IGOR ŠULOVIĆ: Srpski treneri stvaraju internacionalce u Izraelu - Balkan-Handball.com
Naslovna Evropa IGOR ŠULOVIĆ: Srpski treneri stvaraju internacionalce u Izraelu

IGOR ŠULOVIĆ: Srpski treneri stvaraju internacionalce u Izraelu

Marko Marjanović
0 komentar

Na sve dužu listu trenera sa ex-yu prostora koji su ostavili trag u izraelskom rukometu, svoji ime upisao je i Igor Šulović, srpski stručnjak koji se afirmisao na klupi pančevačkog Dinama, Požarevca, ali pre svega ženske ekipe Jagodine, preuzeo je prvi tim Dimone tokom sezone, u vrlo teškoj situaciji, ali je podigao optimizam u borbi za opstanak vrednom pobedom u poslednjem kolu nad Rehovotom. što je malo ko očekivao.

-Pobedili smo favorizovani Rehovot u poslednjoj utakmici, to je zaista veliki uspeh za nas i vrlo važan korak u borbi za opstanak. Još uvek se ne zna da li ispada jedna ili dve ekipe, pandemija je napravila ogromnu pometnju u takmičenju. Druga liga tek počinje, igra se jednokružno, još uvek se ne zna koliko će timova iz nje u najviši rang. Ja sam preuzeo ekipu u toku sezone, nisam selektirao igrače ni stručni štab. Igrali smo dobro pre nego što nas je korona omela, imali smo puno zdravstvenih problema u timu, ali se ovom pobedom, nadam se, vraćamo na pravi kolosek – počinje Šulović razgovor za Balkan-Handball.com.

Dimona je novo ime u izraelskoj eliti…

-Klub je iz treće lige za četiri sezone stigao do elite. Pre mene, prvi tim su vodila dva hrvatska trenera. Ja sam prethodno bio direktor omladinske škole, pa sam onda prekonadovan na mesto šefa stručnog štaba. Klub je sada dosta čvršći finansijski, ali je i dalje to daleko od neke ozbiljne organizacije. Generalno, rukovodstvo ne čine rukometni ljudi, ne znaju puno o rukometu, ali se svakako svojski trude da obezbede što bolje uslove. Imamo novu dvoranu koja je odlična, odmah pored nje bazen, imamo vrhunske uslove za rad. Međutim, jako je teško boriti se sa ovim klubovima iz vrha, koji imaju veliku tradiciju. Favorizuju se ekipe koje su u i oko Tel Aviva, čini mi se da je opšta tendencija da se napravi „tramvaj liga“, u koju se grad Dimona ne uklapa, pošto je udaljena oko 100 km od prestonice. Naša ekipa je trenutno spoj mladosti i iskustva, ali problem je velika razlika u kvalitetu između prvih osam igrača i ostatka rostera. 

Poslednjih godina, puno je igrača i trenera sa Balkana potražilo rukometni hleb u Izraelu…

-Što se tiče izraelske lige, nema nekih vrhunskih ugovora ali se ne može reći da nema para. Otprilike, plate se kreću od dve i po do pet hiljada evra. Bilo je ovde i ranije dobrih stranaca sa ex-yu prostora koji su se dobro pokazali i otvarali puteve nama koji smo sada ovde. Radili su i Dragan Đukić, Nele Matić koji je sada povratnik, Nikola Maksimović, Aleksandar Brković, sada su tu i Srđan Rundić, Andreja Vukojević. Matić i ja jedini radimo kao glavni treneri timova iz najvišeg ranga.

-Tomica Stojković i Miloš Rajičić su najbolji golmanski tandem ovde, Vladica Stojanović sa 40 godina pravi sjajne rezultate, Miloš Bujišić, Stefan Ilić, igaju u Hapoel Rišonu, u ligi su Đorđe Golubović, Sladić, do nedavno je igrao i Stefan Ćirić. To su dosta korektni srpski igrači, koji sigurno daju najveći kvalitet prvenstvu. Imamo 34 igrača sa ex-yu prostora u ligi, u mom timu su Marko Čampar, Igor Radojević i Marko Pandžić.

SRPSKI TRENERI STVARAJU PROFESIONALCE, VOJSKA USPORAVA RAZVOJ

Da li su i koliko izraelski igrači napredovali od „najezde“ Balkanaca?

-Uticaj naših trenera na ovom podneblju je veliki i očigledan. Dosta izraelskih igrača je u poslednje vreme otišlo u inostranstvo, u Švajcarsku, Nemačku, Francusku, što ranije nije bio slučaj. U pitanju su momci koji su prošli projekte sa našim stručnjacima, mnogi su postali igrači zahvaljujući Brkoviću, sa kojim su bili šest meseci u Nemačkoj, gde su mnogo napredovali. Najbolje domaće igrače stvarali su i Đukić, Matić, Maksimović. Dostigli su neki nivo, kvalitet se podigao, i najbolji su otišli u inostranstvo, što je za njih dobro, jer u Izraelu ne bi mogli dalje da napreduju. Naime, u prvoj ligi je prilično zatvoren krug trenera, ima mesta za najviše tri stranca. Domaći stručnjaci su većinom „jutjub“ treneri, daleko je to od ozbiljnog nivoa. 

Ipak, govori se da je kvalitet lige u padu…

-Kvalitet lige je ove godine opao u odnosu na poslednjih nekoliko sezona. Najbolji igrači su otišli, a veliki problem je i vojska, oni moraju da služe vojni rok tri godine. To im značajno onemogućuje ozbiljniji napredak. Takođe, prilično je neuravnotežen kvalitet – ima klubova koji bi mogli da se nose sa Vojvodinom, Metaloplastikom i Dinamom, a ima i nekih koji su na nivou prosečnih ekipa iz drugog ranga srpskog rukometa. Ali opet, ovde imamo Darka Arsića, Pavlovića i Terzića koji bi pravili dar-mar u srpskom prvenstvu, teško bi tamo mogli pronaći takve igrače. Kankaraš, Karačić, Stefan Ilić, Bujišić, Šukić…

RUKOMET SUVERENO TREĆI

Kako bi opisao interesovanje izraelske javnosti za rukomet?

-Svakog petka, kada se najčećše igraju utakmice, državna televizija prenosi bar jednu, nekada i dve po kolu, a sve ostale idu uživo preko jutjuba. Interesovanje i gledanost su vrlo pristojni. Fudbal i košarka su najpopularniji sportovi, ali rukomet suvereno drži treće mesto. Bore se ljudi iz rukometa za ovaj sport, to su uglavnom bivši igrači, zaljubljenici, da ne kažem fanatici.Trude se da naprave nešto. U gornjem delu tabele je krug zatvoren, četiri tima raspodeljuju pozicije na vrhu tabele, dok su ostali prilično izjednačeni. Činjenica je i da mnogo manje treniraju nego što se trenira u Srbiji. Laganiji su treninzi, rasterećeniji je pristup, jako malo ima profesionalaca kod domaćih rukometaša. Mnoštvo igrača je zaposelno na nekom drugom mestu. Rukomet im je praktično hobi, dodatna zarada. Ali, Izrael je zaista predivno mesto za život, klima je fenomenalna, a to je sigurno jedan od razloga što se stranci odlučuju na dolazak. Država prilično ulaže u rukomet, gradovi takođe, ovde u Dimoni grad zaista ulaže velika sredstva. Sponzor lige je „Toto“ kladionica, i to zaista stabilno deluje za sada.

Situacija oko pandemije je često prekidala takmičenje…

-Veliki su problemi oko korone, na svakih mesec dana te zatvaraju, po sistemu „gas-kočnica“, prečesto se prekida takmičenje. Država je često pod merama, tako da se ne može normalno trenirati, ne može se tempirati forma. Što se tiče trenerskog rada i uticaja, ova sezona je nemoguća. Više smo bili na hlađenju nego što smo igrali. A kada krene, igramo tri utakmice u sedam dana, ubitačan ritam, igrači gledaju samo da se sačuvaju od povreda, što i jeste najvažnije. Savez se bori da se nekako završi liga, da sve bude regularno, i da se sledeće godine sve vrati u normalu, ako je moguće. 

Planovi za blisku budućnost?

-Imam ugovor do kraja sezone, a na stolu ponudu za nastavak saradnje, kao i ponudu od još jednog izraelskog kluba. Još uvek nisam ništa odlučio, učiniću to u dogovoru sa porodicom i u skladu sa situacijom oko pandemije. Klub želi da ostanem i naredne sezone. Ako izborimo opstanak, najava je da će ambicije i konstrukcija biti na višem nivou. U toj situaciji bih ja formirao tim i stručni štab po svojim afinitetima. Ukoliko ispadnemo, pretpostavljam da će fokus biti na mlađim igračima, i da će se budžet smanjiti – zaključio je srpski trener.

Foto: Hadar van Cole

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball