Najtraženiji treneri u Holandiji, Tanja Šarenac i Maja Ivanović: Trening kao način života - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedelje Najtraženiji treneri u Holandiji, Tanja Šarenac i Maja Ivanović: Trening kao način života

Najtraženiji treneri u Holandiji, Tanja Šarenac i Maja Ivanović: Trening kao način života

Zorica Radojkovic
0 komentar

Biti najbolji student u jednoj generaciji sa prosekom deset je ogroman uspeh, ali biti najbolji student u istoriji Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja je neverovatan podvig. Iako ga je napravila i ostala na fakultetu u ulozi asistenta, profesorka Tanja Šarenac je otišla iz Srbije u talasu mladih, obrazovanih i ambicioznih koji su napustili zemlju na početku novog milenijuma. Ubrzo joj se priključila i druga profesorka sa istog fakulteta, Maja Ivanović. Vredno i strpljivo su radile, gradile svoj sistem rada,  da bi danas u Holandiji imale status najtraženijih i najpoželjnijih stručnjaka u oblasti fizičke pripreme vrhunskih sportista. 

A kako je sve počelo?

Tanja: Kada sam završila faks i počela da radim kao asistent, duboko sam bila razočarana opštom situacijom, okruženjem i ljudima u sportu. Nisam našla prostor da iskažem sebe. Čak sam i poslednju godinu studiranja provela studirajući još jednu školu. To je bio klik da ne moraju stvari da idu precizno, završiš školu pa se zaposliš, već puno varijacija izmedju. Kada sam potpisala prvi profesionalni ugovor u Belgiji kao kondicioni trener i otišla iz Srbije, univerzitet u holandskom Mastrihtu mi je najviše odgovarao zbog master studija koje sam istovremeno upisala. Ubrzo je došla i Maja, otvorile smo firmu i poslovi su se redjali po celoj Belgiji i Holandiji.

Trenutno rade sa košarkaškom reprezentacijom, fudbalskim i rukometnim klubovima, kao i nizom individualnih sportista pod okriljem Olimpijskog komiteta Holandije. U rukomet su ušle kada im je Ministarstvo sporta poverilo fizičku pripremu u nacionalnoj rukometnoj akademiji za dečake koja je u to vreme bila stacionirana blizu Mastrihta. Želela ih je i ženska selekcija, ali u drugom delu zemlje što su odbile jer nisu želele da se sele. Sada rade sa rukometnim šampionima Holandije u obe konkurencije, ekipama Limburg Lions i Dalfsen, a momci sa kojima godinama rade polako postaju ili već jesu okosnica reprezentacije.

Maja: Prvi rukometni projekat, da kažemo kod nas na jugu zemlje, bila je nacionalna rukometna akademija koja je bila u rasulu što se tiče rada do našeg dolaska. Praktično smo tu postavile čitav sistem i ubrzo posle toga formirana je ekipa Limburg Lions. Na jednoj polusezoni smo i njih preuzeli. Zatekli ih u stanju kakvom smo ih zatekli, nije bitno, ali na kraju te sezone osvojili su sve trofeje. To su im bile prve titule. Od tada su stalni šampioni Holandije i finalisti BENE lige.

RUKOMET KAO RAGBI

Pošto vam je rukomet samo jedan u nizu sportova, možete da napravite razna poredjenja. Gde vidite da ima još prostora za napredak kada je u pitanju dovodjenje fizičke spremnosti rukometaša na vrhunac?

Tanja: Rukomet je igra koja zahteva svestranu fizičku pripremu, ali je i igra sa puno “dozvoljenog” kontakta, gde je bitno efikasno pokretati prilično veliku telesnu masu. Verovatno je po zahtevima fizičke pripreme odmah iz ragbija. U rukometu, osim mozda na nekim pozicijama, nema mesta za “slabe karike”. U drugim igrama, po neki fizički nedostatak se mnogo lakše nadoknadjuje kreativnosću i osećajem. U vrhunskom rukometu to sve teže i teže prolazi, čak i u ženskoj konkurenciji.

Maja: Bitno je odabrati i iskombinovati efektne vezbe, sredstva i metode. Ali, čak i kad je sve izabrano i isplanirano vrhunski – način na koji je vežba izvedena je taj koji će odlučiti da li će transfer na rukometnu aktivnost postojati i da li će broj i težina povreda biti umanjeni. Igrač mora shvatiti zašto radi to što radi i kako da to radi najefikasnije.

Tanja: To je jedan deo priče. Drugi je mnogo ozbiljnija i kreativnija kombinacija rukometnih i treninga fizičke pripreme. Rukometni trenerski staf i kvalifikovan trener za fizicku pripremu bi zajedno trebali da osmišljavaju celokupan proces treninga. Uslove za trening bi trebalo prilagoditi vrlo efikasnim kombinacijama metoda rukometnog treninga i palete metoda za razvoj različitih aspekata fizičke pripreme.

Maja: Efikasan sistem monitoringa “spoljnjih” i “unutrašnjih” varijabli opterećenja bi morao biti ustanovljen sa jasnom i efikasnom aplikacijom u smislu prilagodjavanja i individualizacije ukupnog trenažnog procesa.

 

„SPACE SHUTTLE“ ANDREA 

Ovog leta Tanja i Maja su radile individiualno sa više rukometaša i rukometašica medju kojima je najzvučnije ime bila Andrea Lekić.

Maja: Andrea Lekić je bez dileme fenomenalna igračica. Jedna od najboljih na svetu. Njeno fizičko stanje je posle niza problema sa povredama zadovoljavajuće. Medjutim, u svom razvoju od 15-16 godina pa na dalje preskočila je mnogo stvari. Retki su primeri sa naših prostora koji nisu to preskočili. Vrlo jednostavna stvar. Imamo jako talentovane devojčice koje su praktično zaustavljene u sportskom razvoju jer nemaju uslove ni organizovane stvari oko sebe. Onda gube godine i tonu. I kada dodju u profesionalne vode ne može da se nadoknadi ono što se propusti. Tu talenat ne pomaže, kasno je. To nije Andreina priča, ali većine drugih jeste. Holandjani se ovde kunu u Niki Grot. Kada je rukomet i talenat u pitanju, Andrea je za nju spejs-šatl. Ali Niki je u svom razvoju prošla tu rukometnu akademiju, pravi razvoj i pravi sistem. Ona igra po sistemu. Ona se ne bi snašla u situacijama u kojima se snalazi Andrea. Fizički je na nivou da će uvek moći da isprati sve zahteve bilo kog trenera i vrlo retko će i da se umori i bude povredjena. Samo jer je sistematično trenirana.

Kako u kratkim crtama funkcioniše sport u Holandiji, stiče se utisak da je ženski sport u fokusu?

Maja: Gledaju rezultate i tamo gde ima uspeha daju novac. Gde nema rezultata, nema ni budžeta. Ne gledaju proaktivno, niti se trude da prepoznaju talenat. To je prvi razlog, a drugi je što je u ženskom timskom sportu konkurencija daleko manja. Trenutno je novac u ženskom sportu kada pričamo o nacionalnim selekcijama kolektivnih sportova jer se sa istim budžetom i uslovima u ženskoj konkurenciji može se postići više. To ih i interesuje.

Tanja: Daju više u ženski vaterpolo nego u muški rukomet. Govorim o sistemu. Lakše je skupiti te devojčice i uvesti ih u sistem. Mi u Srbiji da imamo tu organizaciju kada je u pitanju ženska rukometna selekcija, da treniraju u tim uslovima i da su stalno zajedno, bili bi prvaci ne sveta nego svega i ne bi nas niko skinuo sa trona godinama.

SPOJ NAUKE I UMETNOSTI

Kako bi opisale vaš sistem rada?

Tanja: Kao spoj nauke i umetnosti. Zanima me da stvari pretvorim u tabelu i organizovan sistem koji zatim prilagodjavam situaciji. Kada govorim o treningu to znači da nije bitno gde ćemo biti ubačeni jer ćemo istog trenutka moći da organizujemo stvari i započnemo posao jer možemo da izvrtimo previše varijabli odjednom. Svo znanje je jedan deo, ali naše karakterne osobine su da nas zanima sve i informacije izvlačimo sa svih strana.

Maja: Postoje bazični principi rada, ali ne postoji opšti sistem po kome se radi svako i sve. Kroz školovanje, kasnije rad i iskustvo upoznaješ razne sisteme za koje svi vole da kažu da su najbolji. Mi smo imale sreću da kroz školovanje prodjemo taj neki istočni sistem, a kada se zatim ceo svet otvorio u smislu mogućnosti sticanja znanja, bilo je pitanje samo kako ćemo to da složimo i individualizujemo za pojedinačnog sportistu ili odredjenu ekipu.

FAKULTET KAO SJAJNA BAZA ZA NADOGRADNJU

Šta je najvažnije što je Tanja kao najbolji student u istoriji Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja naučila kroz formalno školovanje?

Tanja: To je bilo toliko davno (smeh). Baza je bila sjajna. Ako si hteo da učiš, a ja sam htela. Zato je sva nadogradnja posle išla relativno lako i ide odlično jer sve ima smisla i znaš gde da staviš nova znanja. Imali smo i sjajne profesore. Ne znamo kakva je situacija danas. To što je nama jedan Pokrajac bio profesor dovelo nas je u situaciju da rukomet poznajemo i da umemo da igrača tehnički opremimo bolje nego 90% rukometnih trenera u Holandiji.

UČITI I UČITI

Na pitanje o količini vremena koje troše na stručno usavršavanje usledio je osmeh i objašnjenje:

Maja: Svaka sekunda svakog dana. Svaki dan je traženje inovacija, novog pristupa i rešavanje novog momenta. Imamo televizor, ali je isključen iz struje jer ga ne koristimo. Ta naša kreativnost i inovativnost nas košta da nam radno vreme nije 40 sati nedeljno već svaki budni sat. Naša mreža kolega, saradnika i sportista je od Amerike do Australije. Treba nam stalna pozicija i mesto iz kog će sve da se dešava i gde ćemo mi donositi i sprovoditi odluke, a da nismo vezani ni uslovljeni nekom državnom strukturom.

Tanja: Da bi internacionalno bili prepoznati kao stučnjaci, konitinuirana edukacija je neminovna, kako za unapredjenje posla, tako i za zadrzavanje traženih sertifikata. Svake godine u proseku prolazimo kroz desatak novih specijalizovanih doedukativnih programa, kao online, tako i kroz ucešće na raznim seminarima, radionicama i predavanjima širom sveta.

I same organizujemo predavanja i radionice za razne trenere, najcešće po pozivu. U proteklih desetak godina u Holandiji smo organizovali predavanja našim kolegama, trenerima fizičke pripreme, a zatim i trenerima u košarci, rukometu, slobodnom penjanju, tratlonu, gimnastici, itd. Pošto smo u kontaktu sa manje-više svim trenerima u Holandiji, još uvek osluškujemo šta su njima gorući problemi pa ćemo u skladu sa tim osmisliti kako da im pomognemo kroz radionice i predavanja koja ćemo od sada i sami organizovati.

ONO SI ŠTO JEDEŠ

Maja je u oblasti nutricionizma potpuni ekspert, ali to je tema koja teško staje u nekoliko rečenica.

Maja: U timskim sportovima mnogo faktora utiče na uspeh. Ali naučna je činjenica da ishrana modeluje sve. Ono si što jedeš, davno je rečeno. Ishrana mora da bude balansirana i prilagodjena. Ono što daš, samo to telo može da uzme jer nema drugi materijal. Ne samo da dobro treniraš i oporavljaš se, već da preko ishrane možeš da utičeš na kvalitet i funkciju svih tkiva. Nauka to sve više dokazuje. Stvari koje telo može da toleriše sa 15, ne može sa 25 ili 30. Iskustvo nas je naučilo da od ishrane zavisi i kakav će rezultat imati i naš rad. Imale smo situacije da vidimo na delu izostanak rezultata baš iz tog razloga i zato vrlo konkretno dajemo smernice sportistima oko ishrane.

PRIHVATANJE SISTEMA KAO ŽIVOTNOG STILA

Tokom karijere koja se bliži jubileju od 20 godina, radile ste sa zaista neverovatnim brojem vrhunskih sportista, olimpijcima, reprezentativcima i osvajačima medalja u svim mogućim sportovima. I sve to pod pritiskom rezultata. Kako ste uspele?

Maja: Život se poigrao sa nama i bacio nas u mašinu da moraš da daš rezultate na svim poljima u raznoraznim okolnostima. Imaš situacije gde upoznaješ šta ti kao kondicioni trener možeš da uradiš da poboljšaš proces treninga. Sa jedne strane od aktivnosti tipa skokova u vodu, onda sportskih igara svih vrsta i borilačkih sportova do ekstremno napornih sportova poput ultratriatlona. Od adaptacije treninga snage i kondicije u funkcionalan trening do poboljšanja kretanja i zaštite od povreda, a sve to treba da dovede do podizanja kapaciteta, što opet treba da vodi ka boljim rezultatima.

Tanja: Sve to nam je dalo širinu i iskustvo koje ne verujem da neko ima. Mi sada prvi put spremamo i opremamo naš prostor. A u medjuvremenu smo to uradile bezbroj puta na raznoraznim mestima. Podizale stvari od nule. Sada negde počinje da se ostvaruje naš san da na jednom mestu možemo da radimo sve. Idemo ka tome da možemo da organizujemo naš centar za pripreme za jednu ekipu ili reprezentaciju gde mogu da treniraju, jedu, spavaju, sparinguju, odmaraju i oporavljaju se u najboljim mogućim uskovima. Cilj nam je da to internacionalizujemo jer je ovo mešano podneblje i otvoreno je najviše prema Nemačkoj i Belgiji, ali i prema celoj Evropi.

I planovi za budućnost, poput njihovih treninga, vrlo su jasni.

-Naša firma, Total Movement jeste mesto na kome će svi oni sa idejom i afinitetom da nešto promene moći to da promene i podignu na izvanredan nivo. Naš cilj je da neko trenira sa stavom da je to način života, a ne nešto što mi tražimo od njega iz nekog razloga. Da ceo taj sistem prihvati kao životni stil, kao nešto što je potrebno za sport kojim se bavi, ali ujedno i za život, zajednički su zaključile Maja i Tanja razgovor za Balkan-Handball.com

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball