Bio je to čudan dan. U kojem je malo tko znao što se može očekivati od utakmice Španjolaca i Hrvata, pred više od 12.000 ljudi usred Madrida. Pobjeda je otkrivala put na kojem će vjerojatno biti Francuska u četvrtfinalu, a to malo tko želi. Kada je Slavko Goluža u 48. minuti na parket poslao Horvata umjesto Čupića, Stepančića umjesto Kopljara i Mandalinića umjesto Vukovića, izgledalo je da Hrvatska manje želi to prvo mjesto od Španjolske. Međutim Španjolci nisu zabili ni sa dva igrača više, Horvat je majstorski ukrao loptu i strpao kontru, a golom Vorija u zadnjoj minuti Hrvatska je povela. Rocas je pogodio stativu nakon koje Španjolci nisu imali šanse. Mnogi su se u dvorani radovali zbog španjolskog poraza jer su time Hrvate gurnuli na potencijalni četvrtfinalni sraz s Francuzima, kasnije eventualno i s Dancima. Međutim radovali su se i hrvatski igrači, a rezime svega dao je u najkraćoj mogućoj crti Drago Vuković…
– Mi smo u ovakvoj situaciji bili i u Njemačkoj 2007. godine pa smo dobili. I sada smo išli na glavu, po pobjedu. Vjernik sam, ima Boga i valjda će se i nama jednom vratiti.
Hrabrost ili glupost, pitanje je sad. Ali ako ništa drugo saznali smo jednu vrlo bitnu stvar. Duvnjak, Vuković, Čupić, Alilović i svi ostali hrvatski igrači žele novi meč s Francuzima. U Londonu smo izgledali sjajno do te utakmice obilježene greškama izbornika Goluže. Sada su svi skupa nešto zreliji, valjda i pametniji. Možda trčim pred rudo, jer treba prvo u ponedjeljak odigrati protiv Rutenke i Bjelorusa, koji imaju određenu kvalitetu, ali nemaju potrebnu ni širinu ni iskustvo (prvi put nakon 18 godina na SP-u).
Pisao sam u prošloj kolumni da će ovaj meč, kada se još smatralo da će svi ići maksimalno i da će to biti borba za izbjegavanje Francuza, dobiti ona momčad koja bude imala bolji napad na postavljenu zonu. U neku ruku tako je i bilo. Španjolce je dugo u egalu držao Entrerrios, iza kojeg je dobra sezona u Francuskoj, mada tamo mora igrati srednjeg, ali kada je on stao, a ni Maquede nije bilo u nastavku, Hrvatska je držala konce. Period igre u kojem je izgubila te konce je bio onda kada su Španjolci igrali 5-1, s ovim ‘indijancem’ praktički na centru. Tu je nedostajalo kreativnosti, ali kada se sve skupa zbroji i oduzme, hrvatski napad je bio daleko bolji. Iz obrane su Čupić, Horvat, Šprem zabili opet dovoljan broj laganih golova, čemu Goluža teži od početka. Na postavljeni napad smo ovaj put imali raspoloženog Bičanića (do ozljede leđa), Kopljara, nešto manje Duvnjaka, ta dva strašno važna gola Drage Vukovića. Topovski s poda, u rašlje. Šterbik nemoćan.
– Posvećujem ih Baliću – rekao je nakon meča.
I on i Čupić, možda i neki drugi, ne može se sve vidjeti, nakon svakog gola pozdravljali su Ivana Balića koji je sjedio na tribinama.
Hrvatska je tako s maksimalnim učinkom otišla u nockaut fazu i puna samopouzdanja čeka sve koji dođu pred nju. Međutim neće biti ni lagano ni jednostavno. Lacković je definitivno otpao za nastavak (prijavljen Marić), protiv Španjolske je stradao Štrlek (prelom metatarzalne kosti u šaci, out do kraja turnira, Šprem ostaje opcija na LK), a Bičanića već nekoliko dana muče leđa i nije mogao igrati drugo poluvrijeme. No i uz sve te probleme, i bez Balića, koji bi sjajno došao ovako hendikepiranom napadu, pobijeđeni su Španjolci na njihovom terenu, a Goluža je, to mu se mora priznati, sačuvao igrače u velikoj mjeri. Dobro, barem neke od njih. Snage za završnicu je sigurno ostalo. Prvo Rutenka, pa onda valjda opet stari poznanici. Za razliku od nekih drugih puta, Hrvatska je sada sama odabrala Francuze. Hrabrost ili ludost? Ili ipak – kvaliteta i vjera. Brzo ćemo doznati…
P. S. Moram se osvrnuti na glupost večeri, koja nažalost pripada hrvatskom izborniku. I ne bih se osvrćao da se to ne događa već treću utakmicu u nizu. U prve dvije je Vori imao zicere, a Goluža zvao minute odmora i prekidao akcije, jučer je bilo još drastičnije. Čupić je zabio ne gol, već golčinu s poda, s nekih 9 metara, pri 25:25, tri minute do kraja. Ali gol nije priznat jer je Goluža stavio karton na stol baš u trenutku kada je Čupić krenuo na šut. Balić je poludio na tribinama, a ni Čupić nije bio u ništa boljem raspoloženju, blago rečeno. Sreća po Golužu pa nije bilo posljedica, a i kapetan Vori ga je odmah uhvatio i valjda mu rekao ‘nemoj više’.
