Intervju nedelje - Ratko Nikolić! - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedelje Intervju nedelje – Ratko Nikolić!

Intervju nedelje – Ratko Nikolić!

0 komentar

 

2007-12-03 10:19:27
Na koga mlađe rukometne generacije u Srbiji
prvo pomisle, kada se pomenu igrači na crti? Imate pravo dva puta da
pogađate. Prvi put, Dragan Škrbić, drugi put,
Ratko Nikolić!
Igrač koji je rukometnoj javnosti ostao u sećanju iz sezona s kraja i
početka novog veka, kada je u dresovima Crvene zvezde i Sintelona, u
jednoj mnogo kvalitetnijoj Superligi od ove danas, izgrađivao sebe kao
igrača, sticao iskustvo i simpatije navijača. Otišao iz zemlje u zrelim
igračkim godinama(26), ubrzo je zaigrao u jednom od najvećih klubova
današnjice, Portland San Antoniju i sada je jedan od najvažnijih
šrafova u toj moćnoj mašineriji iz Pamplone. Godine uspeha su tek pred
njim. Osvajanje Lige šampiona i uspesi sa reprezentacijom Srbije u
kojoj je danas najveće ime i jedini koji zna "kako je to nekada
izgledalo", jesu snovi, a potajno se nadamo da mogu biti i java, jednog
dana.

Zdravo, Ratko! U subotu
je pala Barselona u Pamploni 27:26. Da ste izgubili taj meč, verovatno bi se
oprostili od titule? Puno ste bodova izgubili od starta sezone.

– Kao što
si i rekao, da smo izgubili od Barselone, oprostili bi se od titule, budući da
smo već neplanirano izgubili mnogo bodova. Imamo dosta problema sa povredama,
5-6 ključnih igrača je povređeno, što je skoro polovina ekipe. Utakmica sa
Barsom je bila “biti ili ne biti” za nas, ali evo, još uvek smo u igri.

Kako ti
zvuči podatak da ste tokom cele prošle sezone u ASOBAL-u izgubili ukupno sedam
bodova, a ove, posle 12. kola, već šest!? Da li iskreno veruješ da možete stići
Siudad Real?

– Prošle
godine smo bodove gubili na kraju, sada na početku prvenstva. Mislim da smo
završili sa gubljenjem bodova(smeh). Siudad možemo stići, jer se smanjila
razlika u kvalitetu između ekipa. Došlo je mnogo kvalitetnih igrača u Španiju.
Male ekipe više nisu male, u svakom kolu se desi neko iznenađenje. Liga je
duga, videćemo u kakvom će se stanju vratiti igrači posle evropskog prvenstva u
svoje klubove? Od toga će zavisiti forma u nastavku sezone.

Hvala
Bogu, ti ćeš biti zdrav posle Norveške. Ne moraju u Pamploni da brinu(smeh)?


Da,da(smeh). Mi igramo te predkvalifikacije za SP, tako da neće biti naporno.

Osim
Superkupa Španije koji si osvojio kada si došao u Portland 2005. godine, nema
trofeja poslednjih sezona. Da li su nezadovoljni u klubu, s obzirom da su
ambicije uvek najviše?

– U klubu
su u suštini zadovoljni, jer smo uvek u samom vrhu svih takmičenja. Prošle godine
smo igrali finale Lige šampiona protiv Siudad Reala, bili smo drugi u prvenstvu.
Uvek smo u završnici. Fali nam i malo sreće da dođemo do trofeja. Sigurno je da
ove sezone možemo do trofeja, time bi i ljudi iz kluba bili zadovoljniji.

Kakva je
atmosfera u ekipi? Ima li kakva zanimljivost, da izađemo iz klišea?

– Iskreno
da ti kažem, nema nekih zanimljivosti ovde(smeh). Najviše se družimo mi sa
Balkana, Slovenac(Vugrinec), tri Hrvata(Matošević, Balić, Dominiković) i ja.
Balkan mafija, kako nas zovu ovde. Stalno smo zajedno i najviše se družimo
između sebe. Imamo u ekipi i Skandinavce.

Čuli smo
da je Norvežanin Kjeling čudan momak?

– Odličan
je momak, dosta je sličan našem mentalitetu. Dobro priča naš jezik, čak i
gramatički dosta pravilno.

Od sledeće
sezone u redove Portland San Antonia dolazi i Danijel Šarić. Eto kumova ponovo
zajedno u ekipi?

– Da,
da(smeh). Nastavljamo druženje iz Zvezde, preko Sintelona i sad evo, Portland
San Antonia.

Sa Danijelom
dolazi i jedan novi kvalitet?

– Sigurno,
kako da ne. Sa njim će biti nova priča.

Plasirali
ste se u drugi krug Lige šampiona. Žreb je bio nemilosrdan. Grupa je izvanredna
za gledanje i ubitačna za igranje. Flensburg, Hamburg i Zagreb.
Čini se da svako može biti prvi i svako može biti poslednji na kraju.

– Imali
smo sreće u ovoj prvoj fazi sa Gudmeom, Tatranom i Bregencom. Sada nikako nismo
imali sreće na žrebanju. Svaka utakmica će biti teška. Svako svakoga može da
pobedi i svaki poraz je korak unazad, budući da samo jedna ekipa ide dalje. Za
mene je Zagreb
najslabiji tim u grupi, pogotovo kada se budu vratili sa evropskog prvenstva.
Dok se budu vratili u formu i oporavili, mislim da će biti kasno. Biće naravno
teško u “Ledenoj dvorani” pred 7000 ljudi. Ne plašim se Nemaca, jer smo mi uvek
lagano izlazili na kraj sa nemačkim ekipama. Uvek smo ih dobijali. Do kraja će
sve biti otvoreno i neizvesno. Sve je moguće.

Čini mi se
da delim mišljenje rukometne javnosti ako kažem da ste imali sreće, jer ste
izbegli dve verovatno najjače ekipe trenutno u Evropi, Kil i Siudad Real?

– Kil je
jako nezgodan i bolje što smo ih izbegli sada. Lakše ćemo igrati protiv
Hamburga i Flensburga.

Šta je
lakše osvojiti, Ligu šampiona ili ASOBAL?

– Oba
takmičenja su jako teška. Ipak, po meni je ASOBAL teže osvojiti.

Iščitavajući
sve tvoje izjave u pripremi za ovaj intervju, primetio sam da iz tebe izbija
optimizam što se budućnosti reprezentacije tiče. Je ‘l to životni stav Ratka Nikolića ili
stvarno veruješ da nam ima izlaska iz krize?

– Znaš
kako, ja sam večiti optimista. Napravljena je dobra selekcija, uz još par
igrača koji će se priključiti. Tu je nas nekoliko iskusnijih i ovi mladi
igrači. Nesrećno smo ispali u baražu od Islanda, za taj jedan gol. Da smo malo
bolje odigrali u Nišu, sve bi bilo drugačije. Ipak, videlo se da postoji perspektiva.
Same igre protiv jakog Islanda govore da možemo da se nadamo sigurnom prolasku
na sledeće SP u Hrvatskoj.

U jednom
intervjuu si pohvalio nekoliko mlađih igrača, a sa druge strane, rekao da ako
se neki ne promene, ne zaslužuju da budu u reprezentaciji? Ne želeći da
izazivamo zlu krv, možeš li nam malo pojasniti tu izjavu?

– Ja sam
uvek otvoren i kažem šta mislim. To sam pričao za njihovo dobro. Ima par igrača
koji su primer ponašanja i kulture, a bilo je par igrača koji su se u prošlosti
ponašali kao da im je to neki klub, gde mogu da rade šta hoće. Treba imati jedan
odnos, kodeks ponašanja prema reprezentaciji. Kada sam ja ulazio u
reprezentaciju, znalo se ko šta može, kako sme da se ponaša i priča. Sada
stalno čitam u novinama da neko ko je tek ušao u reprezentaciju, pljuje po
toj istoj reprezentaciji. To ne može tako. Ja sam pričao sa nekima i oni su se
pronašli u toj priči. Rade na tome da se poprave. Sigurno je da imaju i
rukometni kvalitet. Talenat nije sporan.

Godinama si u Španiji. Kako ti zvuči da najbolji strelac ASOBAL-a, Čutura, nije dobio
šansu u reprezentaciji?

– Svaki selektor
ima svoju viziju igrača. Da li sam ja za Cvetkovića ili nisam? Ja igram za
Srbiju, ne igram za Cvetkovića. To je moja reprezentacija. Mogu da kažem da se
vidi pomak u igri. Dobro se radi i to je pravi put. Kada pogledamo kako smo pre
dve godine lagano izgubili od Čeha, sedam razlike kod nas, kod njih osam,
devet? Međutim, sada smo od vrhunske repke kao što je Island
ispali za jedan gol. Napredujemo i siguran sam da ćemo u junu izboriti plasman
za SP u Hrvatskoj. Ako se ne budemo plasirali, to bi bila prava katastrofa. Bilo
bi to četvrto veliko takmičenje na kome ne bi učestvovali.

Ti si
pivotmen, čovek koji voli da igra odbranu. Kako ti izgleda to što
reprezentacija konstantno prima po 40 golova? I vi u Portlandu igrate “moderan
rukomet”, ali teško da ikada primite preko 30?

– Mi
nikada ne primimo 30. Evo sada protiv Barselone 26. Kada igraš protiv
skandinavskih reprezentacija, to nije rukomet, već jurnjava po terenu. Samo
trčiš, tu se odbrana i ne igra. Na Islandu je bilo strašno, samo smo se jurili
po terenu. To se danas naziva modernim rukometom. Možemo ga tako nazvati.

Nosioci
igre reprezentacije su iz Aranđelovca?

– Došlo je
naše vreme(smeh). U ovom trenutku je tako, Moša(Momir Ilić) i ja smo sada jedni
od starijih u reprezentaciji.

Jel si
zadovoljan onim što si postigao do sada u karijeri? Trideseta godina, igraš u vrhunskom klubu?

– Mogu ti
reći da jesam. Voleo bih nešto da napravim sa reprezentacijom, ali biće teško.
Gledam, sve se pripisuje uspesima SFRJ. Ma kakve medalje ljudi, mi nemamo
ništa! Mi smo nova država. Stalno se priča, gde smo bili nekad, a gde smo sada?
Onda bi svako mogao sebi da piše te uspehe, i Hrvati, i ostali. Nekada smo bili
Jugoslavija, sada smo samo Srbija. Treba da krenemo od početka. Vidim, svašta
se piše po novinama. Samo se priča o smenama, non-stop neke trzavice. Neću puno
da hvalim, ali sada u ovom trenutku sa Marjanovićem na čelu, ja sam ovog leta
bio prezadovoljan radom
Saveza. Dođeš, čeka te oprema, dnevnice, putni troškovi. Hoteli su bili
vrhunski, sve je bilo fenomenalno.

Pominje se
dolazak Dragana Škrbića na čelo Saveza. To je sada jedna vrste pitalice, budući
da je počelo da se priča o toj soluciji, da bi sada sve odjednom utihnulo?

– Za to sam čuo
iz novina. Škrba je Škrba, veliko ime. Čovek ima svoj posao u Španiji. Ne znam
kako će to uskladiti, jer bi morao da se vrati u Srbiju, da bi vodio Savez. Ja to pozdravljam. Voleo bih da
se vrate svi rukometaši, da dobiju funkcije ako je to moguće i ako je za
dobrobit rukometa. Podržavam svaku takvu mogućnost.

Gotovo
jednak vremenski period si proveo u Crvenoj zvezdi i Sintelonu. Kada bi se ti
jednog dana vraćao, koji je to tvoj klub u zemlji?

– Zvezda,
Crvena zvezda(smeh).

Pored
reprezentacije, svakom igraču je želja da osvojio Ligu šampiona?

– San mi
je da uzmem Ligu šampiona. Imam ovde još dve godine ugovora i najverovatnije ću
da produžim na još dve, tri godine. Uvek smo u vrhu evropskog rukometa, verujem
da ću je osvojiti do kraja igračke karijere.

Je l’ ti
lako da igraš na crti kada imaš najboljeg “pakera” na svetu u timu, Ivana
Balića?

– Pa
dobro, malo je teže sada, jer se sve ekipe orijentišu na nas dvojicu. Na
početku je sve išlo super, međutim sada se sve promenilo i ne možemo više tako lako
da prolazimo. 90% lopti dobijam od Ivana. Kada je najteže, kada se lomi
rezultat, igramo nas dvojica. To protivnici znaju, sve nas više zatvaraju i to
predstavlja problem.

Kakav je
Ivano lik?

– Ivano je
dobar lik, malo povučen. U suštini je laganica(smeh). Kod njega nema nervoze,
sve je polako, opušteno.

To se vidi
i na terenu. I pored onoliko batina, uglavnom ostaje smiren.

– Da, da,
nema gotovo nikakvu reakciju.

Spadaš u
sam vrh svetskih pivotmena. Ko su pivotmeni koje ceniš?

– Škrbić i
Švarcer. Dosta sam stvari naučio od Škrbe u reprezentaciji. Ja sam bio klinac,
gledao sam šta to on radi. A Švarcer, njegov stil mi se najviše sviđa. Ima
čovek 40 godina, trči kao dečko od 18 godina. Strašan igrač.

Da, upravo
su to isticali igrači Partizana koji su imali neprijatno iskustvo u Kupu kupova
kada su se nameračili na Švarcerov “Rajn Loven”. Imaš li nekog posebnog rivala,
nekog protiv koga ti je najteže da igraš ili se spremaš za duele sa njim?

– Zatekao si me sa ti pitanjem, nikada nisam
razmišljao o tome. Nema nekog rivaliteta, nemam neki derbi ni protiv koga. Ako
se gleda tako, svaka utakmica je puna batina i batina, što je normalno.

Kako se
oporavljaš od batina?

– Treba mi jedan čitav dan da se oporavim.
Imamo tu i jedan spa centar u koji odlazimo posle svake utakmice da se
opustimo. Sauna, đakuzi, to mi baš prija.

Kako se
živi u Pamploni?

– Lepo je
ovde. Pre sam bio u Altei na jugu, gde je u decembru 20 stepeni, ne treba ti
jakna. Ovde ima i snega i kiše, ali mi prija. Imaju super hranu, španska
kuhinja je neverovatna. Dosta je slična našoj. Grad ima 200 hiljada stanovnika.
Tu je i fudbalski klub Osasuna.

I bikovi,
čuveni San Fermin?Jesi li bio na toj fešti?

– To je u
julu. Nisam još uvek bio, nema trčanja. Mogu samo gledati, ali trčati
nikako(smeh).

Piše u
ugovoru, ne sme se trčati ispred bikova(smeh)?

– Piše,
piše(smeh). Ma kakvi, to dođu ovde turisti Skandinavci. Napiju se i trče.
Inače, ovde više niko ne trči.

Negde sam
pročitao da navijaš za Osasunu? Par godina je tu igrao Savo Milošević. Postali
ste dobri prijatelji?

– Savo mi
je bio u poseti pre dve nedelje. Bio je ovde tri četiri dana sa familijom. Baš
mi je žao što više nije tu. Bili smo komšije i po ceo dan zajedno. Savo je prava
ljudina. Ja sam ga znao samo sa televizije. Upoznali smo se u Pamploni i jako
dobro družili.

Je l’ i
dalje gledaš Osasunu?

– Ne idem,
ne gledam, bojkotujem, zato što Savi nisu produžili ugovor. Nisam išao ni na
jednu utakmicu posle toga. Evo večeras su pobedili, mada su slabi ove godine.

Vezuješ
svoju budućnost za Španiju. Bundesliga nije opcija?

– Uživamo
u Pamploni. Španija mi odgovara kao zemlja i ne razmišljam da je menjam.

Gde vidiš
sebe posle igračke karijere?

– Svi
planovi su mi vezani za sport i rukomet. Bilo bi glupo da sedim i ne radim
ništa.

Je l’ to
vezano za srpski rukomet?

– Da,
voleo bih da se vratim. Nadam se da će se nešto promeniti. Ako se ne promeni,
ostaću ovde.

Otišao si
iz tadašnje jake Superlige, igrao vrhunski rukomet u zemlji, imao jake
utakmice. Da li pratiš ovo što se sada zove Superliga?

– Nadam se
da će država doneti taj zakon o sportu, da ljudi pronađu interes da ulažu u
sport, naročito u rukomet, koji sada stagnira. Očekujem da će sponzori posle plasmana
na SP u Hrvatsku, krenuti da ulažu u naš sport. Jedino tako se može podići
kvalitet. Zašto mi da ne napravimo jednu ekipu, kakve imaju države u okruženju?
Celje je u Sloveniji, Hrvatska ima Zagreb, Bosna, koja nikada nije igrala na
velikim takmičenjima ima “Bosnu” iz Sarajeva, u Makedoniji postoje dva ozbiljna
kluba, a mi koji smo tu najveći, nemamo ništa. Što da se ne vrate neki igrači.
Evo, sada se Perun vratio i krenulo je nešto sa mrtve tačke.

Kako ti
izgleda povratak Peruničića u Zvezdu?

– Sigurno
da je pozitivno. Evo, sada protiv Tarketa u Bačkoj Palanci, bilo je 1000 ljudi,
koji su došli zbog Peruna. Do sada su na tribinama imali 100, 200 ljudi. Pre
neki dan je bio i TV prenos. Dobro je i zbog Zvezde, jer će uzeti titulu. Prava
stvar za rukomet. Tu je i mali
Mijatović, koji je dobar golman.

Biće
nezanimljivo prvenstvo. Svi su očekivali totalnu neizvesnost do kraja i titulu
koja će otići van Beograda?

– Znači
Perun je pokvario sve? Perun je pokvario sve što se vratio(smeh).

Za kraj,
stereotipno, ali neophodno pitanje o balkan-handballu. Kako ti se sviđa naš sajt?

– Redovan
sam, redovan sam. Danijel(Šarić) mi je rekao da postoji sajt. Od tada vas stalno posećujem. Dobre su informacije, ažurne. Zanimljivo je i nadam se da će biti još
bolje.

I mi se nadamo. Ratko, puno sreće u borbi za trofeje…

ŽIKA BOGDANOVIĆ

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball