Eksperti fizičke pripreme, Tanja Šarenac i Maja Ivanović: "Tempiranje forme u ovim okolnostima pada u drugi plan" - Balkan-Handball.com
Naslovna Analize Eksperti fizičke pripreme, Tanja Šarenac i Maja Ivanović: „Tempiranje forme u ovim okolnostima pada u drugi plan“

Eksperti fizičke pripreme, Tanja Šarenac i Maja Ivanović: „Tempiranje forme u ovim okolnostima pada u drugi plan“

Zorica Radojkovic
0 komentar

Prvi deo razgovora sa ekspertima za fizičku pripremu vrhunskih sportista, Tanjom Šarenac i Majom Ivanović (Total movement) imali ste priliku da pročitate juče kada smo dobili precizne odgovore iz oblasti njihove ekspertize, od povreda preko oporavka do ishrane i suplemenata, a danas sledi deo priče na konkretnim projektima u ŽRK Budućnost i mađarskom Vespremu. 

NAJIZAZOVNIJI PERIOD KOJI SMO IKADA PROLAZILI

U toku je jedna specifična rukometna sezona sa mnogo izazova, pre toga je i prekinuta prošla. Bilo je puno raznih situacija, prekida, početka pa opet prekida, karantina, kako ste se prilagodjavale i kakve su bile povratne reakcije od timova i stručnih štabova? 

-Kraj prošle i ova sezona su najizazovniji period kroz koji smo kao stručnjaci za fizičku pripremu ikada prolazili. Od sredine marta na ovamo, svaki segment nase ekspertize, iskustva, kreativnosti i veštine komunikacije je bivao na ispitu, svaki je tražio maksimum motiva i energije.

Da bi sto bolje odgovorili na ova pitanja, moramo ići hronološki.

Drugu polovinu marta i april, svi nasi sportisti u raznim sportskim granama su bili u, manje ili više, striktnim karantinima. Brzo smo raspodeljivali dostupnu opremu svakom sportisti i procenjivali sa svakim individualno mogućnosti za trening na otvorenom. Onda je trebalo motivisati svakog ponaosob i online objasniti i dostaviti programe za jako specifične rezime treninga prilagodjene potebama trenaznog procesa, individualnim potrebama, uslovima, opremi.

Ako samo uzmemo ŽRK Budućnost, onda je na dnevnom nivou trebalo raditi sa skoro 30 igračica i pri tom proces koordinirati sa petnaestak članova stafa, uprave, itd. Bilo je tu trčanja po livadama, jako zahtevnih režima treninga sa limitiranom opremom kod kuće, mnogo interesantnih rešenja i zabavnih anegdota. Od maja su svi sportisti pa i ŽRK Budućnost, polako ulazili u sale i gym-ove, pa je svu logistiku ponovo trebalo reorganizovati i postepeno graditi proces „normalnog“ treninga. U tom periodu je najviše vremena i energije odlazilo na motivisanje sportista da treniraju kontinuriano, jer je već bilo izvesno da se sezone neće nastavljati, kao da neće biti Olimpijskih igara, a da klubovi „krešu“ plate.

Kratka „off“ letnja sezona je takodje morala biti iskorišćena, ne samo za mentalni i fizički odmor, nego i za individualne pripreme za novu sezonu. Ovde su se polako uključivale nove igračice Budućnosti, a upoznavati nove devojke online i voditi proces treninga bez da ste ih ikada uživo videli – to smo ovog leta prvi put doživeli. Sve u svemu, na početku predsezone smo imali ekipu fičicki spremniju nego ikad, prema svim paramatrima, uključujući i njihov subjektivni osećaj i zapažanja rukometnih trenera.

COVID USLOVIO KOPLETIRANJE EKIPE TEK ZA ČETVRTO KOLO LIGE ŠAMPIONA

Ipak nije došlo do valorizacije spremnosti na terenu. Znamo da je Budućnost prekinula pripreme u Kolašinu, a ubrzo zatim odigrala i prvi meč Lige šampiona bez “pola tima”, bez ijednog zajedničkog treninga i pripremene utakmice, što nije zabeleženo nikada u rukometnom sportu. 

-Odluka da se pripreme u predsezoni nastave u trening kampu u Kolašinu, iako uz odličan plan i vrhunsku radnu atmosferu, brzo nas je dovela u jako tešku situaciju. Jedan slučaj Covid pozitivne igračice završio se dvonedeljnim karantinom za celu ekipu. U prva tri-četiri dana, još osam igracica i dva člana stafa su osetili simptome i tesitirani pozitivni na Covid. Svih 11 je imalo simptome. Na sreću, niko nije hospitalizovan. Covid negativne igracice su te dve nedelje provele u kućnoj izolaciji i ponovo „posebnom“ režimu treninga, sada isljučivo u kući. Za igračice koje su preležale Covid, zahtevana su opsežna medicinska testiranja, laboratorijke nalaze, preglede internista, pulmologa i kardiologa. Tim lekara je sugerisao mesec dana bez treninga, pre nego što su bili sigurni čak i da urade testove opterećenja. Sve u svemu, devet igracica je bilo van treninga skoro 40 dana. Od igačica koje su bile Covid negativne, a imaju iskustvo igranja u Ligi šampiona, u treningu je nakon dve nedelje karantina ostalo njih tri i dve golmanke. Valerija Maslova je pri tom došla sa povredom ramena, koja je zahtevala poseban tretman i nije se mogla priključiti prvoj utakmici. Svi već znaju kako je ekipa igrala prvu utakmicu protiv Podravke. Da bi sprečili rizike po zdravlje i povrede, sugerisali smo da se njima priključe kadetkinje Budućnosti i da tako probaju da „prežive“ prve utakmice Lige šampiona. Čak se i predsednica kluba priključila nakon četiri godine pauze i dva porodjaja. Naša projekcija je bila da tim može biti kompletan sa punom igračkom minutažom tek za utakmicu sa Brestom kod kuće, znači, tek u četvrtom kolu, tj. petoj nedelji lige. 

TEMPIRANJE FORME U DRUGOM PLANU, CILJ JE ZADRŽATI MOTIVACIJU I KONTINUITET

Sve u svemu, svaka igračica ponaosob zaslužuje svaku pohvalu za sve što su uradile i rade. „Tempiranje forme“ u ovim okolnostima pada u drugi plan. Osnovni cilj je zadržati motivaciju, kontinuitet treninga i takmičarske zelje. Dobro informisana varijabilnost i reaktivnost u planiranju i vodjenju trenažnog procesa sada je ključ.

PREKINUT PROJEKAT U PODGORICI I PORED ČETVOROGODIŠNJEG UGOVORA

Budućnost važi za organizovan klub, kakav je bio presek situacije kada ste došle i kakav je sada u vašem segmentu posla? 

 -O opštoj organizaciji kluba ne bismo diskutovali. Naš segment smo prošle godine gradili gotovo od nule. Sve, od opremanja prostora, restrukturiranja opšteg programa, prilagodjavanja protokola, edukacije igračica i njihovih roditelja, trenera, terapeuta. Sve je zahtevalo „remont“. Ogoman posao je uradjen, a još više planirano da se uradi u ovoj i naredne dve sezone. Klub je zaista sve podržao najbolje što je mogao

Na žalost, situacija sa Covid-om, kao i situacija u Crnoj Gori, uslovile su da nam početkom oktobra bude saopšteno da više nemaju finansijskih mogućnosti da nas zadrže i pored četvorogodišnjeg ugovora. Naš projekat u Budućnosti je za sada prekinut. Možda se jednog dana i nastavi, niko to ne zna. Sve je to zajedno uzrokovalo veliki šok i stres, pre svega jer je svaka igračica ponaosob, a onda i ceo sistem, za naš projekat u koji smo mnogo uložile i u koji smo mnogo verovale. Jedna vizija je samo tako naprasno prekinuta.  

Četiri igračice su zahtevale da ostanu sa nama u individualnom procesu, kao sto to već godimama radimo sa mnogim rukometašima i rukometašicama. Nadamo se da su ostale igračice dovoljno naučile da se uz pomoć ostatka štaba izbore da zdrave i spremne završe ovu sezonu. Pratićemo ih, svakako.

Mi smo na početku prognozirali da će se najveći rezultati videti u trećoj i četvrtoj sezoni, pri tom ostavljajući ogromnu bazu za dalji razvoj. Nažalost, sve je sada prekinuto i niko ne zna koja će biti sudbina Kluba i ženskog rukometa u Crnoj Gori.

VOLONTERSKI POMAGALI NACONALNU SELEKCIJU ZA VREME ANGAŽOVANJA U BUDUĆNOSTI

U kolikoj meri ste uspostavile željeni sistem s obzirom da smo vas videli i sa nacionalnom selekcijom Crne Gore, što su u najvećem delu iste igračice?

-Da najpre pojasnimo, mi ne radimo za nacionalnom selekcijom Crne Gore. Mi smo volonterski pomagali nacionalni tim sve vreme našeg angažovanja u Budućnosti, uključujući i prvenstvo sveta u Japanu prošle godine. Jednostavno, većina igračica nacionalnog tima je iz Budućnosti. U Danskoj smo sve vreme bili sa njima, znajući da to vreme mora biti maksimalno iskorišćeno, obzirom da je pet od osam igračica Buducnosti u nacionalnom timu bilo iz one grupe koja je preležala Covid. Razumevanje i vrhunska saradnja za Perom Johansonom i Adrianom Vasilevim, kao i sa svim ostalim igračicama nacionalnog tima, dovela nas je u poziciju da sa svima radimo tih dana. Kuda ce ta saradnja ici, ne znamo.

Sve devojke Buducnosti i prošle i ove sezone su odlično prihvatile naš način rada. Ne možemo izdvajati niti jednu u bilo kom smislu. Sve žele, sve rade, sve su neverovatno napredovale. Na nama je da svoje programe i veštine „coaching“-a prilagodjavamo individuama, kako bi od njih izvukli maksimum.

Obezbediti takvim devojkama najbolje uslove i najbolji tretman od stručnog štaba i kluba mora biti prioritet. Da bi to bilo moguce, klub mora imati za prioritet da podržava i obezbedjuje najbolje uslove trenerima i stručnjacima u kontinuitetu. 

HEKTIČNO ISKUSTVO SA VESZPREMOM 

Radile ste neki period za jedan od najboljih klubova Evrope, mađarski Veszprem, pa malo o tom iskustvu?  

-Jedno neočekivano i jako hektično iskustvo. Napravile smo jako dobar odnos sa igračima i uspele preusmeriti način na koji su do tada gledali na proces fizičke pripreme. Zainteresovali smo ih za detalje o kojima do tada nisu razmišljali, uveli neka nova sredstva i metode. Drago nam je da vidimo da nastavljaju u sličnom smeru. Imamo odličan odnos sa klubom i kolegama. Letos smo imali na oporavku ramena Matea Lekai-a.

Nadamo se da ce Veszprem uspeti jos više poboljšati uslove za rad, naročito mladjih kategorija. Rukometu treba više mesta gde se prave igrači.

Eksperti fizičke pripreme, Tanja Šarenac i Maja Ivanović: “Ulazi se u zrele igračke godine sa nikada ostvarenim maksimalnim potencijalom”

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball