KRAJ MAKEDONSKE ERE RAULA GONZALESA: Uspeh sa ograničenim efektom - Balkan-Handball.com
Naslovna Analize KRAJ MAKEDONSKE ERE RAULA GONZALESA: Uspeh sa ograničenim efektom

KRAJ MAKEDONSKE ERE RAULA GONZALESA: Uspeh sa ograničenim efektom

zika.bogdanovic
0 komentar

PIŠE: Žika Bogdanović

Pet godina je trajala veza makedonskog Raula Gonzalesa i makedonskog rukometa. Trpeo je kritike i podsmehe ruski biznismen Sergej Samsonenko, kada je posle smene Zorana Kastratovića oktobra 2013. godine, seo na klupi skopskog Vardara pored Andona Boškovskog.

Omalovažavanje struke i čitavog sporta, najčešće su bile odrednice zamerki upućenih na raćun gazde makedonskog šampiona, koji je tada još uvek bio u senci lokalnog rivala Metalurga.

Pravdao se Samsonenko vremenom koje mu je potrebno da nađe adekvatno rešenje. Spominjao se u tom trenutku i Talant Dušebaev, koji je već bio viđen za naslednika, ali se na razočaranje u tom trenutku, u Skoplju krajem januara 2014. godine pojavio njegov pomoćnik iz zlatnih španskih vremena, Raul Gonzales.

„Ko je ovaj?“, pitali su se svi slabo upućeni u godine Siudad Reala.

Od onoga „ko oluju kroti“, kako se rađala legenda o Samsonenku, očekivalo se više, jače i značajnije. Ispostavilo se da bolje nije moglo i da je Rus bio u pravu.

Raul Gonzales je sa Vardarom već prve sezone bio na korak do plasmana na Final4 EHF Lige šampiona, a nesrećna završnica četvrtfinala sa Flensburgom u Skoplju, samo je nagovestila blistavu eru skopskog tima.

Tri godine bez turnira u Kelnu, međutim, stavile su španskog trenera u „biti ili ne biti situaciju“ u sezoni 2016/17. Sezona za nezaborav, u kojoj je došlo do vrhunca njegovog trenerskog umeća. Vardar, iako po imenima iza konkurencije iz vrha evropskog rukometa, osvojio je EHF Ligu šampiona i doneo najveći uspeh u istoriji makedonskog sporta.

Za pet sezona, titula, jedno četvrto mesto i tri četvrtfinala EHF Lige šampiona uz tri titule u SEHA Gazprom ligi. Nešto što će ostati teško dostižno bilo kojoj ekipi sa ovih prostora u budućnosti.

MILJENIK IGRAČA

Retko o kom treneru su govorili igrači tako biranim rečima. Raul Gonzales je bio miljenik momaka sa kojima je radio, koji su u njemu videli autoritet znanja i fer odnosa.

MILJENIK NARODA

Ono što Lino Červar nikada nije uspeo, pošlo je za rukom španskom stručnjaku. Izazvao je nepodeljenu simpatiju sportske javnosti, što zbog rezultata, što zbog odnosa prema zemlji u kojoj je radio, usavršavajući makedonski jezik što je nateralo i inostrane igrače da ga nauče i koriste, nešto što nije bila praksa pre njega. Sve to je postigao nenametljivo, prirodno, opušteno, bez velikih reči, a opet profesionalno.

REPREZENTACIJA

Velika su sporenja oko toga da li je mandat Raula Gonzalesa na klupi reprezentacije Makedonije (od 31. marta 2017) bio uspešan? U uslovima smene generacije koja je praktično započela godinu dana ranije neuspehom u kvalifikacijama za Olimpijske Igre u Riju, čuda se nisu mogla očekivati. I dok je plasman u drugu fazu takmičenja na EURO 2018 u grupi sa Nemačkom, Slovenijom i Crnom Gorom, uspeh, onda se nastup Makedonije na SP 2019 (15. mesto) može nazvati nekom vrstom realnog dometa koji će mnogi nazvati i stagnacijom. Vreme radi za Kuzmanovskog, Taleskog i drugove, ali kako stvari stoje, ne u ovom olimpijskom ciklusu.

Rastali se RFM i Raul Gonzales: Hvala “El komandante”, rastanak fer i prijateljski

GRČKA

I lako bi se i četiri vezana poraza na SP 2019 podvela pod očekivane, s obzirom na to da su Makedonci igrali sa Hrvatskom, Španijom, Islandom i Izraelom, da se oktobarski šamar iz Grčke nije usadio u kolektivno pamćenje. Reprezentacija koja nije osvajala medalje, ali koja je uvek bila ponos nacije i pucala od patriotizma, doživela je poraz u najgore moguće vreme od jedinog protivnika od koga ne bi smela da gubi. Taj poraz narušio je epitet „savršenog“ kada je u pitanju veza Gonzalesa i Makedonije.S druge strane, podgrejao je sumnju da jedan trener ne može biti uspešan na dva polja, odnosno, da je Raulu glava u potpunosti u izazovima koje ima sa Pari Sen Žermenom?

NASLEĐE

Kakvo je Raulovo nasleđe? Prvo, dokazao je svima na ovim prostorima da vrhunski trener ne mora biti nužno i velika igračka zvezda, iako je Raul bio odličan, španski reprezentativac. Autoritet ne mora da se gradi na sili, agresivnom pristupu, već na znanju. Pokazao je Balkanu da su Španci naučili rukomet od Jugoslovena i postavili im standarde koje ovi neće moći da kupe novcem, kao što su to oni radili. Pokazali su da trener ne mora da bude babaroga, gonič robova, da se znanje ne meri decibelima, već širi analitikom.

Obradovao je Gonzales sa Vardarom naciju, osvojio EHF Ligu šampiona, mnogo dece naterao da sanja rukometne snove. Ono što Vardar i on nisu radili, a u čemu je legat Metalurga i Line Červara mnogo bogatiji, to je stvaranje igrača za reprezentaciju. Jedini preživeli Makedonac u Vardaru sa ozbiljnom ulogom bio je Stojanče Stoilov. Vrhunski rezultat nije trpeo nacionalnu strategiju. Iza velikog Vardara ostaće malo toga velikog za makedonski rukomet. I ne samo na terenu, već i pored njega, s obzirom da su Raulovi glavni saradnici bili isključivo Španci. Bez profilisanih igrača, ali i trenera, posle pet godina, zatvara Raul svoju makedonsku priču. 

Uspešnu, nema tu šta, ali sa ograničenim efektom na eru koja dolazi.

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball