"Želimo i hoćemo da igramo, ali u ovim okolnostima ne možemo" - Balkan-Handball.com
Naslovna Balkan „Želimo i hoćemo da igramo, ali u ovim okolnostima ne možemo“

„Želimo i hoćemo da igramo, ali u ovim okolnostima ne možemo“

zika.bogdanovic
10 komentari
Četiri srpske reprezentativke Andrea Lekić, Sanja Damnjanović, Katarina Tomašević i Dragana Cvijić obratile su se javnosti otvorenim pismom u kojem su objasnile razloge neodazivanja selekciju u okviru ove EHF nedelje.
Poštovani,
Imamo veliku čast da smo osam godina rukometne reprezentativke Srbije. Predstavljati svoju zemlju je najveća moguća privilegija u karijeri i životu sportiste, i to nije fraza. Najsrećnije trenutke, minute, sate i dane u karijeri doživele smo u dresu sa državnim grbom. Imale smo zadovoljstvo i sreću da ih doživimo baš u našoj zemlji i da ih podelimo sa našim narodom na putu ka osvajanju srebrne medalje na Svetskom prvenstvu 2013. godine u Beogradu.

Tokom godina, dale smo mnogo reprezentaciji i dobile još više. Satisfakcija je neizmerna i zato se nikada nismo štedele ni čuvale u najdražem dresu. Zbog reprezentacije i za reprezentaciju smo igrale povredjene, rizikovale pogoršanje povreda i kršile zabrane lekara. Ne žalimo, opet bi uradile isto.

Odluka koju smo teška srca i hladne glave sada donele, nama je najteža. I najbolnija.

Upoznajemo javnost sa našom definitivnom odlukom da u ovim okolnostima, dok je selektor Saša Bošković, ne možemo da nastavimo da igramo za reprezentaciju. Na putu našoj spremnosti da budemo na raspolaganju našoj zemlji, stoji, ovaj put nama nepremostiva prepreka. Sačuvaćemo opšte dostojanstvo i nećemo ulaziti u detalje, niti ih iznositi u javnost. Svako ko je deo jednog kolektiva sigurno je bio u situaciji da se bezuslovno preda i podredi sebe zajedničkom cilju. Uradile smo to bezbroj puta. Reprezentacija iznad svega. Preko ledja i glave smo prebacile mnogo tereta i problema, skrivajući i kamuflirajući glavni problem. Vodjenje sa klupe. Debakl na Evropskom prvenstvu je kap koja je prelila čašu i pokazala da na taj način više ne možemo. U junu nas očekuju izuzetno teške kvalifikacione utakmice za odlazak na Svetsko prvenstvo sa reprezentacijom Rumunije. Vremena za pripremu je sve manje, ova nedelja je bila poslednje okupljanje pre tih mečeva, a mi ne možemo više sa istim i jednako praznim oružjem u tako neizvesnu bitku. Treba nam i novo oružje, i nova municija.

Dres reprezentacije smo uvek ponosno oblačile. Zasluživale smo ga stalnim zalaganjem, maksimalnim pristupom i požrtvovanjem. Ne zaslužujemo da budemo u ovoj poziciji. Ne zaslužujemo ni da pomislimo, a ne izgovorimo da ne možemo više da radimo sve ono što najbolje znamo, najviše volimo i u čemu najviše uživamo. Svesne smo da nismo u poziciji da postavljamo nikakve uslove i tražimo promene u vodjenju, ali zaista smo došle do kraja i dalje ne možemo. Nismo mašine, imamo emocije, i prosto, ljudski, kažemo da ovako ne možemo. Ni dalje, ni više.

Još jednom ponavljamo, nije da nećemo, nije da ne želimo da igramo. Zato neka niko ne pomišlja da nas stavi u taj kontekst. Želimo i hoćemo, ali u ovim okolnostima ne možemo.
Mi našu zemlju, naš narod, grb, himnu, zastavu i dres, volimo više od sebe. Naše porodice, prijatelji i navijači čije smo poverenje zadužili i zaslužili odnosom, pristupom i borbom na terenu za osam godina u dresu reprezentacije, razumeće našu odluku. Molimo javnost da učini isto. Nama je u ovoj situaciji najteže.
Hvala na razumevanju.
Našu odluku smo lično saopštile predsedniku Rukometnog Saveza Srbije, Velimiru Marjanoviću, zatim selektoru Saši Boškoviću zajedno sa stručnim štabom i reprezentativkama. Reprezentacija nam je oduvek bila u prvom planu i iskreno verujemo da ćemo u narednom periodu zajedno sa rukovodstvom Rukometnog Saveza Srbije pronaći rešenje za ovu situaciju i nastaviti da branimo boje naše zemlje.
Zahvaljujemo medijima i svim redakcijama na dosadašnjoj maksimalno korektnoj saradnji. Molimo da se saopštenje prenese u celini, bez izvlačenja rečenica iz konteksta. Nećemo se više oglašavati ovim povodom ni davati pojedinačne izjave. Mnogo nam je teško, razumite nas.

Hvala još jednom.

Sportski pozdrav,
Andrea Lekić, Katarina Tomašević, Sanja Damnjanović i Dragana Cvijić

Možda vam se dopadne

10 komentari

Enzo 19/03/2015 - 19:48

Smena trenera je trabalo odavno da se izvrsi
a i osoba koja ga je postavila nije bolja,nazalost i pored toga zelim da se sve resi na najbolji nacin

Odgovori
W.White 19/03/2015 - 20:26

Jedini razuman potez bio bio zahvaliti se ovim igračicama na dosadašnjem učešću i nastaviti dalje.Bez puno polemike i patetike.Mislim da bespotrebno da obrazlažem ovaj stav,jer nije Saša Bošković sada bitan ,već neophodnost da se izbije iz glave bilo kom igraču u bilo kom sportu da on treba da odlučuje o tome ko mu je trener.Na stranu,što im je bio dobar kad su osvajale medalju.RAZLAZ!

Odgovori
Taki 23/03/2015 - 23:03

Ti si verovatno trener pa se plasis za sebe! Ako imas znanje i stav igraci ne mogu da te smene,verovatno ti je draze da te smeni uprava!
Kada igracice kao sto su Sanja,Andrea,Kaca i Cvija u pitanju svako ko ih kritikuje trebalo bi malo da preispita sebe. Sta su te devojke sve uradile i morale da urade nesto ovako…Tri ipo godine trpe neznanje i cirkuzanski rad jednog zalutalog coveka kome nije mesto ni na tribinama a kamoli da vodi neku ekipu a da o reprezentaciji da ne pricamo!!!

Odgovori
pop 20/03/2015 - 19:41

covek je jednostavno zalutao na mesto selektora.posle onog debakla trebao je sam da se povuce.jednostavno ne ume da vodi reprezentaciju to vidi svako ko se iole razume u rukomet.ljudi iz struke kazu da on jednostavno nema pojma,sto se dalo i videti.na mesto selektora je dosao spletom slucajnih okolnosti i zaista treba da napusti reprezentaciju.

Odgovori

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball