Hrvatski su kadeti okončali nastup na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj te se vratili kući sa srebrom oko vrata. Iako će se svi zajedno složiti kako im je kolektiv bio jedna od najvećih vrlina tijekom trajanja natjecanja, bilo je nemoguće očekivati kako nekoliko pojedinaca neće „iskočiti“ te se naći u najboljoj sedmorci turnira. U nju su iz hrvatskih redova izabrani lijevi krilni Lovro Mihić (CO Zagreb) te lijevi vanjski Marko Mamić (Scahffhausen) koji je potvrdio dominaciju s Europskog prvenstva održanog prošle godine u Austriji, kada je također bio proglašen za najboljeg igrača turnira na svojoj poziciji. Naravno, nije bilo lako doći do takvih uspjeha.
– Pripreme su bile duge i jake. Istina, nisam bio jedan dio na njima zbog klupskih obaveza, ali mogu reći da se dobro radilo. Već onda se vjerovalo u nekakav uspjeh – prisjetio se Marko.
Iste su započele 13. srpnja u Delnicama koje većini sportaša po pitanju treniranja nisu jedan od omiljenih gradova. Razlog je jasan…
– Tamo smo se bavili uglavnom snagom i trkom. To je ujedno bio i najteži dio priprema – priznaje Lovro.
Uz odrađivanje silnih treninga, u Delnicama je bilo vremena i za odigravanje prve prijateljske utakmice pripremnog ciklusa – Hrvatska je uvjerljivo nadjačala reprezentaciju Katara predvođenu hrvatskim stručnjakom Silviom Ivandijom. Nakon toga, pripreme su nastavljene u Ivaniću, a naglasak je bio na tehničko-taktičkoj pripremi igrača za nadolazeće prvenstvo. U sklopu te faze priprema Hrvati su odigrali još pet prijateljskih susreta: dva puta su svladali Mađarsku te su jednom poraženi od Katra i dva puta minimalno od reprezentacije Slovenije. Unatoč ne baš sjajnim rezultatima iz tih utakmica, nada u uspjeh nije nestajala.
– Atmosfera je bila odlična tijekom cijelih priprema. To smatram jednim od ključnih razloga našeg uspjeha – riječi su lijevog krilna CO Zagreba koji dodaje o očekivanjima koja su bila na njima uoči prvenstva:
– Očekivanja su bila visoka jer smo znali da mi to možemo i da je prošlogodišnji rezultat s Europskog prevnstva bio slučajan.
Podsjetimo, Hrvatska je tada završila na sedmoj poziciji, no ove je godine pokazala svoje pravo lice te otišla nekoliko koraka dalje. No, ne može se reći kako je od samog početka natjecanja igra bila na najvišoj mogućoj razini.
– U početku nije sve baš išlo tako glatko, ali mislim da je to i sasvim normalno. Mi nismo ekipa koja često igra zajedno, ali dizali smo se iz utakmice u utakmicu – opisivao je Mamić te nastavio:
– To je podizalo našu razinu zadovoljstva i vjeru u bolji rezultat.
– Izbacivanje Šveđana i Nijemaca izdvojio bih kao najdraže trenutke ovog prvenstva – nadovezao se Mihić.
Bili su to dueli četvrtfinala i polufinala, a upravo je u njima hrvatska igra „eksplodirala“ i bila gotovo savršena. Priznali su to i protivnički izbornici, pogotovo švedski Zanotti, koji mi je do kraja prvenstva pri svakom našem susretu pričao o fantastičnom radu izbornika Ćurka – nije mogao sakriti impresije. Za Hrvate je pak teško reći da su bili impresionirani – više su to shvaćali normalnim razvojem situacije, prvenstveno jer se nisu vodili rezultatom s prošlogodišnjeg EP-a.
– Mislim da smo pokazali kvalitetu i na nama je da nastavimo istim putem u predstojeća dva velika natjecanja – poručilo je Zagrebovo lijevo krilo, dok je Marko bio nešto oprezniji:
– Sada znamo da smo jaki, ali moramo to i potvrditi korak po korak. Prvo treba proći kvalifikacije za EP, a tek onda gledati na same pripreme za prvenstvo.
Prošle godine kvalifikacije nisu bile problem – Hrvatska je u Dugom Selu bez većih problema svladala vršnjake iz Rumunjske, Poljske i Gruzije. Kako je u odnosu na taj period pokazala značajan igrački napredak, onda je jasno da se i ovoga puta ne očekuje previše problema, koje god ekipe bile s druge strane terena. Do tada, igračima još predstoji naporna klupska sezona.
– Cilj je nastaviti se razvijati i, naravno, osvojiti što je više moguće naslova – otkriva Lovro, dok Marko iznosi svoj zaključak o samoj organizaciji netom završenog prvenstva:
– Mislim da je odrađena vrlo korektno. Naša ekipa nije naišla na ikakav problem, a nisam čuo niti da su druge ekipe imale kakav.
Sve u svemu, hrvatski su kadeti pokazali kako je rukomet i dalje sport koji s ovih prostora nepresušno daje igrače europskog/svjetskog kalibra pa se stoga još jednom može zaključiti kako niti seniorski reprezentativni rukomet ne bi trebao brinuti za svoju budućnost.
Tomislav Laurić
