Petnaesto golmansko rukometno leto u Omišu je počelo.
Kamp koji je od prvog izdanja 2011. godine postavio standarde koje je teško pratiti, nastavlja svoj rast i razvoj, a ove godine u dve omiške dvorane pod jednim krovom više od 120 mladih čuvara mreže iz celog sveta mogu raditi sa eminentnim imenima – demonstratorima i trenerima golmana.
U sedam dana Kampa, polaznici će raditi i dobijati savete od imena kao što su „čovek koji je osvojio sve u rukomet“, od prošle nedelje i zvanično u penziji, Francuz Vincent Gerard, zatim novi golman španske Barselone Viktor Hallgrimsson, Dragan Jerković, Matej Mandić, Filip Ivić, Marin Šego, Mayssa Pessoa, trener golmana osvajača EHF Lige šampiona Dino Špiranec, Milan Tolić, Marina Škrobot, Thomas Torabi, Andre Teixeira, Primož Prost, Haris Porobić, Nikola Milosavljev, Dejan Perić, Nikola Portner, Ice Sokoleski, Urh Kastelić, Radek Kozaczuk, Matea Lonac, Kristof Palasics…
- Mario Čaljkušić, osnivač Kampa:-Kamp je prošao puno toga, puno lijepih i manje lijepih stvari. Prije dva dana smo imali požar u okolici Omiša i cijeli projekt je bio upitan. Zahvala našim vatrogascima koji su napravili odličan posao. Hvala svim vratarima koji su dolazili, tu je s nama i Vincent Gerard kojeg smo zvali godinama. Ponosan sam na sve ljude oko sebe, organizaciju, naše sponzore i na našeg Dina Špiranca koji je 2011. bio demonstrator na kampu, a sada je europski prvak s Magdeburgom. Mikael Appelgren, Benjamin Burić, Matija Špikić, Kristof Palasics…To su sve vratari koji su bili na ovom kampu, a danas su među najboljim vratarima na svijetu.
Vincent Gerard:
-Sretan sam i ponosan što sam ovdje. Kada vidim svoje ime na listi sjajnih golmana koje su bili ili jesu ovdje, to je velika stvar. Nastojat ću svoje iskustvo prenijeti mladima. Svi ovdje dolaze s ciljem da napreduju. Radujem se tome, a i tome što ću bolje upoznati Split i Hrvatsku. Pričali smo prije osam mjeseci, rekao sam da je sada pravi trenutak da dođem na kamp. Uvijek se može naučiti nešto novo, na svakom treningu, svakoj utakmici…Uvijek je zadovoljstvo vidjeti kako drugi rade i nešto od toga izvući za sebe, bez obzira što smo svi različiti, visoki poput Mandića, manji poput Desbonneta…
Matej Mandić:
-Čast mi je biti ovdje. Kao mali sam razmišljao da dođem, ali financijska situacija u mojoj obitelji to nije dozvoljavala. Drago mi je da sam danas tu. Ovaj kamp piše lijepe priče, može se puno naučiti iz svega ovoga. Za mene je to privilegija i zadovoljstvo. Nadam se da ću i ja naučiti nekoga.
