Postavio visoke ciljeve, Nik Tominec (Kadeten): "Prosečnost me ne zanima" - Balkan-Handball.com
Naslovna Balkan Postavio visoke ciljeve, Nik Tominec (Kadeten): „Prosečnost me ne zanima“

Postavio visoke ciljeve, Nik Tominec (Kadeten): „Prosečnost me ne zanima“

zika.bogdanovic
2 komentari

Jedan od najmlađih rukometaša sa ovih prostora, koji već krči svoj profesionalni put u inostranstvu, desno krilo švajcarskog Kadetena iz Šafhauzena, Nik Tominec (21), drugu godinu zaredom predstavlja deo ekipe, koja pokazuje apetite za plasmanom u TOP 16. Zato i čudi kriza koja je pogodila najbolji švajcarski tim, na početku domaćeg šampionata, gde su zabeležena dva poraza i remi protiv, do prošle sezone, nedoraslih protivnika.

Taman se mislilo da će vas pobeda protiv Zagreba u Ligi šampiona dići u svakom smislu, kad eto, opet kiks u domaćem šampionatu. Ostavili ste i sedmi bod, posle tri poraza, igrali nerešeno sa Staefom 32:32?

Niko nije očekivao ovako loš start u prvenstvu. Ne igramo dobro. Imali smo i puno problema sa povredama (Kukučka, Stojanović, Dissinger, Quadrelli i ja), koje su sigurno uticale na rezultate. Pored toga, treneri zbog Lige šampiona koriste domaće utakmice da odmaraju bitne igrače – kaže na početku razgovora za BH, Nik Tominec.

Mnogi su mišljenja da igra Kadetena umnogome zavisi od Slovaka, Kukučke?

– Sigurno nam Kukučka puno znači i dosta fali, kao i Graubner, koji je bio “šef” odbrane. Do sad nikada nismo bili kompletni, Dissinger se vraćao polako posle povrede, Mamić je stigao kasnije zbog reprezentacije, a Kukučka je povređen još od kraja prošle sezone. Prošle sezone, osim povrede Dissingera, bili smo zdravi i to se videlo i po rezultatima, iako smo morali da se dobro oznojimo kako bi osvojili šampionat. Sigurno će biti bolje, kada se kompletiramo.

Pobedili ste Zagreb, to je bilo jako važno za sve u klubu. I dalje ste u igri za TOP 16. Kakva je računica, gde imate najveće šanse na strani da dobijete?

– Pobeda nad Zagrebom je vrlo važna,nakon nesrećnog poraza u Segedinu. Cilj je jasan, hoćemo u TOP 16. Naša grupa, osim Barselone, dosta je izjednačena. Svako može svakog pobediti. Šanse imamo svuda, ali realne su u Minsku i Zagrebu. Sad idemo u Berlin, tamo nemamo šta da izgubimo, igraćemo bez pritiska, ko zna…

Provodiš drugu godinu u Šafhauzenu, kako si zadovoljan klubom, svojim statusom i igrama?

– Klub je dobro organizovan, imamo odlične uslove za trening, lepu atmosferu u ekipi, dobro se družimo. Pre Švajcarske, u Mariboru sam najviše igrao desnog beka, što je bila moja pozicija od kada sam počeo da igram rukomet. U Kadetenu igram samo krilo. Trebalo mi je vreme da se priviknem na tu poziciju, pošto sam bio nezadovoljan što samo igram krilo. Na početku nisam dosta igrao, kasnije sam se izborio za mesto i bilo je bolje. U poslednje dve utakmice plej-ofa, igrao sam po 60 minuta, dobro sam počeo i ovu sezonu, ali je došla povreda skočnog zgloba, koja me izbacila iz ritma. Dve nedelje nisam trenirao sa ekipom, za Barselonu nisam bio 100% spreman, tek protiv Segeda sam bio fit. Naravno, dođu trenuci kada mislim da zaslužujem više da igram, kao na primer, protiv PIK-a ili Zagreba.

Da li je iz ove pespektive dolazak u Kadeten bio pravi potez za tvoju karijeru? Ugovor ti ističe narednog juna…

– Vreme će pokazati, da li je to bio pravi potez ili ne. Ugovor ističe na kraju sezone, a mnogo će zavisiti od toga, koliko budem igrao do tada.

 

ŠVAJCARSKA, SLOVENIJA, HRVATSKA…

 

Kada si odlazio iz Slovenije u Kadeten, govorilo se da stavljanje potpisa na ugovor sa Kadetenom znači i da ćeš igrati za reprezentaciju Švajcarske, s obzirom da imaš i švajcarsko državljanstvo. To se nije desilo, selektora Perkovca si odbio. Zašto?

– Nisam odbio samo Švajcarsku, već i Sloveniju. Zbog igranja fudbala (Nik je pre rukometne imao perspektivnu fudbalsku karijeru, ali se vratio rukometu) nisam igrao godinu i po dana za juniorsku reprezentaciju Slovenije. Kod potpisa za Schaffhausen, čelnici kluba su izrazili želju da u budućnosti igram za Švajcarsku. Pošto sam počeo igrati na novoj poziciji, odlučio sam da dam sebi vreme, da vidim, kako cu igrati i napredovati na krilu. To je glavni razlog, što sam odbio, i jedne, i druge.

 Igrao si za mlađe kategorije Slovenije, posle prešao na fudbal i praktično napustio dobru generaciju 1990, koja je došla i do medalje na velikom takmičenju. Izabran si i za najboljeg desnog beka na European Open-u u Švedskoj, nakon čega si za batalio rukometnu karijeru. Da li je moguć povratak u SLO reprezentaciju i rukomet, s obzirom da je na tvojoj poziciji Brumen završio karijeru, ostaju Gajić, Marguč…

– Zaista je bila dobra generacija. Puno njih danas igra u dobrim ekipama. Kao što sam već rekao, postoji mogućnost da se vratim u reprezentaciju Slovenije. Konkurencija je svuda velika i sastavni deo sporta.

Interesantno je da po majci, koja je Hrvatica i bila reprezentativka bivše Jugoslavije, Željka Maras, ti bi mogao hipotetički da zaigraš i za Hrvatsku?

– Tako je. Pošto mi je majka Hrvatica, Hrvatska mi puno znači i dosta sam vezan. Tamo imam dosta familije i volim da ih posećujem, naravno, kada imam vremena, najviše leti. Hrvatska je rukometna velesila. U poslednjih 10 godina, Hrvati su na svakom takmičenju maltene, bili u polufinalu. Za svakog igrača je san da igra za jednu takvu reprezentaciju.

Poznata je priča da si se dugo lomio između fudbala (počeo u Švajcarskoj, igrao u Koperu i ljubljanskoj Olimpiji) i rukometa, na kraju izabrao manje plaćen sport. Od talentovanog štopera do desnog beka-krila, dug je i zanimljiv put bio. Koliko je rukometni background tvojh roditelja (otac Matjaž Tominec, trener) na kraju uticao na tebe da izabereš naš sport, iako bi mnogi rekli da bi kao vrhunski fudbaler „mnogo bolje prošao“…

– Odrastao sam sa oba sporta. Oba sporta obožavam. Igrao sam fudbal do 13. godine, a u tim godinama sam i stalno bio po dvoranama, jer je tata bio trener, a brat igrao rukomet. Roditelji nikad nisu pravili pritisak, bitno im je bilo da sam dobar u školi i da se bavim nekim sportom. Mislim da bih svojim odnosom prema sporta, talentom  i zalaganjem uspeo napraviti karijeru u fudbalu, ali i za to je potrebno puno sreće. Zašto sam se na kraju odlučio za rukomet, ni sam neznam – kaže Nik, iskreno, uz osmeh.

Imaš 21 godinu, mlad si, praktično na početku karijere. Gde sebe vidiš za pet godina?

 Želja mi je da igram u jednoj vrhunskoj ekipi. Gdje, teško je reći. Prosečnost me ne zanima, postavio sam sebi visoke ciljeve i nadam se da ću u tome uspeti. Barselona je moj san. Bundesliga je isto jako veliki motiv, jer je rukomet u Nemačkoj jako popularan, liga je odlicna i dvorane su pune – zaključuje mladi Tominec zanimljivu priču za Balkan-Handball.

 

ŽIKA BOGDANOVIĆ

 photo: kadettensh.ch

Možda vam se dopadne

2 komentari

Legendica 16/10/2012 - 01:14

Nova zvezda na rukometnom nebu Evrope!!!

Odgovori

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball