Saša Bošković: Računam na sve što Srbija ima! - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedelje Saša Bošković: Računam na sve što Srbija ima!

Saša Bošković: Računam na sve što Srbija ima!

zika.bogdanovic
1 komentar

Ženska reprezentacija Srbije nalazi se na početku novog ciklusa – kvalifikacija za Evropsko prvenstvo u Švedskoj 2016. godine. Na startu EHF nedelje, pred meč sa Ukrajinom (sreda, 18 časova – Kraljevo) i Italijom (nedelja, 19), a na dva meseca pre starta Svetskog prvenstva u Danskoj, koje će odrediti i pitanje plasmana na Olimpijske Igre u Riju, selektor Saša Bošković govorio je za Balkan-Handball.com.

Šef struke “srebrnih dama” osvrnuo se na kvalitete prvog rivala u kvalifikacijama – Ukrajine, koja je poput Srpkinja, završila poslednje veliko takmičenje – EURO 2014 u Mađarskoj i Hrvatskoj posle prve faze:

– Igrale su jako dobro na EURO 2014 u Mađarskoj. Imale su tešku grupu sa Rumunkama, Dankinjama i Ruskinjama. Neću reći da je zabrinjavajuće ono što smo videli u analizi, ali moramo jako ozbiljno da se spremimo za Ukrajinu. Reč je o jako kvalitetnoj reprezentaciji. Ne znamo u kakvom će sastavu biti. Ono što je za nas olakšavajuća okolnost je izostanak Manaharove, desnog krila, koje je njihov vodeći igrač. Izuzetno su jake, fizički dominantne. Igraju 6-0 odbranu, na koju moramo da odgovorimo strpljivim napadom. Dovoljno je da ponovimo stvari iz duela sa Rumunijom, da neke stvari unapredimo i da se nadamo pobedi. Imamo par novih igračica, one moraju da dobiju šansu, a na nama je da iz za ovih par dana uklopimo u sistem.

Po prvi put za vreme vašeg mandata je više igračica iz domaćih timova nego iz inostranstva (10:8)?

– Jako sam zadovoljan zbog toga. Moramo da vrednujemo našu ligu. Po prvi put je liga ovako izjednačena, ove sezone svako svakoga može da pobedi. Osim Sanje Rajović, sve devojke, pozvane u državni tim, jako su mlade. One će dobiti šansu i na utakmicama, ne samo na treninzima. Ono što me raduje je da je to ekipa koja je u Koreji na Univerzijadi osvojila medalju. Zaslužile su da se nađu i u A reprezentaciji. Prvi utisak je pozitivan. Samo neka ostanu zdrave.

Kraljevo se nije posrećilo na debiju prošlog maja, kada smo u baražu za SP 2015 izgubili od Rumunije…

– Tako je, odigrali smo slabo i zasluženo izgubili. Uradili smo dobru analizu, videli greške, zbog toga smo bolje odigrali u Rumuniji. Veliki je pritisak bio na devojkama posle svih onih stvari. Trebalo je to izdržati. Devojke zaslužuju podršku. Moraju da je dobiju, jer je stvarno zaslužuju. Verujem da ćemo imati lepu podršku i atmosferu od kraljevačke publike.

Da li je sada manji pritisak?

– Jeste. Srbija je takva, uvek očekuje puno. Evo, odbojkašice su osvojile bronzu na EP. I od nas će se očekivati medalja, bez obzira na to kakav kvalitet imamo. Imamo ga, to smo pokazali kontinuitetom učestvovanja na velikim takmičenjima. Nadam se plasmanu na EURO 2016 u Švedsku, ali i dobrom rezultatu na Svetskom prvenstvu u Danskoj.

Svetsko prvenstvo počinje za manje od dva meseca. Pored ovih 18 igračica, ko je još u konkurenciji da brani boje Srbije i svetsko srebro osvojeno pre dve godine?

– Uh, ima puno igračica. Računam na sve što Srbija ima. Od njih zavisi da li će igrati za Srbiju ili ne. Od selektora manje zavisi. Ima devojaka koje su bile u kombinaciji, ali su zbog povreda otpale sa spiska. Rešili smo, u dogovoru sa selektorom, ko god ima problema sa povredom, neće nastupati za reprezentaciju. Tako su sada otpale FIća (Biljana Filipović) i Jelena Trifunović. Ima puno igračica koje igraju jako, jako dobro. Marina Dmitrović igra odlično u Rumuniji, tu je i Marija Čolić koja dobro brani, kao i Georgijev, pa Dragica Tatalović. Pratim sve i jako sam zadovoljan formom igračica. Sve što Srbija ima treba da bude u državnom timu, ako smo pametni. A, mislim da bismo trebali da budemo pametni.

Da li je to pravilo o pozivu samo 100% zdravih igračica uvedeno posle iskustva na EURO 2014 u Osijeku?

– Tako je. Rešili smo to tako. Doktor mora da odluči ko je spreman ili ne za napore koje iziskuje državni tim. U Hrvatskoj sam to preuzeo na sebe. Mnogi mi kažu da sam pogrešio. I dalje tvrdim da nisam. Verovao sam devojkama. Verujem i danas. Ne mogu za nekoga da kažem da je danas loš, a juče mi je bio dobar.

Verujete devojkama, ali verovatno ste svesni da je optimizam povodom plasmana na Olimpijske Igre splasnuo posle lošeg plasmana na EURO 2014 i problema sa najiskusnijim reprezentativkama?

– Dobro, niko nije verovao ni da ćemo igrati onako na EURO 2012, pa uzeti medalju na Svetskom prvenstvu. Niko nije verovao ni da ćemo osvojiti Mediteranske Igre. Važno je da mi verujemo. Važno je koliko igračice veruju u sebe. Moramo biti pametni. Semafor, semafor, semafor, to je jedino merilo. Znam da će Srbija tražiti najbolje, jer mi smo takvi. Postavljamo sebi nekada i nerealne ciljeve kada pogledate šta sve ko radi i piše. Ima stvari o kojima odlučuju ljudi iz stručnog štaba. U ovom slučaju, doktor odlučuje o tome da li je neko spreman da igra ili ne. Ako te nešto boli, ne možeš da igraš, bez obzira što imaš jaku volju. Šesnaest igračica je u sastavu i one moraju da daju najbolje. To ne znači da je to 16 najboljih igračica, već one koje prave najbolji kolektiv. Tim pobeđuje.

Uvek ste hvalili atmosferu u državnom timu, nikada nije bilo problema, a onda su se pojavili u najtežem mogućem obliku. Da li niste hteli da ih priznate ili ste ih svesno gurali pod tepih?

– Uvek sam takav. Nešto što je loše treba rešiti u okviru kuće. Kao i u svakom timu, sportu, uvek ima problema. Bilo je problema, sigurno je da će ih i biti, ali uvek morate da balansirate, da izvlačite maksimum. Svašta smo uradili da bismo osvojili medalju. Isto tako, svašta moramo da uradimo da bismo otišli u Rio. Nismo dobili “vajld-kartu” za Dansku na sreću, već smo je zaslužili. To je dobar odnos svih, počevši od nas na terenu, preko kancelarije RSS do Upravnog odbora. Sve je to odvelo Srbiju u Dansku. Tako da sve to treba da nas odvede i u Rio. Da dođemo do osmine finala na SP, i da onda vidimo gde smo. Nadam se da možemo da dobijemo i domaćinstvo kvalifikacija za OI. Onda je to realna stvar. To je želja svih nas. To bi, valjda, trebalo da bude želja svih rukometaša i rukometašica? – zaključuje Bošković.

Možda vam se dopadne

1 komentar

visnja 09/10/2015 - 06:30

Pre neki dan me bilo sramota kad me stranac pitao „Da li je tvoj predsednik Tomislav Nikolic“,a danas me sramota sto si ti selektor,idi vise iz sporta zajedno sa ostalim strucnjacima koji kvare ovaj rukomet,dovoljno smo jadni ovako jos samo vi falite,sto ne kazete kako vam pola devojaka iz super lige(o nizim da ne govorim) zicka za kiflu,izdrzavaju ih muceni roditelji koji jedva sklapaju kraj sa krajem,sto ne kazete kako povredjenog igraca zaboravite kao da nije postajao/la?Samo je jos u Srbiji profesonalac bez plate,bez uslova za rad,hale propale,dresovi se prenose kao dedovina sa kolena na koleno,treneri sa kupljenim licencama na buvljaku…Zanima me da li se nekad zapitate strucnjaci moji koliko ste sportista upropastili?Koliko je devojaka/momaka odustalo od rukometa?Da li su vam tereni puni klinaca(kao kad sam ja dosla prvi put na trening pre 16 godina) koji jedva cekaju da uzmu loptu u ruke daju gol,odbrane?Ja cu da vam kazem da nisu i ne zbog Lekicke,Tomasevicke koje su odbile poziv nego zbog vas licemera koji ste u rukometu.Jedina dobra stvar je ta sto naucimo da je Lopta(pisem velikim slovom jer je za mene ona ime mog najboljeg prijatelja,verujem i za vecinu sportista) carobna stvar koja probudi sve moguce emocije u tebi,srecu kada das odlucujuci gol,kada odbranis poslednji napad i doneses pobedu svojoj ekipi,probudis „pozorisnu“ publiku i uzivas u ovacijama roditelja,drugara,drugarica i po kojeg coveka koji je pravi ljubitelj rukometa jer opet ZBOG VAS niko drugi i nece doci..Tu je i ta tuga,razocarenje,bes kada ti ne ide,kada ti ne daju da igras(nekad sa zaslugom,nekad ne ali cutis i postujes jer si naucen/a da budes vojnik i da postujes odluke trenera)sve te raznolike emocije nas teraju da grabimo jos ma koliko god da je lose…Ma mogla bi da vam pisem godinama o rukometu,o sportu za koji zivim kao i ostale rukometasice i rukometsi…mogla bi i da vas pljujem ali sta to sve vredi kada se nista nece promeniti na bolje..Mnogi ce pitati ko sam ja da kazem,a ja vas pitam ko ste vi da unistavate ono sto je neko godinama gradio?!!Sto mi ne mozemo kao nemci,francuzi,danci,norvezani itd..da igramo u svojoj zemlji da budemo sa svojom porodicama,prijateljima i da se ponosimo rukometom?Sto moramo da biramo izmedju kacenja patika o klin ili bezanja u neku drugu zemlju?Sto mastamo VARDARU,a ne o Jagodini,Naisi i mnogim (nekada)uspesnim klubovima?Sto samo postovani vise kao stranci u tamo nekoj zemlji nego u mojoj SRBIJI?Sto nam treba google translate kada citamo trenerovu poruku ili ga slusamo sta prica jer nema dva razreda osnovne skole?A i sta ce mu vise kad moze da kupi licencu na buvljaku za 99 din.Sto ljudi koji nisu videli rukomet na tv-u mogu da nam vode klubove i daju lazna obecanja i sto je najgore od svega daju sebi za pravo da komentarisu da li je neko dobar ili los igrac?!Imam jos hiljadu pitanja,znam da necu dobiti odgovor od vas strucnjaka!I za kraj „NE CINI DRUGOME ONO STO NE ZELIS SEBI-U TOME LEZI SAV ZAKON I POROCI“…SVE NAJLEPSE I PUNO USPEHA NASIM RUKOMETASICAMA I RUKOMETASIMA…A VI SAMO IDITE..MOLIM VAS!!SPORTSKI POZDRAV!

Odgovori

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball