Aleksa Kolaković za BH: Sen Rafael želi prvi trofej u vitrinama - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedelje Aleksa Kolaković za BH: Sen Rafael želi prvi trofej u vitrinama

Aleksa Kolaković za BH: Sen Rafael želi prvi trofej u vitrinama

zika.bogdanovic
1 komentar

Rekord karijere kada je u pitanju dres francuskog Sen Rafaela, postavio je mladi srpski internacionalac Aleksa Kolaković u prethodnom kolu EHF Kupa u mađarskom Balatonfuredu. Sedmica nekadašnjeg srpskog juniorskog reprezentativca bacila je svetlo na njegov razvoj u ambicioznom francuskom klubu, gde je ušao na mala vrata 2014. godine i za sve ovo vreme izgradio svoj status prvotimca pored imena kakva su Sarmiento, Baraše, Di Panda.

Finalisti EHF Kupa ne cvetaju ruže ove sezone u domaćem prvenstvu gde se nalaze na šestom mestu, ali je trasa ka četvrtfinalu EHF Kupa čista.

Pričali smo sa Aleksom o svemu po malo…

  • Na početku sezone su ambicije bile veće, mislimo smo da igramo za prva četiri mesta, ali smo vremenom shvatili da to nije moguće. Imamo veliki broj utakmica, prvenstvo, kup i kup lige, uz EHF Kup, opterećenje je ogromno. Od januara smo zacrtali šesto mesto koje najverovatnije donosi Evropu naredne sezone. Peto je već mnogo daleko.

Interesantna sezona u Francuskoj…

  • Francuska liga je sve jača i jača. Svako svakoga može da dobije. Dosta je teško da se igra Evropa, jer moraš da imaš kontinuitet dobrih igara, čekaju te odmah u domaćoj ligi. Ni PSŽ-u nije lako da igra u Trombleu. U ostalim ligama nije tako. Kod nas se nikada ne zna gde možeš da kiksneš. To je dobra stvar za gledaoce. Šamberi je vodio čitav prvi deo, što niko nije očekivao.

Da li je PSŽ bolji u odnosu na prošlu sezonu?

  • Teško pitanje, nisam taj koji bi trebalo da komentarišem, moje iskustvo je minimalno. To je ekipa sastavljena od puno zvezda. Nije lako ni jednom treneru, imate Hansena, Karabatića, velike zvezde koje vole da odlučuju. Problem je disciplina, kada krene da se gubi, svako želi da uzme loptu i dođe do gola. Jako je loše za teže utakmice, jer tu presuđuje kolektivna igra, a ne individualni kvalitet. Bolji su nego prošle godine. Namestio je to Raul dobro. Videćemo dokle će dogurati.

Da li će Francuzi odbraniti pehar LŠ u Kelnu?

  • Jako teško pitanje. Znamo da se tamo događaju nesvakidašnje stvari. Vardar niko nije očekivao pre dve godine, ali to je sport. Može svako svakoga da dobije na tom nivou. Igra se u dva dana, odlučuje dnevna forma, sitni detalji. Biće barem dve francuske ekipe na Final4.

Mlad si, da li dobijaš dovoljno od iskusnijih igrača. Hoće li Daniel Sarmiento da podeli znanje, s obzirom da delite poziciju?

  • Odličan je momak. Posebno stariji momci Di Panda, Baraše, Sarmiento i Košete jako su dobri i velika mi je čast da delim svlačionicu sa njima. Daju savete, iskreni su, ukazuju na greške mlađih. Ni u jednom momentu nisu rezervisani, ne misle da su zvezde, pričamo dosta i jako mi je drago da mogu da sakupljam takvo znanje.

Opstao si u jakom klubu u jednoj od dve najjače lige. Otišao si sa 17 u inostranstvo, ali upornost se isplati. Po tome ličiš na majku (Sandru Kolaković, nekadašnja reprezentativka i selektor)…

  • Tako je (smeh). Jako je teško strancima u Francuskoj da se izbore za svoje mesto. Moramo da budemo mnogo bolji od Francuza. Došao sam kao klinac, mnogo radio i trudio se. Izborio sam se za neku poziciju sada, pa ćemo videti kako na dalje. Rad i upornost su ispred svega.

Svi pričaju da je Sen Rafael sjajan kao grad?

  • Idealno mesto za život, sunce 360 dana u godini, 60.000 stanovnika, pretežno starija populacija između 60 i 100 godina, nema puno mesta za izlaske tako da je idealna za sportistu. Imamo svi uslove, klub dosta radi na tome. Jako dobro mesto za život i za sport.

Golgeterski učinak u EHF Kupu (12 golova u tri utakmice) nagoveštava dobar period za tebe…

  • Imam jednaku minutažu u ligi i EHF Kupu. Posle povrede Sarmienta igram dosta. Pobedili smo dve od tri u grupi, a ako dobijemo Balaton narednog vikenda, četvrtfinale je blizu.

Koliko je igranje u Evropi bitno za Sen Rafael?

  • Jako bitno, zato što je klub u potrazi za trofejom. Ništa nema osvojeno u istoriji, prošle godine smo bili jako blizu u Berlinu, izgubili finale, posle čega je ostala mala frustracija. Jako je bitan EHF Kup za klub. Evropske utakmice shvatamo maksimalno ozbiljno. Možda je to upravo ova godina.

Do trofeja ćete morati u Kil….

  • Tako je, to neće biti uopšte lako.

Dete si poznatih roditelja sportista. Otac Igor, nekadašnji selektor srpskih odbojkaša, mama poznata rukometašica, sada u ulozi trenera Medicinara iz Šapca. Kakve savete dobijaš?

  • Ima mnogo saveta, sa roditeljima se čujem jako često. Sa tatom sam više na vezi, majka ima manje vremena. Sa majkom pričam o rukometnim stvarima, mada je i tata za ovih 20 godina naučio dosta toga. Sa njim je priča bazirana na psihološkim stvarima, priprema za utakmicu, posle utakmice, oporavak, odnos sa igračima i trenerom. Stalno mi govore da moram da vodim računa o sebi i ostanem zdrav. Sve ostalo će doći.

Šta kaže tata, da li je teže biti profi rukometaš ili odbojkaš?

  • Stalno se šalimo na tu temu. Ja govorim da je odbojka ženski sport, a on kaže da su oni gospoda, da nema kontakta, da smo mi divljaci. Šalimo se. U bilo čemu je biti profesionalac jako teško, na tome se radi godinama. To je za poštovanje u bilo kom sportu.

Ugovor sa Sen Rafaelom traje do 2020…

  • Imam još godinu dana. Nisam razmišljao na dalje. Da odigram ovu sezonu najbolje što mogu, da iskoristim svaki minut koji mi se pruži. Menja se trener, ne zna se ko će biti, ali ne ulazim u to, skoncentrisan sam na svoj deo, ono što je do mene. Glupo je da trošim energiju na neke stvari na koje ne mogu da utičem. Fokusiran sam na sebe, a ovo ostalo će doći.

Bio si deo juniorske reprezentacije Srbije, generacije 1996. Kako vidiš svoj reprezentativni put?

  • Bio sam i kadetski i juniorski reprezentativac na dva Evropska prvenstva. Ostaje žal za juniorskim SP jer su se kvalifikacije igrale kod nas u Gornjem Milanovcu. Još nisam dobio poziv iz A selekcije, niko me nije kontaktirao. Radim, trudim se, sada i više igram. Ostajem na raspolaganju selektoru Peruničiću da zaigram ako budem potreban. To je to što se tiče reprezentacije – zaključuje Aleksa priču za Balkan-Handball.com

Možda vam se dopadne

1 komentar

Nnk 01/03/2019 - 18:05

You forgot to mention his handball grandad Fajfric

Odgovori

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball