Nada niškog rukometa: Marija Filipović - Balkan-Handball.com
Naslovna BalkanYouth handball Nada niškog rukometa: Marija Filipović

Nada niškog rukometa: Marija Filipović

1 komentar

 Rukometašica Naise, Marija Filipović je sa svojih 16 godina svakako jedna od najvećih rukometnih nada u Srbiji. Ove sezone je prvi put zaigrala u Super ligi Srbije, kao i u Kupu Pobednika Kupova, i već na startu pokazala svoj raskošan potencijal. Na nedavno završenom svetskom školskom prvenstvu, sa reprezentacijom Srbije, ostvarila je sjajan uspeh osvojivši srebrnu medalju i na neki način najavila svoju svetlu budućnost na poziciji levog krila.

Kakve utiske nosiš sa finalne utakmice u Portugalu?

– Nismo baš poznavale reprezentaciju Austrije, čule smo da su u svojoj grupi osvojile prvo mesto ispred Mađarske(sa kojom su odigrale nerešeno), da su u polufinalu su bile bolje od istog protivnika i onda su se našli sa nama u finalu. Mi smo pre finalne utakmice odgledale snimak Austrije i videlo se da su dosta brze i jake. U finalu, u prvom poluvremenu smo baš pale u igri i one su odmah povele sa 4:0. Nakon toga, u drugom poluvremenu smo se povratile i u jednom trenutku smo vodile sa dva gola razlike. Ali, smo onda dobili isključenja, ja sam se povredila i nisam četiri-pet minuta bila u igri, pa smo promašili sedmerac i u odlučujućim trenucima promašili zicere. To je dovelo do definitivnog pada i tako da su nas pobedile.

Da li je tvoja povreda ozbiljne prirode?

– Nije ništa ozbiljno u pitanju, samo sam glavom udarila o parket(smeh). Pošla sam da ustanem i jedna igračica je pala preko mene.

Uspele ste do finala da dođete bez ijednog poraza?

– Da, igrale smo pet utakmica u grupi i uspeli smo sve da ih pobedimo. Onda smo igrale četvrtfinale sa Turskom koju smo takođe pobedile (23:20). Polufinale smo opet odigrale sa Danskom, pošto smo se već susrele sa njima u grupi i ponovo smo ih dobile i tako smo došle do finala sa Austrijom.

Koja utakmica je bila najteža, pored finala?

– Pored finala, svakako je najteža bila utakmica sa Danskom u polufinalu (17:14).

Da li ste u finalu imale podršku navijača?

– Imale smo podršku od naših rukometaša iz Župe koji su na ovom takmičenju zauzeli sedamnaesto mesto. Zaista su nas maksimalno bodrili.

 Okosnicu reprezentacije su sačinjavale tvoje saigračice iz Naise?

– Da, celu prvu postavu su sačinjavale rukometašice iz prvog tima Naise, koje su odigrale sve utakmice u Portugalu. Bilo je naporno, pošto nismo imale zamene.(Kristina Krstić, Sara Stankovski, Natalija Matić, Milena Petrović, Miljana Dimić, Jovana Jovanović, prim. aut.).

Kako ste uspele da pobedite favorizovanu reprezentaciju Danske, dva puta u jednom takmičenju?

– Stvarno ne znam, borile smo maksimalno. U prvoj utakmici, povredio im se golman, tako da im je
branila igračica i tu nam je bilo mnogo lakše da ih savladamo. Međutim, ova utakmica u polufinalu je stvarno bila teška. Tada su imale tog jako dobrog golmana koji nam je lako skidao sve lopte. Isto kao i protiv Austrije u finalu, i Dankinje su povele na početku, napravile seriju. Onda je došlo do jednog prekida, kada je nestala struja(smeh) i izgleda da je to uticalo na njih, da prekinu svoju seriju. Mi smo se tada vratile u igru i stvarno smo odigrale fantastično do kraja.

 Da li vam je put bio naporan, koliko ste putovale?

– Putovali smo autobusom i imali smo odlične vozače. Prešli smo oko 3000km, dva dana, bilo je baš naporno. Mada mi smo stigli tamo dan ranije i imali smo vremena da se smestimo, odmorimo i adaptiramo.

Bio vam je priređen i doček u školi?

– To zaista nismo očekivale, stvarno su nas dočekali na nivou. Imale smo i crveni tepih, sve je bilo prelepo ukrašeno, bile smo oduševljene dočekom.

Iz Niša,

Aleksandra Denić

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball