- Obradović pred Đer: Svi znamo šta znači plasman na Olimpijske Igre
- Babić optimista: Magdeburg loše prošao, spremni smo da ulovimo „krupnu ribu“!
- Vojvodina preko Obilića do F4 Kupa “prof. dr Branislav Pokrajac”
- ZVUČI PRIMAMLJIVO: Svi parovi osmine finala Lige Evrope!
- Eurofarm Pelister poražen u Švajcarskoj, na Magdeburg u osmini finala
- Ubedljiv poraz Nexe-a u Monpeljeu, sa „Lavovima“ iz Manhajma za četvrtfinale
- Odlično Celje skupo prodalo kožu u Kilu
- Uroš Zorman: Ponosan na ekipu, uz malo sreće mogli smo i dalje!
- Kadenas nezadovoljan: Ne može se igrati dobar meč sa lošim sudijama!
- PSŽ demonstritao silu za kraj grupne faze, Elverum ispraćen sa punom mrežom
„Volimo te, Sarač“
- Poslednja izmena: 22/02/2021

Život piše svoje, ne samo novinari. U medijima ne postoje dani žalosti, osim kada država naredi. Ovaj dan na Balkan-Handball.com će biti takav.
„Pobedio je, napustio teren, dao izjavu i otišao.“
Jedna, naizgled, prosto proširena rečenica, nešto što uzimamo zdravo za gotovo svi mi iz rukometa, sporta, nešto što je rutina, što je život, što se ponavlja svake nedelje.
Ovog puta neće biti reprize. Iako simbolike ima, utehe nema i neće je biti.
Da li je vreme da pričamo o tom rudarskom poslu trenera i bagažu koji on nosi, o životu koji živimo već godinu dana u kome olimpijska disciplina postade brojanje mrtvih, nepoznatih, poznatih, najmilijih…
Nemamo ništa od toga.
Smrt, kurva jedna, uvek je ispred nas, pa ma koliko i stavljali do znanja nekome da ga volimo, poštujemo i cenimo, posle tog momenta, utrkujemo se da propušteno nadoknadimo. A uvek ima nešto…
Tako i moja malenkost, i vaše malenkosti, i svi oni kojima je prošao kroz život, bilo kao idol, saradnik, saigrač, prijatelj, posle jedne neprospavane i teške noći, žude da mu kažu još nešto.
Sećam se kako si nas dočekao u Zadru 2009. godine, nas neke bezimene srpske novinare koji su upravo obavili jednu i jedinu šetnju gradom okruženi inspektorima u civilu koji su se pravili da su nam prijatelji. Upoznavanje i razgovor sa tobom bili su melem na te teške dane provedene u histeriji koja je pratila taj januar. Kako si nas razgalio, opustio, učinio da se osećamo kao kod kuće. I za taj momenat, koji je tebi bio nešto normalno, ovog jutra bih ti još jednom boldirao HVALA.
Do tada smo te znali kao igrača, jugoslovensku, pa hrvatsku legendu, od tog popodneva smo ti u CV dodali najveći ljudski format – vrlinu čoveka.
I svaki naredni je bio nadogradnja prethodnog. Doha, Krakov, Skoplje ili Zagreb. I nikada nije bilo utiska „stani mali da ti ja objasnim nešto“. Nikada iz tebe nije govorila visina svetskog i olimpijskog šampiona, kako to obično biva. Uvek je bilo jednostavno, a zanimljivo. Uvek si bio svoj.
Uz ovu poslednju fotografiju sa tvoje poslednje utakmice ostavljamo poruku.
Volimo te, Sarač!
FOTO: HRS