KOLUMNA O POBEDNICIMA I PORAŽENIMA: "Kad bogati plaču..." - Balkan-Handball.com
Naslovna Analize KOLUMNA O POBEDNICIMA I PORAŽENIMA: „Kad bogati plaču…“

KOLUMNA O POBEDNICIMA I PORAŽENIMA: „Kad bogati plaču…“

zika.bogdanovic
6 komentari

PIŠE: ŽIKA BOGDANOVIĆ

abalo_kopljarPade PSŽ u Skoplju. Ovakve tekstove najbolje je pisati dok ste “vrući“, pa čak i kada ste TV gledalac jednog takvog meča, ali u subotu uveče nikakva konkretna misao nije mi bila u glavi i prstima. Podvig, senzacija, nadrealnost, sve to može da uđe u opis viđenog, ali opet traži uvod, razradu i zaključak. Već puno puta napisano – Skoplje živi rukometni san. Veliki pomak u svakom smislu Metalurga i Vardara prati veliku pasija običnog naroda. Rukomet se poistovetio sa ponosom nacije i stvar je od nacionalnog značaja. Nešto što nekom Francuzu ili Dancu ne može da bude jasno, pa valjda zato i „skupi ramena“ kada uđe u grotlo Borisa Trajkovskog. Taj energetski dodatak koje imaju skopske ekipe sa tribina, a sa druge strane, odsustvo poimanja rukometa kao vrste „rata“ kod gostiju, nadomešćuje nedostatak igračkog kvaliteta, budžeta i svega ostalog. Svako ima pravo da iskoristi domaći teren. On je vazda bio prednost. Teško je bilo to Mikelu Hansenu da prihvati. Večito iskulirani Danac, besneo je posle meča, ali i ovo iskustvo iz Skoplja, biće mu škola za naredno koje je već 9.oktobra kada ponovo dolaze – Vardaru.

Pobeda nad francuskim „drim-timom“, bila je još jedna disertacija za „ball control“ rukometnu filozofiju Line Červara.  Dugi napadi, davljenje protivnika u čestim prekidima, uspavljivanje“ odbrane, ali što je najbitnije, zaustavljanje svakog srljanja kada se pojavi i najmanja naznaka da bi „supersonični avioni“ mogli da vas prelete. Dok imate loptu, sve je u vašim rukama. Hrvatskom stručnjaku je, po ko zna koji put, uspelo da izvuče više od maksimuma od pojedinih igrača.

cervar_lino_psgČervar je vrhunski motivator, to znamo još iz vremena kada je vodio Hrvatsku. Hodajući na ivici konflikta sa igračima, on iz njih izvlači neverovatno mnogo. Kada ne ide, samo se on čuje na tajm-autu, gde maše svojim prstom i izdaje naređenja. Kada ide dobro, svi se deru u glas i udaraju u prsa, stiče se utisak da ga niko ne čuje. Valjda je u tome i caka. Kada kao igrač budete dovedeni do tog nivoa da verujete da možete sve, trener dobija ulogu modulatora.  Pogledajte dva tajm-auta protiv Francuza u drugom poluvremenu. Pogledajte izraz lica, recimo, Mojsovskog. Sve će vam biti jasno.

Iako su mnogi stava da Filip Gardien nije pilot za ovu vrstu eskadrile kakvu poseduje PSŽ, jedno je sigurno -ovaj Pariz neće biti onaj Pariz koji će se narednog aprila, sasvim sigurno, boriti za odlazak na F4 u Keln. Za velike timove treba vremena, a na papiru, PSŽ je uz Barselonu najveći u Evropi. Papir ne igra, to smo videli, ali ni mastilo se ne mrlja tako lako svaki put kada vam padne napamet.

Naumče Mojsovski  je pokazao da je jedan od najboljih „ball control“ igrača u Ligi šampiona. Uvek u nekom polukontaktu, uvek fauliran, a sa mogućnošću da šutne punom snagom, pusti brzu loptu beku ili „kapne“ na crtu Dimovskom. Makedonski reprezentativac, glavni je „davež“ u timu sa „Autokomande“, ali mu to odlično ide. Bolje nego u reprezentaciji.

Darko Stanić? Koja je reč dovoljna? Koju to već nismo ispucali? Pustite ga da uvlači i izvlači iz dresa onu svoju amajliju oko vrata, lenjo se isteže na zagrevanju i da brani. Gde god se skidala paučina, njegova ruka je bila tu. A daleko od toga da šutevi Narsisa i Hansena nisu bili precizni. Kako trenirati takvog golmana, pitanje je od milion dolara.

Renato Vugrinec – čovek zbog koga deca kreću na rukomet – „balkanski Olafur“. Potpuna renesansa Metalurga je počela upravo kada je vremešni Slovenac stigao u „Autokomandu“. On je bio tas na vagi, koji je prevagnuo da Metalurg postane vrhunska ekipa, koja može svakoga da pobedi.

mojsovski_psgStanić i Vugrinec su momci koji danas mogu igrati u bilo kom klubu na svetu – Kilu, Barseloni, Vespremu.

Uz bekove, porasla su i krila. Kada vas nema mesecima zbog jedne od najteži povreda u rukometu, ligamenata kolena, a onda se vratite i već na prvom meču budete glavna faca, onda je to dokaz da ste već vrhunski igrač. Dejan Manaskov će za svoje karijere biti upamćen kao najbolje makedonsko krilo svih vremena. Može on i mnogo, mnogo više. Videćemo koliko.

Uz ekipu raste i kuraži se i Goce Georgievski sa druge strane. Nekada bojažljiv, sada više ne preza ni od čega, ma ko bio sa druge strane.

Odlazak Mladena Rakčevića, još uvek je hendikep za Metalurg. Iskusni Vančo Dimovski je protiv Francuza, po ko zna koji put pokazao, o kako „namazanom“ pivotu koji „zna sve“ se radi, ali godine čine svoje. Teško da će Vančo moći da izdrži čitavu sezonu u ovakvom ritmu, ako ne bude ozbiljnije podrške od Nikole Markoskog. „Novi Vori“, kako je Červar predstavio Petra Topića, i dalje je daleko od nivoa neophodnog za „ratove zvezda“ u Ligi šampiona.

Ono u čemu je Metalurg sigurno pogodio jeste dovođenje Pavela Atmana. Ruski reprezentativac je doneo šut spolja, ono što Mirkulovski i Mojsovski nemaju. Rus če i ubrzati napad, učiniti ga opasnim i za visoke zone, a njegovo igračko vreme i kreativnost tek nadolazi, nakon što je izašao iz „sovjetskog sveta“ i stigao u deo Evrope gde se rukometu pristupa drugačije. Atman je dosta bolji napadač od Vardarovog ruskog „tobždije“ Rastvorceva, koji je u paketu sa svojim defanzivnim performansama – dobro pojačanje po tim iz „Kalea“.

Malo toga bi bilo moguće bez momaka u senci napadača, Ace Jonovskog i Velka Markovskog. Da oni ne izginu kršeći se sa gromadama u odbrani, malo šta bi bilo moguće.

Nije hteo Červar da poimenice hvali, jer je sezona duga. Ono to zna najbolje. Koliko god velika pobeda bila nad najbogatijim timom na svetu, ona ipak samo donosi dva boda. TOP 16 je daleko, a domaća titula još dalje. Pri tom, čini se da Metalurg nije rešio glavnu boljku tima od prošle godine, koja ga je u borbi na više frontova na kraju koštala i titule. Dugačka klupa? Skromna.

jonovski_voriPodvig protiv PSŽ-a je još veći ako se zna da je Filip Mirkulovski operisan i da neće igrati naredna dva meseca. Červar je proširio rotaciju za „velike“ mečeve sa Atmanom, koji je postao treći desnoruki bek pored Mojsovskog i Mirkulovskog, ali i oslabio desnoruku bekovsku podršku sa klupe. Otišli su Doder, Kozlina i Batinović, a ostao je Mandić, uz dodatak Pecakovskog, nekada velikog talenta, pristiglog iz Strumice posle odlične sezone. Otvoren je i put za Metalurgovu mlađariju, Talevskog, Nelovskog, ali većina navijača će narednog maja, kada zagusti, tražiti samo rezultat, bez gledanja u godine, staž i perspektivu svega toga. Gol je pojačan dolaskom Radeta Mijatovića, a kao alternativa Vugrinecu, čeka se da proradi i Nikola Kedžo, nekadašnji „vunderkind“, po istom receptu kako je to pošlo za rukom Žarku Markoviću pre par godina.

I na kraju,činjenično stanje iz septembra 2013. godine. Dok se u Makedoniji rukometne pobede poistovećuju sa „državnim uspesima“, što možemo gledati i kroz kritičku prizmu, dotle na utakmice dvostrukog evropskog šampiona Zagreba u predgrađu, u hali sa kofama za skupljanje kišnice na krovu, najbrže stižete vozom sa glavnog kolodvora. Neki ljudi su uspeli da srozaju jedino što vredi u Banja Luci – rukometni klub, sa sve erupcijom u godini kada se osvojila prva titula posle 20 godina. U Srbiji je rukomet nepravedno medijski marginalizovan u poređenju sa drugim sportovima, a sport u celosti, doveden do prosjačkog štapa, neinteresantan bilo kome ko bi mogao da uloži neki dinar. Crna Gora još uvek nije umrla kada su u pitanju muški klubovi, a kada će, ne znamo (Đekna).

Sve u svemu, lepo je kada narod sazna da i bogati plaču…

Možda vam se dopadne

6 komentari

Janko Makedonija 30/09/2013 - 13:40

Postovani Autore.
Cestitam na ovako lepu opisanu kolumnu.Mislim da u 99,9% teksta se slazem a verojatno i cela Makedonska Javnost.
Samo svi mi zelimo da vidimo i rukomet u Srbiju – da bude malo jaci,da bi bili svi zajedno kao Balkan jaci-pa da taj „milionerski“ PSZ ili Barcelona padne u Beograd,Nis,Novi Sad ili Podgorica.A sto je to sto Makedonija ima vise od Srbije- finasije,organizacija,pamet ili mozda igrace ? Pa sve to ima i Srbija ali opet nesto fali…..!! Treba analize a recept je isproban.

Odgovori
Milivoj 30/09/2013 - 15:29

Treba da se pojavi Dusan Ivkovic u rukometu, eto to fali!

Odgovori
METALURG FANS 30/09/2013 - 16:10

i jos nesto si ispustio, igraci su blizi narodu od dece do vozrasnije, ta bliskost hrabri igraca da da vise od sebi, videlo se nakraju kako drze dece na sebi i pozdravjaju navijace, taj fluid, ljubav ili hemija dize ti adrenalin vise energije nadcovecnosti, tesko je opisati recima kada je u pitanju silna emocija ,to se moze doziveti samo kada si sa Metalurgom

Odgovori
Metalurg e eden 30/09/2013 - 16:17

na presu izlaze svi ,niko nije izostavljen, niko nefunkcionise kao pojedina zvezda, ali kao tim, a svaki poedinac zna sta treba da radi onda sve funkcionise kako treba, zato METALURG je broj jedan na Balkanu, a i se to moze zabeleziti Cervaru da u njega jos kuca srce ex-Jugoslavije, takav je tim i napravio jedinstven i najaci, najveci dokaz sta smo trebali biti , a sta smo sad

Odgovori
METALURG FANS 30/09/2013 - 16:25

zaboravio si nesto ,svi igracu su prisni narodu ,vole decu i odrasle i stvara se hemija, fluid, ljubav koja se tesko opisati recima, podize adrenalin da svi igraci da da vise od sebe, zato je Metalurg jacii silni i moze protiv svakog i slobodno se mozi reci da je David i moze da pobedi bilo koi Golijat.

Odgovori
Metalurg fan 30/09/2013 - 17:47

Odlicna kolumna.

Odgovori

Оставите одговор на METALURG FANS Otkaži


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball