Ekskluzivno za Balkan-Handball.com: Otvoreno o svemu sa Linom Červarom (drugi deo) - Balkan-Handball.com
Naslovna Balkan Ekskluzivno za Balkan-Handball.com: Otvoreno o svemu sa Linom Červarom (drugi deo)

Ekskluzivno za Balkan-Handball.com: Otvoreno o svemu sa Linom Červarom (drugi deo)

zika.bogdanovic
13 komentari

Pričati sa Linom Červarom, uvek je veliko zadovoljstvo. Uvek dovoljno intrigantan, uvek sa porukom, koja dolazi od čoveka koji je okačio svetsko i olimpijsko zlato, koji je trn u oku, ali koji je i „Lino“ kome teško šta ko može reći da nije ili da neće. Novo čudo je na pomolu ili je ono odavno stiglo. Metalurg igra za dane rukometne galaksije u Kelnu, tri utakmice od finala Lige šampiona. Mnogo tema za razgovor prilikom susreta posle par godina u Skoplju, mnogo svega – evo drugog dela intervjua…

„MAKEDONIJA OSTALA BEZ CENTARA – NE SPUTAVAJTE NAS“

Ekonomska situacija je izuzetno teška. Živimo u okruženju skromnih ljudi. Nemoj misliti da moji igrači primaju platu baš redovno, ni ja isto. Ne, nije to tako. Mučimo se, i gazda se muči, situacija nije naivna.  Teško je preživeti. Radimo na jednom projektu, koji bi trebalo da ispravi ono o čemu si i ti pisao da posle Kira, Mojsovskog, Mirkulovskog, Ristovskog i te grupe dobrih igrača, Makedonija nema igrače. Ostala je bez centara. To nisu ni Veles, ni Bitola, Struga, Bogdanci, Kavadarci. Sve je rasulo. Zato možda pretpotentno zvuči kada kažem – podržite nas, a ne sputavajte! Ako nas nema, nema ni rukometa. Radimo sa svim selekcijama, otvaramo akademije po drugim gradovima. Evo sada smo otvorili u Velesu. A onda se desi da nam ukradu loptu li dve. To je pirova pobeda…

„MORAMO IMATI MORALNU HRABROST“

U svakoj organizaciji, pa i rukometnoj treba težiti ravnopravnosti…

– Treba modelirati razvoj budućnosti. Nova su vremena. Ne daju se ljudi prevariti. Svi smo pametni. Jednom vrhunskom treneru ne možeš reći da je slab rukometni sudija. Ne možeš to reći čoveku koji je naučio te igrače i šta je probijanje, i kako se ono postavlja, i kako se hvata lopta, dodaje, kako se igra odbrana. Da li sudije stvarno misle da nas mogu prevariti? Ne, to je nemoguće. Tako se želi omalovažiti institucija trenera. Ako ja uzmem pištaljku, niko od mene ne može bolje suditi. Traži se uvažavanje svih ljudi u rukometu. To su i treneri, naravno. Nema budućnosti ni jedne organizacije, pa ni SEHE, ako se ne raspodeli moć na sve koji smo tu. Da svi imamo pravo glasa, da svi možemo da dignemo dva prsta i menjamo stvari argumentima. Prošlo je vreme da me ti nagaziš, a ja zaćutim – kaže Červar i dodaje:

– Danas običan čovek, ne želi biti rob. Danas je sve u tome da imaš moralnu hrabrost i da se znaš odupreti. Uvek sam u sebi imao moralnu hrabrost, iako sam živeo u provinciji. Ljudi u provinciji imaju mnogo veća muda nego ovi u velikim gradovima. Ne treba se bojati, već odupreti, bez obzira na posledice, kritike, ponižavanje. Na kraju pobediš, uvek. Masa se i može pobediti nekim populizmom, ali pojedinca ne može niko pobediti. Ne možeš ti meni usaditi neko drugo razumevanje života ili sistem vrednosti koji sam nasledio od roditelja. Nema te sile. Možeš da me ubiješ, ne može me promeniti. Apsolutno sam za moralnu hrabrost, da se odupremo svemu što može sprečavati razvoj, u životu, pa i u rukometu.

Sport na tom planu može puno da pomogne…

– Sport radi na tri oblika odgajanja. On radi na opštoj kulturi, onoj humanoj, brizi za drugoga. Ako igramo zajedno u klubu, to jeste briga za drugoga. Drugi aspekt je vaspitanje mase. Da imamo osećaj da jedino sreću možemo ostvariti u suživotu – zajedništvu. To je jedina opcija da čovek bude srećan. Treće – čovek može imati znanje i veliko obrazovanje, ali bez duhovnih vrednosti, on je ništa. Taj deficit će ga opterećivati i on neće moći da dostigne svoj maksimum.

„ŠALJEMO POZITIVNU PORUKU – PROMOVIŠEMO MAKEDONIJU“

Kako možemo da vidimo i čujemo, utakmice Metalurga su postale stvar prestiža u Makedoniji. Na tribinama diplomatski kor, „džet-set“, obični ljudi, svi žele da budu deo toga, karte „odlaze“ za pola sata…

– Šaljemo pozitivnu poruku. Nema budućnosti nasilja, frustracije, gađanja ljudi, da oslepiš nekoga, uništiš život. Sport je jedna igra, a ljudi žele da uživaju. Jako sam ponosan što smo uspeli da nametnemo taj stil, da ljudi dolaze da navijaju za svoje. Radujemo se pobedi, tugujemo kada gubimo. Ponosan sam jer se Makedonija kao mala zemlja bori za identitet, za ime. Ne žele biti ptica, već država, da se zna da su narod. Mi promovišemo kulturu tog naroda i zemlju kroz jedan civilizovani način. Interes za naše utakmice je ogroman. Hala se odmah rasproda. To nam daje snagu i veliki motiv. Ljudi dolaze sa plaćenim ulaznicama, a igrači se bore da dođu do karte za nekog svoga. Došli smo do tog nivoa. Kada sam došao pre četiri godine, to je bio samo san – kaže Lino i dodaje:

– Ništa nije večno, i ja ću otići, a neko će drugi nastaviti tim putem. Drago će mi biti da će neko reći da je tu bio nekada Lino. Ispunio sam svoje dečačke snove, iako želim još uvek da pobeđujem i biću trener dok se tako osećam. Puno entuzijasta ovde radi u skromnim uslovima. U rukometu ih više nema, ali mi smo ih pronašli. Oni pokazuju da ima nade, da se može. Danas je vreme gaženja ljudi, zato se moraju prepoznati vrednosti koje se ne mogu gaziti.

„SVE PONOVO SA MLADIM IGRAČIMA“

Plasman u TOP 8 EHF Lige šampiona, nešto je posle čega se može reći „nema dalje“. Šta u budućnosti? Znamo da je svaka javnost nezasita, da će tražiti da se ovakva sezona ponovi, ako ne i prestigne…

– Moji bivši igrači, sada uspešni ljudi mi kažu da imam privilegiju da svojim rezultatima spaljuljem tuđe knjige. Nama dosta toga nedostaje, ali čvrsto smo na zemlji. Znam da je život trenera – malo zadovoljstva, a puno razočaranja. Jedan poraz ne može oplakati 100 pobeda. Uvek se traži više. To me golica. Još uvek sam gladan uspeha, kreativnosti, noviteta. Neću konformizam, hoću svoju ideju – kaže Lino i najavljuje neočekivano:

– Sledeće godine ćemo izgraditi sve ponovo sa mladim igračima. Biće dosta momaka od 17, 18 godina, i naravno, opet ću tražiti više, bez obzira ko koliko ima godina. Nikada neću biti zadovoljan da se ponavljam, odnosno, da ne budem bolji od drugoga. Kreativnost je tražiti rešenja gde drugi manje kopaju. Detalji čine razliku. Uvek pokušavam biti ispred vremena.

Trening se promenio…

– Trenažni proces se promenio u uslovima odigravanja dve utakmice nedeljno. Agilnost, brzina, eksplozivnost, sve se zasniva na tome. Mala kratka opterećena velikog intenziteta, eksplozivna – to je funkcionalni trening koji obuhvata mnogo veći kinetički lanac nego u nemilosrdnim trčanjima, fitnesima. Danas je sve stvar intenziteta. Danas je vreme intenziteta po svim parametrima – objašnjava Červar i dodaje slikovito:

– Mora se brzo trčati, misliti, igrati. Brzina taktičkog odgovora je prva preokupacija svih velikih trenera. Kako brzo trčati kontru, kako se brzo vratiti, kako brzo nadigrati postavljenu odbranu. Brzina treniranja, mišljenja, percepcije, kratke elobaracije, najbolje odluke. To je danas spiritus movens istraživanja svih vrhunskih trenera.

„RUN AND GUN“ ILI „BALL CONTROL“?

Upravo na vaš račun stižu kritike da Metalurg igra “klaj klaj” rukomet – dosta sporo ili što se kaže “do gola”? To je pominjao i trener Minska, Bebeškov…

. Vrlo dobro pitanje. Duboko sam u rukometu, malo previše, pa na to gledam malo sa visine i smejuckam se. Bebeškov je dobar trener, daleko od toga. Prvo da ne bih uvredio moj tim, utakmica u Minsku je bila škola rukometa. To se retko vidi. Ovako prosečna evropska ekipa je predavala rukomet sa katedre. Nebitan je rezultat, igrali smo fantastično. U revanšu smo bili loši, jer smo igrali individualno. U strategiji rukometne igre, postoje dva načina vođenja. Prva je „run and gun“, pucaj i trči, ap tempo. To igra Kil i još neke ekipe su počele nalik njima. I Goluža malo. To dobro izgleda. Na početku izgledaju kao vihori. Sećam se da su na EURO 2010, Slovenci jako dobro trčali. Rasturali su kod Noke – kaže Červar i dodaje jednu mudrost:

– Međutim, neko je rekao – život je jedan marathon. Ima ljudi koji trče prvih 100 metara jako brzo, a posle ne mogu hodati. To je jedno viđenje rukometa, brzi centar, tranzicija, brzi napad, vraćanje. To je legitimno, za nekoga jako atraktivno – dodaje Lino i izlaže svoj put:

– Postoji drugi način – „ball control“. Kontrolišem tempo, ko konja te držim, pomahnitao si, držim te za uzde i ne dam ti da dišeš. Kada smo osvojili Olimpijske Igre, pričao je već Kaleb, čini mi se – Linova ideja je bila: Ne smeju nam Krečmar i Kerman zabiti 10 komada. To smo samo trenirali. Izgubi se lopta, oni su već na centru, ali i moja krila su već na centru. Dišu im za vrat. Morate da ćitate igru. Ako vidim da Lacković šutira na gol, znam da će puknuti i trčim nazad. Pre Krečmara bežim, ispred njega sam – kaže Červar i prebacuje na konkretan primer koga se svi sećaju:

– Dobro smo pevali u Londonu. “Mrtve” Srbe smo pretrčali, umorne Dance rasturili, ali onda, negde u kafiću, Omejer i društvo kažu – Vidi kako trče ovi Hrvati, Štrlek i Čupić, lete po terenu. Hajmo mi starci da vidimo kako ćemo tu brzu konjicu sa „ball control“ držati na uzdama. Da igramo 6 na 6, da vidimo tu kakvi su. Frajeri od 35 godina, igrali su malo sigurniji napad, a Gigu i Abalo trčali nazad, vraćali se pre vremena. Nije bilo kontri. Šta se desilo? Da li su nam 10 golova iz kontri, a Hrvatska jedan. Isti slučaj se desio Dancima u finalu SP – aludira Červar na duele sa OI u Londonu i SP u Barseloni:

„LAKO ĆU JA, AKO ME MISLIŠ POBEDITI TRČANJEM“

– Treneri koji promovišu samo trčanje, nisu nekog rukometnog znanja. Nije mi važno da moji igrači brzo trče, ako rukometno mucaju. Lako ću ja tebi doskočiti, ako me ti misliš prevariti trčanjem. Ako ne znaš rukomet, onda ćemo lako. Ni jedna fizička sprema ne može nadomestiti taktički deficit. To je ključno pitanje. Nije dovoljno samo sa mladim igračima raditi, trčati, kontra gore-dole, diži tegove. To je ok. To je pripremanje ljudskog potencijala na napor. Da se od prvog do 60. minuta može igrati na istom nivou, ali to ne može da nadoknadi taktičku nepismenost. Rukomet je veština, taktička igra. I onaj što svira klavir, ne trči po Maksimirskoj šumi. To je veština. Kada nauči svirati, onda može da krene da trči, kako bi bio izdržljiviji, skoncentrisaniji.  Rukomet je misaona igra. Struktura gibanja je tehnika, struktura situacije je taktika. To je složeni informatički proces i veliki znalac to može uklopiti.

Ono što se može čuti o vašem radu je i velika posvećenost – rad na detaljima. Kažu ljudi, videćeš Lina, jutro posle utakmice, a on će veće pet puta pogledati snimak…

– To je moj život. Nema bez strasti ništa. Nisam pet puta odgledao utakmicu sa Vardarom, već šest. Znam svaki detalj, svaku grešku moje ekipe ili sudija. Poštujem Vardar i Vujovića, ali uživam u tome da ga zeznem, verovatno i on mene. U tome je štos. Sve ću uraditi da te pobedim, ali poraz prihvatam hrabro, ne bojim ga se. Teško mi pada. Ko mu se još raduje.

„SPOMENIK ZA MOJE IGRAČE – ONI STVARAJU TRENERA“

– Igrači stvaraju trenera. Da ih nije bilo, ne bih ni ja bio ono što jesam. Njima sam beskrajno zahvalan. Nikada dovoljno. Digao bih im spomenike, oni su neverovatno zaslužni da su te moje ideje ugledale svetlost dana.

cervar_profil„TRAJAĆEŠ DOK ULAŽEŠ U SEBE“

Uvrežila se i floskula po kojoj ste “rođeni pod srećnom zvezdom”…

– Bude mi ponekad krivo kada čujem to. Čovek da bi pogledao jednu utakmicu pet puta, i ne samo gledao, već analizirao, zaustavljao, vraćao, zapisivao, treba imati vremena. To mogu imati ljudi koji imaju sređenu porodicu, kao ja. Imam četvoro unučadi. Za mene su rukomet i porodica sve. Ja nemam treću stvar u životu. Potičem iz siromašne porodice. U nekim trenucima života sam bio i gladan. Ne sramim se to reći. Znam i šta znači imati. Znam i jedno i drugo. Odrastao sam na ulici. Majka mi je umrla kada sam imao 11 godina. Za sve u životu sam se sam izborio. Zato me vređa kada mi neko kaže da sam to sve napravio na blef. Taj bi se sramio kada bi došao kod mene i video u kakvom studiju i na kakav način radim. Bleferi ne pišu knjige. Ti što pričaju se boje znanja. Znate kako kaže Čerčil – laž obiđe pola sveta dok istina obuče pantalone. Jedan očev savet ću uvek pamtiti. Bio sam mlad trener, drzak, uvek željan pobede i nisam dozvoljavao ocu da gleda utakmice. Jednom sam ga ipak video na utakmici krajičkom oka i kasnije za ručkom pitao – Što si došao? Rekao mi je da je želeo da vidi da li mogu voditi ljude. Težak je to posao, rekao mi je. Trajaćeš onoliko dokle budeš ulagao u sebe i bio korak ispred svih. Toga se držim. Pratim sve. Znam na koji način Onesta priprema reprezentaciju, kako Goluža radi, kako radi Vilbek, šta radi onaj mali u Barseloni. Moram biti upućen u sve, a onda izgrađujem svoju ideju i pratim njenu realizaciju.

Koliko vas inspirišu drugi sportovi?

– Jako me interesuje kako rade fudbalski klubovi, kako radi Barselona kako funkcioniše ta automatizacija tika-taka. Kada klinci tamo igraju u krugu „ševu”, ako dodavač da lošu loptu svom saigraču, on ide unutra, bez obzira što će se njegov saigrač možda izvući, što mu neće pipnuti loptu. Od malena se uče preciznosti, pravoj lopti. Pratim kako Blanka skače, kojom metodom, pliometriju. Aca Nikolić je bio izvanredan metodičar. Argentinac Velasko, odbojkaški trener, napisao je sjajnu knjigu. Isto je profesor književnosti.

„DAJ MI 10 KARAKTERNIH – POBEDIĆU DRŽAVU“

Ističete dve vrste trenera…

–  Treba razlikovati trenera učitelja i trenera takmičara. Dobro je Pešić rekao, tehnika je za celi život, taktika za jedan dan. Kada igrač nauči tehniku, tada je postao igrač. Tim je najbolji igrač, a tim će afirmirati pojedinca. Tim će napraviti Balića, Metličića, Džombu, a ne oni tim. To nije dovoljno – kaže Červar i daje još besplatnih recepata:

– U odbrani je karakter važniji od talenta, apsolutno. Daj mi deset karakternih -pobediću državu. Daj mi 10 igrača, dovedi ih, ali nikome ne piše za čelu da ima karakter, već ga moraš pronaći. Talenat je Bogom dan, a karakter je genetika i formira se. Formira se na poteškoćama. Ne može u idili da se razvija karakter. Karakter je čovek neverovatne hrabrosti, nečuvene energije, jakog voljnog momenta, vidi cilj uvek, svetlo na kraju tunela. Karakterni ljudi se do zadnjeg daha bore. Ti ga možeš zezati celu utakmicu, ali ćete on na kraju zgaziti. To je ključ, to je poruka. Selekcija je najveća pobeda. Odabir prave osobe za pravi posao to je vrhunac treninga.

„BITI REPREZENTATIVAC JE NAJVEĆI USPEH IZNAD SVIH USPEHA“

– Ne možeš dobro igrati za reprezentaciju, ako ne znaš, zašto igraš za reprezentaciju? Mogu pričati šta god hoće, ali pre mog vremena, Balić se šetao u papučama i šorcu po Veru. Kada bi izgubili utakmicu, rušio je zastavicu za stolom za vreme ručka, ali kada sam ja došao, toga nije bilo više. I dalje stoji nacionalni zanos u reprezentaciji, koji mnogi nemaju. To nas drži. Igrati za reprezentaciju – to je prestižno pitanje. To je najveći sportski uspeh iznad svih uspeha. TI zastupaš sve ljude jedne zemlje. I bogate i siromašne, male i velike, iz sela i gradova. To je najveće ministarstvo inostranih poslova. Najveće. Oni su svi ministri spoljnih poslova, ne samo odbrane, kao što je to naš golman, Srbin.

„VENTA IMA SVE – UŽIVAM DA IGRAM PROTIV JAČIH“

Kako pobediti Ventu?

– Ako Venta izgubi od mene, onda ne znam šta bi trebao da uradi. Ima pet hrvatskih reprezentativaca, najbolje Poljake, Zormana, šta treba još? Svejedno, ja sam David. Imamo samopouzdanje, nemamo šta izgubiti. Oni su veliki favoriti, ali uvek sa pozitivom ulazim u okršaje. Uživam igrati protiv jačih. Šta god da bude, isto bih razmišljao da igramo i sa Barselonom. Rutenka, pa šta? Onaj Tomas puno trči, znači treba naći dva lovca da trče sa njima. Ne znači da ćeš dobiti, ali ne treba se bojati.

Šta je glavni kvalitet Kelcea?

– Imaju dobru odbranu. Imaju široki sastav. Ako ne igra Čupić, igra Olafson. Ako ne igra Jurecki, igra Bilecki. Ako nema Stojkovića, eto Muse. Ako ne igra Tkačik, tu su Rosinski i Zorman. Ako nema Lijevskog, eto Čupića. Ako ne igra Šmal, igra Losert. Gde ja to sebi mogu priuštiti? Nigde, nikako, ali u tome je štos. Ne interesuje me protiv koga igram – zaključuje Červar dvoipočasovni intervju za Balkan-Handball.com, vođen za vreme F4 SEHE u Skoplju.

cervar_zikaPRVI DEO INTERVJUA SA LINO ČERVAROM „OTVORENO O SVEMU“ IZAZVAO JE VELIKU PAŽNJU RUKOMETNE JAVNOSTI U REGIONU. TO JE UJEDNO I NAJČITANIJI TEKST NA BALKAN-HANDBALL.COM U 2013.GODINI, ODNOSNO, VEĆ POSLE DVA DANA JEDAN OD 15 NAJČITANIJIH U ŠESTOGODIŠNJOJ ISTORIJI SAJTA. U UTORAK, 16. APRILA, SAJT JE ZABELEŽIO I REKORDAN BROJ POSETA U JEDNOM DANU IZ MAKEDONIJE.

Možda vam se dopadne

13 komentari

MKD 18/04/2013 - 14:40

Bevte i ostanavte naj golemi plackovci na balkanov.Za se i sesto samo da se ligavite,zatoa nikogas nema da go zasakam ovoj klub.EDEN ZIVOT EDNA LJUBOV,VARDAR!!!!

Odgovori
lori 18/04/2013 - 15:03

Gospodine Lino ! Makedonija je srecna sto vas ima !Ja bih zelela da jednog dana na raftovima neke izdavacke kuce ugledam vasu knigu u koju ce te ispricati vas zivotni put od obicnog mladica …do planetarno poznatog rukometnog genija. Nadam se da u neko poglavje te knjige spomenut ce te godine koje ste prosle u nase Skoplje ,Metalurg,Avtokomandu, nase momcad ..Mirkulovski,Alusovski,Mojsovski …trenutke u dvorani ,,Boris Trajkovski,, da ne nabrajam vise…reci cu samo nasu suncanu Makedoniju.Jedan dan kad ce te reci ,,Dosta je rukometa -sedite i hartiju stavite sav vas zivot.Ne zaboravite da u tu knjigu dajete sovete i za vase naslednike .Ziv nam bio i jos dugo kod nas ostao!

Odgovori
Metalurg fan 18/04/2013 - 18:52

A vardar bil i ke ostane najselski tim ne samo na Balkanot tuku i vo Evropa. Neznaete kako e da se igra vo L.S. PATETICNI STE I ZA ZALENJE. Metalurg si gazi a vardar TONE I TONE ! hahaha :D

Odgovori
janko 18/04/2013 - 19:34

Lino je postao legenda u Makedoniju.
A legende uvek traju.I nakon Lina svi ce pricati za Lino.
Rezultati Metalurga govore sve.
Skinite kapu rukometnom majstoru.

Odgovori
sdean 19/04/2013 - 00:12

Bravo Lino ! Samo tako!

Odgovori
sk 19/04/2013 - 01:49

Lino za pretsedatel :))) Samo Lino i Gruevski imaat intervjua vo dve prodolzenija :)))

Odgovori
Tode101 19/04/2013 - 13:51

I Cak Noris

Odgovori
tedy 19/04/2013 - 10:45

Svaka čast, izvanredan intervju, svi pametni ga trebaju pročitati jer je zaista fanzastičan. Čestitke Linu i Žiki.

Odgovori
nikola radić 19/04/2013 - 12:36

Lino, intervju sa Žikom za pametne trenere više znače od ponajboljih rukometnih knjiga. Pred kratkim smo o tome više od tri sata razgovarali u hotelu Paka u Velenju.
Obojica smo prošli slične puteve, bili ljuti protivnici u II. saveznoj ligi. Ti si otišao u profesionalce a ja ostao zaljubljen u školovanje mladih. Bez obzira na sve uvijek ćemo ostati prijatelji. Čestitke obojici uz pozdrav iz Slovenije.

Odgovori
vardarce 19/04/2013 - 20:14

SEHA LIGU SI IZGUBIO, KILCE CE DA TE UNAKAZI, VARDAR CE DA BUDE PRVAK A TI CES DA BUDES SAMO DOBAR PROFESOR KNJIZEVNOSTI KOJI LEPO PRICA O RUKOMETU!

Odgovori
Goran 20/04/2013 - 22:39

Vardarce ! Vaqrdar ima cetrorica makedonci ZALOSNO . Ako nisto poveke barem vo Metalurg ima podmladok koj doprva doaga na scena , a sto ke dojde od Vardar na scena .
Vo edna prilika gospodinot Mihajlo izjavi „Nie nemame mnogu igraci klupata ni e krata“ pa kako ke bide klupata dolga koga na pecalba vo Vardar ja imas zemeno pola Srbija namesto da igraat nasi igraci.
Pozdrav do Metalurg i samo prodolzete taka.

Odgovori
Metalurg fan 19/04/2013 - 20:34

vardarce a bese ispoten koga se razbudi ?

Odgovori

Оставите одговор на Tode101 Otkaži


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball