Momir Ilić otvoreno o problemima: Nisu krivi igrači, ne dam na njih! - Balkan-Handball.com
Naslovna ArhivaEHF EURO 2018 Momir Ilić otvoreno o problemima: Nisu krivi igrači, ne dam na njih!

Momir Ilić otvoreno o problemima: Nisu krivi igrači, ne dam na njih!

zika.bogdanovic
4 komentari

Najbolji srpski rukometaš decenije, nekadašnji kapiten reprezentacije Srbije koja je na Evropskom prvenstvu 2012. godine osvojila srebrnu medalju, zvezda Vesprema Momir Ilić, govorio je za Balkan-Handball.com o Evropskom prvenstvu koje se završava finalnim duelom Španije i Švedske, ali osvrnuo se i na nastup reprezentacije Srbije, kao i kritike koje pljušte na račun igrača.

Momire, prestao si sa igranjem za državni tim na kraju uspešnih kvalifikacija za EP 2016 u Poljskoj. Da li je to bila ispravna odluka iz ove perspektive?

  • Doneo sam ispravnu odluku. Bilo je dosta. Stvarno se osećam mnogo bolje u ovim godinama, imao sam skoro mesec dana odmora, iskoristio sam sve što godinama nisam mogao. To mi je potrebno. Napunio sam baterije pozitivne energije da bi i drugi deo sezone odradio kako treba. Nekada moraš da znaš kada je dosta. Mora čovek da oseti taj trenutak. Ni jednog trenutka se ne kajem. Doneo sam pravu odluku da se u 34. godini oprostim od državnog tima i stojim čvrsto iza te odluke.

Da li bi pre samo 20 dana potpisao finale Španija – Švedska u Zagrebu?

  • Nikako, stvarno je čudno prvenstvo. Nema nikakvog rezona sve što se dešavalo. Španija je bila favorit za polufinale, Švedska manje-više, ali su ih zadesila tri povređena igrača, problemi, tri poraza. Jedina svetla tačka bila je pobeda nad Hrvatskom, a na kraju su došli do finala. Ne mogu da kažem da je nezasluženo, ali jeste neočekivano.

Neke nove zvezde su se pojavile, meč sa Danskom je rešavao srednji bek koji igra drugu Bundesligu u Bergišeru, Arneson, Zakrison je eksplodirao kao desni bek sa svojih 178cm….

  • To je turnir. Pojavili su se neki novi igrači. Sva pažnja je uvek na liderima ekipe, ali uvek neko iskoči iz drugog plana. Tako će biti i u finalu. U finalu će pobediti onaj ko bude imao igrače iz drugog plana i naravno – golmanska pozicija. Svi su premoreni, ko bude imao dužu klupu i rotaciju – slaviće.

NE DAM NA IGRAČE

Srbija je ostvarila najveći uspeh posle Beograda 2012. godine, plasmanom u drugi krug, ali utisak varira, jer osim protiv Islanda, nismo bili blizu trijumfa ni u jednom drugom meču…

  • Pre prvenstva sam rekao da Srbija treba da se skoncentriše na treću utakmicu i to se tako obistinilo. Dosta kritikuju igrače i želim da stanem u njihovu zaštitu. Igrai nisu krivi. Oni dođu i daju sve od sebe. Zašto nam igrači igraju u vrhunskim klubovima i igraju jako dobro? Svi se hvataju za sistem. Ne bih govorio o sistemu. Oni po klubovima imaju način igre, jasno im je i lepo pokazano šta trebaju da rade. Znaju šta im je posao i to odlično rade svuda po Evropi. Kod nas u reprezentaciji svaki igrač radi više poslova i to je problem. Dolazi do zamora. Odigrali su jednu dobru utakmicu i jedno dobro poluvreme. Nisu odigrali dobro svih 60 minuta, jer dolazi do neverovatnog zamora. To je ono što je problem. Pričamo o modernom rukometu. Slažem se da je to trčanje, ali i kod trčanja moraš da znaš ko i gde trči. Igrači se troše u toj konfuziji, šutiraju preko dva bloka, ne vide rešenja. Nije napravljena igra. Zato srpski igrači dolaze u problem. Niko nije lud u Evropi da plaća te momke koliko ih plaća, a da oni ne vrede. Od njih se traži nešto što oni nemaju. Dajte da iskoristimo ono što imaju na najbolji mogući način.

Individualni kvalitet i igrački rejting se često ne vidi u reprezentativnom dresu, a to je bio slučaj i u Hrvatskoj…

  • Statistički, Srbija je jedna od najboljih u napadu sa igračem više. Zašto? Zato što Petar Nenadić napada najbolje sa igračem više, to radi u Berlinu. To mu je jedan od najvećih kvaliteta. Pa hajde da uzmemo i od ostalih igrača šta najbolje znaju i prenesemo iz njihovih klubova, a ne da tražimo nešto novo od njih, a nemamo vremena. Ni trener u klub ne traži novo od njih, a ima puno više vremena.

SRAMOTA JE ŠTA SU URADILI RASTKU

Između redova se može zaključiti da si rezigniran odnosom prema igračima…

  • Nešto što me povredilo je omalovažavanje igrača. Rastko Stojković je bio heroj kada je otkazao operaciju da bi pomogao, a posle toga je bio odstranjen iz reprezentacije. To je sramota. Sramota je da neko ko želi da pomogne reprezentaciji to doživi. Najgore je što je to video jedan Milan Jovanović, Obradović i ovi mlađi. Šta oni da očekuju, šta će da prenose mlađima koji će ulaziti u reprezentaciju? Moramo da se bavimo rukometom, a ne da pričamo o Jugoslaviji. Da se bavimo rukometom.

NAJVEĆI USPEH SRPSKOG RUKOMETA JE 2012. GODINA

Medalja iz 2012. godine je najveći uspeh srpskog rukometa…

  • Respektujem svaku medalju, svakog reprezentativca i svaki pojedinačni nastup. Isto tako, ne dam da neko omalovažava uspeh iz 2012. godine. To je najveći uspeh srpskog rukometa. Primer sistemskog rada, ne samo na terenu, već i van njega. Od 2009. do 2014. smo napravili kontinuitet velikih takmičenja. Kruna su muškarci 2012 i žene 2013. Mirza Džomba i Zlatko Saračević su dobro rekli par dana, „morate imati kvalitet da biste osvojili medalju na domaćem terenu“. Igrač sam koji ima preko 50 individualnih i klupskih titula. Videću kada završim karijeru, da sve to pobrojim, ali 2012. godina mi je najdraža.

BAVITE SE IGROM, A NE DA PRIČATE O KLOZETU

Često se priča o voljnom momentu za igranje u reprezentaciji?

  • Ne, ne, to je greška. Ni jedan igrač nije lud da ne vidi kada napreduje. Svi će da daju sve od sebe u tom slučaju, ali kada igrač dođe i vidi da ne može, kada se oseti nemoćno, kada se ne zna ko šta radi, tada nastaje pad. Kažu „ne bore se“. Šta to znači? Da li treba da krenu da udaraju glavom u zidu kako bi nekome nešto dokazali? Kažu „ne vraćaju se nazad“. Pa i to im treba pokazati, kako se vraćamo nazad, ko se s kim menja. To je igra. Time bi trebalo da se bavimo, a ne pričama o Srbiji kao klozetu.

MAĐARI NAM UZELI BORZAŠA I SUNAJKA, A MI JOŠ IMAMO…

Kakvu perspektivu vidiš za srpski rukomet? Generacije prolaze, sve je manje kvalitetnih mladih igrača…

  • Ne mislim da je tako crno. Ne gledam tako crno. Ljudi žele skandal kada govore samo crno. Može da se napravi. Dajte normalne stvari da se rade u reprezentaciji i videćete da mogu da se iskoriste svi potencijali. Dobili smo i golmane na ovom Prvenstvu. Šta da rade Mađari koji moraju da uvoze igrače, a Savez im ima 10 miliona evra budžeta? Uzeli su nam i malog Sunajka. Pre toga Borzaša. Oni moraju da uvoze igraće, a mi i pored haosa, još uvek imamo igrače. Moramo da razmišljamo kao što bivše jugoslovenske republike razmišljaju i rade, ne moramo da gledamo Skandinavce i njihove modele. Tu kod komšija da vidimo kako se i šta radi. Ne dolaze ti momci u reprezentaciju da bi sakupljali nastupe. Pogledajte kako dolaze nasmejani prvog dana priprema, a poslednji dan su toliko razočarani da po mesec dana ne mogu da se oporave u svojim klubovima. Kroz to sam i sam prolazio u nekim situacijama. Suština svega, dajte momcima normalan rad i postavljene stvari, pa ćete videti kako će biti. Neka se svako bavi svojim poslom, ništa više.

Da li razumeš otkaze za reprezentaciju? Kod Hrvata bi 88. igrač došao peške na pripreme…

  • Pa dolaze i kod nas. To je krenulo sve 1996. godine, negativno, smena trenera. U našoj generaciji nismo otkazivali. Naravno, bilo je situacija, povreda, porodičnih problema, znalo se zbog čega. Moramo malo ući u suštinu, ne možemo da krenemo da kritikujemo tek tako – zaključio je Momir Ilić.

Možda vam se dopadne

4 komentari

Toma 27/01/2018 - 17:56

Bravo za komentar Momire.

Odgovori
Kolega 28/01/2018 - 00:13

Ovako govore normalni ljudi i veliki igrači. Tokom prvenstva bilo je tužno slušati kako lepo govore dominiković dzomba sprem i ostali bivši iz svih zemalja jer se odmah setis kako su ovde etalon butulija Peruničići jovanović vujović i ostali koji su bili veliki igrači ali neuspešni u svemu drugom pa su te frustracije lečili pljujuci svoj sport savez igrače trenere čak i medalje. Posebno je u tekstu interesantno da je Ilic prvi koji je glasno rekao (a znaju svi) da se ovde rukomet u tom komunikacionom mulju nalazi od 1996 kad je peruničić uz Butulije i novinare smenio Živkovića kampanjom i galamom. I bili smo nekoliko godina danuli dušom a onda je od 2012/13 krenuo njihov povratak u medije i nametanje svog pogleda. Malog, uskog, neobrazovanog, neuspešnog.

Odgovori
Slobo Milošević 31/01/2018 - 12:49

A šta je bilo 2000.kad se ekipa kvalifikovala za olimpijske igre pa je Pokrajac smenjen po političkoj liniji. Pa je Vujović prihvatio da vodi-bio mu je pomoćnik pa nismo uzeli medalju ali su vratili Pokrajca 2001.i uzimamo medalju u Francuskoj. Da li te ljude koji se i sad busaju u prsa grize savest ili su zaboravili. Nigde tako nešto nije pametno!

Odgovori
Mnogo se mešetari 09/02/2018 - 20:14

Isti kao nabrojani u komentaru „kolege“ danas su Stojković, Nenadić, Marković … Unose nemir u tim i žele da rukovode domenima koji im nisu u opisu posla. A pritom su i neostvareni kao veliki igrači (izuzev Nenadića dok je igrao u Berlinu, mada je i to upitno kada se ne osvoji LŠ ili Bundes liga)za razliku od Vujovića, Jovanovića, Peruničića …
Nemoguće je da Vuković, Matić, Perić i Cvetković nakon 2012-te godine nisu mogli tim da obuče kako se igra u napadu ili kako se trci u odbranu. Akcenat treba staviti na renoviranje tima (ne u prevelikoj meri) i sve će leći na svoje mesto.

Što se Stojkovića tiče došao je na poslednjih pet dana priprema reprezentacije nespreman i naravno da se nije našao na spisku putnika za EP. Ako se neko smatra spremnim u dovoljnoj meri da igra trebalo bi da se pojavi na početku priprema.

Odgovori

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball