bi od tih igrača već rekao „jeste, Vuja je tu utakmicu prodao ili hteo da proda“. Ako se za sve te godine, evo deseta godina, ako se ništa ne pojavi, onda je jasno da je to laž. Moju decu, ni unuče sada, ne bih pustio da me dobiju u partiji klikera. Zamislite da to kažete pred svih 16 igrača. Pa valjda bi to neko rekao golmanu i jednom igraču ako je želeo da namesti. Golmanu da ne pipa loptu i jednom igraču koji bi u datom momentu trebalo da profula loptu. Tu situaciju je neko iskoristio da degradira Zorana Mićovića, Zorana Radojičića, Jarana Stankovića, ljude koji i dan danas žive čistog obraza, i u rukometu su. To je momenat u mom životu zbog koga se jako loše osećam. Prošlo je, izdigao sam se, napravio dobru karijeru.

LJUT NA SEBE…

Vujović svoj najveći „greh“ zna i sam, i bez pitanja. To je tuča na startu karijere dok je sedeo na klupi Siudad Reala u finalu Kupa pobednika Kupova sa Flensburgom…

– Nema moja karijera veze s tim, već je ugrožena mojim karakterom. Bila je ta situacija da sam u finalu Kupa kupova napravio tu glupost 2002. godine i bio kažnjen dve godine. Siudad Real je postao najjači klub na svetu sa projektom koji sam osmislio i igračima koje je Vuja doveo, a koje je Talant nasledio. Nisam ljubomoran na Talanta ili bilo koga drugog, već ljut na samog sebe.

Po onome što se vidi ove sezone, reklo bi se da ste okrenuli list…

– Kroz Vardar, pa sada i Zagreb, izdefinisao sam se kao trener. Nemam više problema. U Evropi nisam dobio ni žuti karton. Znam da sam potreban skoncentrisan svojoj ekipi. Nekada sam se razvodnjavao, obraćao pažnju na sudije. Ako je sudija došao da te ošteti, svojim ponašanjem ćeš ga još više izritirati. Ako nije, a ti ga iritiraš, onda ga možeš okrenuti protiv sebe. Najbolje je nerazmišljati o njima…

vujovic_rukePRAVILA MORAJU DA SE MENJAJU

Mnogi veliki treneri su progovorili o neophodnosti promena rukometnih pravila, a dosta su poentirali sa vremenskim ograničenjem napada. Šta biste vi promenili, šta vam najviše smeta?

– Jedini smo sport na svetu gde tebi sudija kaže – „E, sada možeš da šutneš“. On ti digne ruku, njegova je procena. Niti je to procena igrača, niti trenera kojima je to posao 24 sata dnevno, niti ljudi koji su odgovorni za sve stvari, nego dvojice čoveka –koji ti kažu – „šutni“. Nema veze što se trudiš svojski da postigneš gol, kao i odbrana da ga odbrani. To nije pasivan napad, to je strahovito dobra odbrana i pokušaj napada, u tome treba uživati. Onda tebi, ako mu nisi po volji, svira pasivno posle dva dodavanja, a ako proceni da protivnik ima šansu za gol, onda dva, pet, sedam dodavanja mu dozvoli. Tu je još veća mogućnost da te sudija ošteti – kaže Vujović i poentira:

OGRANIČITI NAPAD, UKINUTI IZMENE, GOL VAN DEVET DA VAŽI DVA

– Ja sam za to da se napad vremenski ograniči. Za to sam i da nema izmene napad – odbrana, jer specijalci ubijaju rukomet. Gol van devet metara treba da važi duplo. Krilo kada trči u kontri neće skočiti sa šest, već sa deset metara. Tu je i veća šansa golmana. Ako gubiš tri razlike dva minuta pre kraja, nisi završio jer može bek da se digne sa 10 metara i pogodi. To bi dalo na atraktivnosti, cepelin bi mogao da vredi dva gola, bilo bi kreativnosti, novih detalja. To bi privuklo još ljudi na tribine – daje Vuja ideje i kritikuje:

– Ponekad pogledam neku rukometnu utakmicu i pitam se „Pa ljudi ko ovo gleda, na šta ovo liči?“. Neka dvojica odvale Karabatića, Marka, Janka, ovaj padne, dolete, prskaju ga, dižu ga iz nesvesti. Ko gleda to? Onda prebacim na drugi kanal gde igraju Olimpijakos i Efes Pilsen i uživam u atraktivnosti i brzini. Unapredili su sport, uveli još jednog sudiju. Mogu videti akcije, da li je koš ili nije po isteku napada.

PROMENE KAO UPALJAČ KOD YUGA

Kod nas su istorijski uveli tri tajm-auta. Kao kada su Yugu u Zastavi ugradili upaljač za cigarete. To je bila inovacija godine, novi Yugo. Tako i mi u rukometu ugrađujemo tri tajm-auta. U NBA zadnja tri minuta traju po 20 minuta. Napad, tajm-aut, napad, tajm-aut, dok ti u rukometu kaže „imaš dva tajm-auta, ali prvi moraš iskoristiti van zadnjih pet minuta“. Zašto? Pa možda ću dva zadnja napada iskoristiti da napravim dve akcije da dobijem utakmicu. Zamislite kakav je to apsurd? Opet dolazim u poziciju da kažu da Vujović nije normalan, a znam koliko sam normalan. Zato što ti ljudi koji sede u Evropskoj federaciji su već dementni, krečana, ne razmišljaju o tome šta je dobro za rukomet, već šta je dobro za njih…

IHF je zadužen za pravila…

– Oni su na istoj talasnoj dužini. Vidi ovako, kada sednem na klupu EHF Lige šampiona, imamo tu oko vrata te oznake A, B,C i D. Ja sam B. To mi smeta, guši me dok se krećem, landara oko mene. To je takva panika da stavim to slovo B da se ponekad uplašim da će mene neko u Areni uhapsiti. Mi smo došli u Dansku na meč sa Koldingom. Na terenu stotinu dece, misliš da je meni neko doneo da stavim to oko vrata, da me je pitao kada je press, da sam video delegata? U našoj Areni slikaju kako stoji reklama, kako nam stoji gol, kako sedimo na klupi, kako sam očešljan. Šta je bre, kakvi su ovo kriterijumi? Zašto nas sa Balkana uvek gledaju kroz neku prizmu? Zašto Barselona ili Kil mogu da igraju gde hoće, kada hoće, a kada dođu kod tebe – rezignirana je rukometna legenda, koja govori u primerima:

ZAR SAM NAJVEĆI PROBLEM EVROPSKOG RUKOMETA?

– Dešavale su se apsurdne stvari. Dok sam bio u Vardaru, zabranjivali su nam da igramo u hali Kale, morali smo da idemo u Boris Trajkovski. Barselona je htela da promeni termin, da igra ranije, javili su se Mihajlu (tadašnji predsednik Vardara Mihajlo Mihajlovski), ali im je on rekao da je hala zauzeta jer Petar Grašo ima koncert. EHF nam onda naređuje da igramo u hali Kale, u kojoj su nam zabranili da igramo Ligu šampiona!? O čemu se tu radi? Veselin Vujović je kažnjen godinu dana zato što je uhvatio sudiju za ruku. Talant Dušebajev udari pesnicom kolegu trenera u stomak i ne dobiju nikakvu kaznu. Milena Knežević? Nikome ništa. Da li sam ja najveći problem evropskog rukometa?

I udruživanje regiona u SEHA je način da se bolje čuje glas regiona, a u međunarodnim strukturama ima dosta ljudi sa ovih prostora…

– Ima naših ljudi tamo, ali se više gleda sopstveni interes nego interes zemlje koju prezentuješ. To ti ja garantujem. Znam ko su ti ljudi, sa nekima sam i dobar, ali znam da im je karakter kao sladoled na suncu. Više su glasačko telo, da se uzmu dnevnice, pojede večera, nego što se razmišlja o rukometu.  Gledano o SEHA ligi, da se gledao interes igrača i trenera, verovatno mi ne bismo bili u ovakvom hotelu, ali dato je Vespremu koji nema bolji hotel. Da je tu samo smešten Zagreb pa i da se nerviram, ali s obzirom da su sve ekipe, onda nema nikakvih problema.

SPREMAN ZA VELIKI KLUB NA ZAPADU

Da li mislite da ćete imati šansu da ponovo radite na Zapadu, odnosno, da će se vrata posle 2002. godine ponovo otvoriti?

– Dolaskom u Zagreb sam se vratio na taj evropski nivo. Znali su svi Vujovića kao igrača, i kao trenera. Ta priča o meni kao nezgodnom karakteru nije od juče. Igrači koje sam trenirao imaju visoko mišljenje o meni kao treneru. I sada kao trener Zagreba sam dobio ponude, jednu iz Nemačke, jednu iz Švajcarske. Taj Zapad razmišlja u tom pravcu. Pitao si me da li Zagrebu treba mešavina sa regionom. Isto tako smatram da Rusi nikada ništa neće napraviti ako ne dovedu trenera – stranca. Puno klubova iz Nemačke, Francuske i  Španije mora shvatiti da im nije rešenje prosečan domaći trener. Za sada sam zadovoljan sa Zagrebom.Razgovarali smo o produženju ugovora. Hteo bih da sačekam da vidim ko će ostati od ove ekipe. Imam velike ambicije. Za godinu dve, mislim da ću preuzeti jednu ozbiljnu evropsku ekipu. Ne razmišljam da li sam spreman, znam da jesam – kaže Vujović i podseća:

– Bio sam trener Siudad Reala koji je osvojio prvu evropsku titulu. Tada sam bio puno mlađi, osvojili smo je superiorno, igrali smo sjajno. Vodio sam našu reprezentaciju na SP i OI. Bio sam kadetski prvak Evrope i sveta, sa Vardarom sam osvajao titule. Nisam od juče. Moj CV je pun i jak, i kao igraču, i kao treneru. Sada što to neko pokušava da degradira ili sakrije, to je njegov problem.

Vaše najveće trenersko rivalstvo je bilo sa …

– Linom Červarom? To su jedina dva kluba u Makedoniji koji su mogli da budu prvaci. Sezona se svede u dve utakmice plej-ofa sa njima. Sve što si radio tokom godina svede se u 120 minuta. Neverovatna je tenzija i pritisak za osvajanje titule. Tu je više specijalaca u dvorani nego gledalaca. Veći je problem ko sudi, nego ko igra. Totalna ludnica. U svemu tome, smatram da sam se što se tiče Metalurga i Červara ponašao maksimalno korektno, ali to oni nekada nisu radili. Za četiri godine našeg rivalstva, Metalurg je uzeo 11 igrača Vardara, a mi samo trojicu – Lazarova, Ristovskog i Stoilova, koje su oni oterali.

SEHA Final Four - Bronze medal game - RK Vardar - PPD ZagrebOTIŠAO BIH DA SU IGRAČI PROTIV MENE

Bilo je i teških reči…

– Najpoznatiji incident vezan je za Tihomira Dodera i njegov prelazak u Metalurg. Njega sam doveo drugi put u Vardar i siguran sam da je zahvalan za sve što sam uradio za njega. Rekao mi je tada da ga neki nepoznati broj poziva već danima. Moj pomoćnik je pronašao da je tu reč o pomoćnom treneru Metalurga.  Okrenuo sam ga i pitao zašto mi zove igrača pred mečeve Kupa Makedonije. Rekao je da nije znao da je to Doderov broj, da radi neki menadžerski posao, da ugovara nekog pevača u Bitolju. Posle tri, četiri dana Doder mi je prišao i sav onakav rekao „šefe, moram da ti priznam, puno si uradio za mene, potpisao sam za Vardar“. Rekao je da je bila ozbiljna finansijska ponuda. Pitao sam ga ko ga je zvao, rekao je ime Metalurgovog pomoćnog trenera. Pozvao sam ga i rekao mi je: „Nisam, dece mi“. S obzirom da se Kup igrao u Borisu Trajkovskom, sreli smo se, napao sam ga sa „sram te bilo, kako možeš da se kuneš u decu i lažeš“. Gospodin Červar se umešao sa „nemoj se tako ponašati“, što je meni bila kapisla da izgovorim neke reči koje nemaju veze ni sa etikom, ni sa kućnim vaspitanjem. Posle toga smo sve to prevazišli, izvinio sam se. Červar je jedan dobar trener, najtrofejniji sa ovog našeg podneblja, samo što nikada ne bih sebi dozvolio da se desi ono što se desilo u Metalurgu. Da su dva, tri igrača protiv mene, mislio bih da je to neka vrsta bojkota, ali da su više od tri protiv mene, a tek 20, otišao bih iz kluba, pa nek se bori taj klub bez mene. No, svi smo mi različiti i tu nemam šta da kažem.

BALIĆ I JA – MERCEDESI RAZLIČITIH GENERACIJA

Izraz „najbolji svih vremena“ trapavo je iskorišćen, s obzirom da se i posle dodele priznanja Ivanu Baliću od strane IHF pre nekoliko godina, rukomet igra.  U Hrvatskoj se pitaju, ko je najveći Balić ili Ćavar. Kažu da je najbolji način da se opredeliš da izabereš koga bi pre u timu – sedam Patrika ili sedam Ivana. Kako vi gledate na ta priznanja?

– Izuzetno sam počastvovan što sam među najboljima, po nekome jesam, po nekome nisam. Sigurno da nisam za Červara bolji igrač od Balića, ali jesam za Branislava Pokrajca. Nisam bolji igrač od Vislandera za njegovo trenera, ali jesam Valeru Riveri koji me trenirao. Biti u svom poslu među 5 ili 10 najboljih, to je neverovatna čast. Manje je bitno da budeš prvi ili deseti. Kada me pitaju za Balića, kažem da smo različiti tipovi. Za mene je Mercedes najbolji auto na svetu, ali model od pre 30 godina i ovaj danas nemoguće je uporediti. Svakoga treba ostaviti u svom vremenu. Te krupne reči ne treba koristiti. Bilo je takvih neverovatnih igrača da bi morao da ustanem kada im spominjem imena. Od Stinge, Vunderliha, Frank Vala, Patrika Ćavara, Enrike Masipa, Ričardsona, Dušebajeva, to je takva plejada, da ne mogu stati u dve stranice istorijske knjige.

Šta ćemo sa trenerima. Ko su oni koji su od rukometa napravili ovo što danas jeste?

– Svoju epohu je obeležio Vlado Štencl. Napravio je odbranu 3-2-1 koja je našem rukometu donela toliko titula, klubovima i reprezentaciji. On je udario temelje ovom balkanskom rukometu. Trebalo bi se držati svojih škola. Danci nikada neće moći da igraju agresivnu odbranu koju mi igramo. Imaju svoju 6-0 i strahovit protok lopte. Francuzi imaju svoju 5-1 ili 6-0, strahovito individualnu. Igraju presing u devet metara i u igri jedan na jedan su neprevaziđeni. Toliko duela mogu da izdrže tokom utakmice i prvenstva, i tako su fizički spremni da se to graniči sa neverovatnim. Španci su postigli vrstu 6-0 koja je neverovatna, koja se ne igra na 6 metara, već ide do 10. Produbili su je do te mere da liči na 1-5. Taj jedan je zadužen za pivotmena, s vi ostali trče i preuzimaju. Ima svoje slabosti, kada se pročitaju, ima puno nedostataka.

3-2-1 I DALJE POBEĐUJE

– Štencl, Pokrajac, Živković, imali su taj sistem da pivot igra prednjeg centra, krila su na halfovima, srednji bek igra centarhalfa, i da bekovi igraju dva krajnja. Tako su se nekada i birali igrači, ali danas taj model ne može da prođe jer su nekada krila toliko mala i niska da ne mogu da izdrže duele. Iskustvo sa Zagrebom iz Lige šampiona mi govori da kada se odigra kvalitetno ta 3-2-1 da malo klubova ima rešenje. Čak Kil igra tu vrstu 3-2-1 odbrane, sa Gislasonom koji o njoj zna kao što ja znam o proizvodnji slamenih šešira u Albaniji. I oni sa njom postižu sjajne rezultate, ali protiv nas su bili izbušeni, jer mi znamo da je napadamo.

SEHA Final Four - MKB-MVM Veszprém - PPD ZagrebBEZ NOVIH PRAVILA NEMA NOVOG RUKOMETA

Da li postoji neki revolucionar u poslednjoj deceniji ili dve, da li je neko doneo rukometu nešto novo?

– Došlo je vreme da se sve bitno u rukometu desilo. Zašto? Zato što ne menjamo pravila. Nova pravila ti daju nove mogućnosti. Sve drugo je već viđeno. Pokušavaju da igraju sa sedam igrača u napadu, ali moje mišljenje je da taj sedmi više pravi gužvu u napadu nego što pospešuje protok lopte. Ovo sa markerom i nije loša stvar. Tu može da se napreduje puno, ali dok mi ne izmenimo pravila, ne mogu ja praviti taktiku na osnovu neke ideje šta bi bilo, kad bi bilo.  Svi smo kao video rekorderi. Snimaš i reprodukuješ. Ako si dobar, slika će biti dobra, ako si loš, slika će kočiti, a sve zavisi od toga kakav si trener. Valero Rivera je puno napravio iz razloga što je imao neverovatan tim. Jedna postava 15 minuta, izlazi, ulazi druga i deri. I ja bih tako igrao da imam takve igrače. On je išao jednom logikom. Ako budem imao 70 napada u toku utakmice sa 50% šuta, daću 35 golova. Ako ti imaš 40 napada, onda će ti za 35 golova biti potrebno 80% što je nemoguće. Logika je malo seljačka, ali tako je. Moraš imati igrače za tako nešto.

DA VIDIM ONESTU…

– Šta je Klod Onesta izmislio? Omejera i Karabatića? Videćemo šta će da izmisli kada njih dvojice ne bude bilo. Lino Červar sa Vorijem na toj iedinici, pa se odustalo od toga. Sada Vori ne igra. Zašto? To nije pitanje za mene. Nove stvari čekaju nova pravila. Ne mogu smatrati da je novo pravilo ako neko uvede tajm-aut ili brz centar. Brz centar je nešto i promenio, manje se igrači menjaju, idu akcije odmah.

INOVACIJE

– Ako nemam zamenu napad-odbrana, ako gol važi dva izvan devet metara, onda će biti taktičkih inovacija. Možda ću tada igrati sa pet igrača u odbrani, a jednog ostaviti na centru! Zašto ne? Čim primiš gol, daješ njemu, on skače i pali. Primio si gol, ali si dao dva. Rizikuješ da primiš jedan, ali daš dva. Ako nema izmene pravila, ne mogu izmisliti toplu vodu. Ona je davno izmišljenja.

Kako će Zagreb izaći pred Barselonu u četvrtfinalu?

– Zezamo se, pitaju za Barselonu, i onako u šali kažem „Šta imamo da trošimo reči, pa to je monstrumska ekipa. Ono što mogu da kaže o Barsi – najebala je“. To je bilo više u žargonu nego što nekome pretim. Koje pravo imam da pretim?

PUSTI KARABATIĆA, SEDI I GLEDAJ…

Da li je Barsa najjača u Evropi?

– Jeste, jer drugi ne mogu da postave situaciju da igraju protiv njih. Ne smatram da je ništa jača od Pariza Kila, Vesprema ili Kelcea. Ćavi Paskval je možda bolji od tih trenera ekipa koje sam nabrojao. Pametniji je i vispreniji makar bio bivši golman. Ima jednu najveću moguću prevagu – Nikolu Karabatića, kojije igrač –tim. Na početku je lutao, imao malu minutažu, a onda se izborio da je neprikosnoven. Neprikosnoven je. Igra kad on hoće, kako hoće i radi šta hoće. Kad mu daš to, kada se poklopi, onda kao trener sedneš, prekrstiš ruke i čekaš kraj utakmice.

Jedan veliki as, Sergej Rutenka je izgubio primat u timu…

– Nemerljivo da je Karabatić puno moderniji igrač. Rutenka igra samo u napadu. Ne znam zašto onakav igrač i momčina ne igra odbranu, što mu treneri nisu pružili šansu. Kada igrate odbranu, možete prenositi kontru, mnogo više ceniš učinak odbrane, znajući koliko si se iskidao da dođeš do lopte. Sveukupno učestvuješ u četiri segmenta rukometne igre, a Rutenka samo u jednom – 25% igre. Rutenka razmišlja da ode. Ne mogu da zamislim kakav će to transfer Nikole biti u PSŽ. Kažu da dolazi Mikel Hansen i još para. Dolazi im i Kopljar, ali nije to uvezano. I Soraindo ide u PSŽ, okupljaju Francuze….

IZLAZIMO DA POBEDIMO

Šansa leži u…

– U tome što Barsa nije navikla da igra jake utakmice. U svojoj ligi dobijaju 10 i 20 razlike, grupa u EHF Ligi šampiona im je bila smešna. Videćemo kako će reagovati kada naiđu na ekipu koja bude izašla da ih dobije. Ovi svi igraju da izgube što manje, a ti kad igraš da dobiješ, možeš da igraš i nerešeno, ne mora da pobediš uvek. Svi oni koji izlaze na teren da pobede Barselonu, blizu su toga. I ne samo Barselonu. Svaka ekipa koja daje sve od sebe, možeš da dobije. To je moja logika u Zagrebu. Mi te mečeve ne možemo da izgubimo, jer ćemo puno dobiti. Dobićemo 20.000 gledalaca, a kažu da bi moglo i 40.000 karata da ode. Dobićemo u tome što će 10,12 mojih igrača igrati protiv svojih idola. Tih 60 minuta će im vredeti više nego godinu dana igranja lige. To je najveći dobitak. Niko ti ništa neće reći da ispadneš od Barselone, ali ako ti se posreći da je prođeš, onda ti niko ne može ništa, onda je nebo limit – zaključuje Veselin Vujovič.

Možda vam se dopadne

6 komentari

Djordje Teodorovic 01/04/2015 - 15:09

Da ga nema, trebalo bi ga izmisliti… Najcrnje je sto svi ovi sa kojima se ganja i takmici, znaju da mu nisu ni do kolena, a ovamo kao pokusavaju na sve nacine da ga osporavaju i „umanje“. Privilegija rukometa je da imamo VESELINA VUJOVICA !!!

Odgovori
vardar_mkd 01/04/2015 - 21:43 Odgovori

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball