PIŠE: Tomislav Laurić
Oktobar 2004. mjesec je koji norveški selektor Christian Berge nedvojbeno i danas pamti. Dijagnosticiran mu je limfom. Rukometni san kojeg je tada živio u Flensburgu našao se u velikoj sjeni teškog zdravstvenog stanja.
Dvadeset radijacija i svega dva mjeseca bili su dovoljni nekadašnjem srednjem beku Vikinga da se vrati na teren. Dobio je bitku, ali još uvijek ne i rat. Dva mjeseca nakon povratka na teren – nova bitka. Dijagnoza: tumor u području tzv. prepone. Pobjednik isti. Berge.
Turbulentno je razdoblje ovaj 43-godišnjak stavio na papir. U knjizi (nešto slobodnijeg prijevoda na hrvatski) naslova ‘U žaru borbe’ iznio je ovaj veliki borac detalje svoje najveće životne borbe.
Žar kojim je vodio tu bitku prenio je i na trenerski posao. Započeo je kao pomoćni trener danskog Aarhusa, ali već nakon godinu dana preselio je kući u Elverum. Upravo je u tom klubu kroz idućih 5-6 sezona stvorio svoje trenersko ime.
Ljudi iz nacionalnog Saveza nagradili su njegov rad 2013. godine. Berge je zajedno sa Glennom Solbergom, nekadašnjim suigračem u Flensburgu, dobio priliku voditi norveške kadete. Bila je to generacija igrača rođenih 1994. godine predvođena Sanderom Sagosenom.
Ta je generacija već odradila svoje prvo veliko natjecanje prije dolaska ovog trenerskog dvojca. I nije se proslavila. Na U18 EP-u u austrijskim gradovima Hardu i Bregenzu, vođen selektorom Tom-Eirikom Skarpsnom, norveški tim nije uspio proći niti grupnu fazu natjecanja. A grupa teško da je mogla biti bolja: Austrija, Bjelorusija i Češka uz njih – niti jedan od kandidata za medalju.
Kako je tada izgledao Sagosen? Ovaj isti Sander koji sada predvodi seniorski tim tada je bio prepoznatljiv po strahovitim soliranjima i učestalim prigovorima. Kako prema sucima, tako i suigračima.
Već na kadetskom SP-u pod Bergeovim vodstvom vidjela se njegova bitno drugačija igra, ali i karakter. Sagosen je sa 57 pogodaka bio najbolji strijelac tima, sa 14 asista također najuspješniji i u tom segmentu.
Ekipni uspjeh isto nije izostao. Kiks u grupnoj fazi nije se ponovio, u osmini finala pomeli su Francuze 35:25. Tek u četvrtfinalu su naišli na vrlo silnu Dansku, jednu od najjačih ekipa te generacije. Ali preostale dvije utakmice uspjeli su dobiti, završiti na vrlo visokom petom mjestu.
Osim već spomenutog Sagosena, dobio je Berge na tom prvenstvu još jednog sada ključnog igrača seniorskog tima. Vratara Bergeruda koji je natjecanje završio sa nepunih 40% obrana (74/187).
Nekoliko mjeseci kasnije preuzeo je Christian prvi norveški tim, odmah te klince bacio u vatru. Tri godine kasnije nagrada je tu. Igrači koje je stvorio uzvratili su mu uz ostatak ekipe na najbolji mogući način.
Osigurana je prva velika medalja norveškog muškog rukometa. Epskom pobjedom nad Hrvatskom, posljednjim timom kontra kojeg je Berge nastupao kao igrač u nacionalnom dresu.
Do potpunog delirija na sjeveru ostao je još samo korak. Jedan veliki, jako teški. Dobiti Trikolore usred Pariza, usred mitskog Bercyja. Teži zadatak od toga doista bi bilo teško pronaći.
Ali Berge je čovjek pobjednik. U grupi je već odmjerio snage s domaćinom, izgubio svega 31:28. A rezervi u igri itekako je bilo. Bergerud, ponajbolji vratar turnira, stao je na 6/24. Iskusni Erevik je pak bio na očajnih 1/11.
Na svim ostalim utakmicama Mundiala norveški su vratari branili dvocifrene brojke. Učine li to i danas, Berge bi mogao biti vrlo blizu ostvarenja sna. Francuzima je već otkinuo polufinale lani u Krakowu, nije nemoguće da zamrači i Grad svjetlosti.
