Balkan Handball

Vremeplov – Partizan Bjelovar!

Početkom sedamdesetih godina u Jugoslaviji, ali i cijeloj Europi,
bilo je nemoguće spomenuti Bjelovar, a da pritom sugovorniku misli nisu
odlutale na rukomet. Naravno takve reakcije nisu bile čudne jer u tim
trenutcima rukometaši ORK “Partizan” pronosili su ime i slavu svoga
grada diljem Europe i bili njegov najpoznatiji i najpriznatiji
“proizvod”.

Rukometna zaraza Bjelovar je zahvatila početekom pedesetih godina
ovog stoljeća. Postojala su tada dva kluba ("Srednjoškola" i Slaven")
no to je bilo premalo da bi svi zainteresirani mogli zaigrati. Iz tog
razloga odlučeno je da se osnuje novi klub. Klub je dobio naziv
“Partizan”, a kao datum njegovog nastanka uzima se 26. veljača 1955.
godine.

1957. godine “Partizan” ulazi u prvu Saveznu Jugoslavensku ligu i
odmah osvaja naslov prvaka države što je bio pravi uvod u ono što je
slijedilo sljedećih dvadesetak godina. U tom razdoblju u Bjelovar je
devet puta stigao pobjednički pehar namjenjen prvaku države i tri puta
“Partizan” je bio osvajač nacionalnog kluba. Uz domaće uspjehe
“Partizan” je često bio i u završnicama Europskih natjecanja. Tako je u
dva navrata bio finalist Kupa prvaka (1962. i 1973. godine), a jednom
je i osvojio ovaj najprestižniji klupski trofej (1972. godine). Dva
puta su bjelovarci dogurali i do polufinala Kupa prvaka, te su jednom
bili zaustavljeni i u polufinalu Kupa kupova.


Nažalost u sezoni 1979./80. “Partizan” završava na pretposljednjem
mjestu i na taj način nakon dvadeset i dvije godine po prvi puta
napusta prvoligaško drugstvo. Od tada, pa sve do danas rukometni
Bjelovar nikako da se vrati na stare staze uspjeha. Međutim unatoč
trenutnim problemima u Bjelovaru sigurno nikada neće umrijeti rukometno
srce, nikada se neće ugasiti ljubav bjelovaraca prema ovom sportu.

I nesumljivo je da će u budućnosti Bjelovar opet imati prvoligaša,
te da će opet biti prisutan na Eurospkoj rukometnoj karti gdje mu je
nesumljivo i mjesto. A garancija za ovakovu tvrdnju rad je s mladima
koji nikada u Bjelovaru nije posustao što je vidljivo iz odličnih
rezultata koje svake godine ostvaruju kadeti i juniori.

 


PARTIZAN BJELOVAR U JUGOSLAVIJI!

Bjelovarčani su već 1957. godine imali priliku u svom gradu gledati
prvoligaški rukomet. I upravo ta prva prvoligaška sezona “Partizana”
kao da je bila najava za ono što je slijedilo. Prva sezona u prvoj ligi
i rukometaši “Partizana” su odmah osvojili prvo mjesto i postali prvaci
države. Malo je tko prije početka prvenstva stavljao “Partizan” u krug
kandidata za naslov. Nakon sezone 1957/58 i prvog naslova u Bjelovar je
priznanje za najbolji klub države stizalo jos 8 puta (sezone 1960/61;
1966/67; 1967/68; 1969/70; 1970/71; 1971/72; 1976/77;1978/79.

O kvaliteti rukometa koji su tada pružali igrači bjelovarskog
“Partizana” govori i podatak da je u razdoblju od 1957. do 1980. godine
osim 9 naslova državnog prvaka “Partizan” zauzimao 7 puta drugo mjesto,
4 puta je bio trećeplasirani, te je samo u jednoj sezoni završio kao
četvrtoplasirani i jednom kao šestoplasirana ekipa. Ovi podaci govore o
nadmoći koju je “Partizan” u tom razdoblju imao, te se iz njih može
zaključiti zasto je “Partizan” u to doba bio pojam rukometne igre, a
Željsko Seleš rukometni trener koji je prima čestitke gdje god bi se
pojavio.

Ako bi tražili najuspješniju sezonu u domaćem prvenstvu, onda je to
svakako sezona 1966/67. Te godine “Partizan” je nakon šest godina posta
ponovno postao prvakom države, te na taj način prekinuo veliku
dominaciju zagrebačkih klubova koji su 5 godina zaredom osvajali
naslove prvaka (3 puta “Zagreb” i 2 puta “Medvescak"). U toj sezoni
Partizan je prvenstvo osvojio sa najuvjerljivijom razlikom u povijesti
Jugoslavenskog prvenstva. Rukometaši Željka Seleša ostavili su prvog
pratitelja zagrebacki “Medveščak” za čak 13 bodova. Isto tako zanimljiv
je podatak da je “Partizan” u cijeloj sezoni izgubio samo jedan meč i
to u pretposljednjem kolu na vručem terenu u Beogradu od Crvene Zvezde.

Kraj “Partizanove” dominacije dolazi 1981. godine kada klub zauzima
pretposljednje 13. mjesto, te na taj način napušta prvoligaško društvo.

 


BJELOVARCI U EVROPI!

 

Nakon naslova prvaka
Jugoslavije 1958. godine "Partizan" je stekao pravo
da po prvi puta iziđe na Europsku scenu. Prvi nastup u Europi
nije ostao u lijepom sjecanju bjelovarskim ljubiteljima
rukometa. Izvlačenje je za protivnika dodijelio rumunjsku
"Dinamo" iz Bukurešta. Igrala se samo jedna
utakmica, i to u Zagrebu (jer u Bjelovaru u to vrijeme nije
postojala dvorana) u kojoj su gosti slavili sa 17:5.

Do idućeg izlaska na Europsku
scenu nije trebalo dugo čekati. Tri godine kasnije
"Partizan" je ponovno bio u konkurenciji za naslov
najbolje ekipe Europe. Škola koju su su bjelovarci prošli
tri sezone ranije bila je od velike koristi. U novom izlasku
igraći "Partizana" zaigrali su mnogo bolje i bez većih
problema prolazili prepreko po prepreku da bi se na kraju
zaustavili u finalu. "Partizan" je tako 1962. godine
postao prvi klub na podrućju Jugoslavije koji je izborio
nastup u završnici ovog najprestižnijeg klupskog rukometnog
natjecanja. Finale je odigrano u Parizu, a od Bjelovara bolji
su bili rukometaši njemackog "Frisch-aufa" iz
Goeppingena. Ovaj poraz međutim nitko nije shvaćao tragično,
nego je ulazak u finale u Bjelovaru prihvačen kao ogroman
uspjeh koji je dao dodatni motiv za jos bolji rukometni rad.

1968. i 1971. godine
"Partizan" je bio zaustavljen u polufinalu. 1968.
godine nepremostiva prepreka bila je "Dukla" iz
Praga, a 1971. godine još se jednom moralo priznati
rumunjskim rukometašima primat. Ovoga puta bolji od
"Partizana" bili su igrači "Steaue" iz
Bukurešta.

Ali zato u sljedećem Europskom
pohodu "Partizan" nikome nije morao priznati da je
bolji. Prvo je lakoćom savladan talijanski "Genovesio",
zatim "Hafnarfjordur" s Islanda. U polufinalu
protivnik je bio snažni "MAI" iz Moskve. Prvi
susret igran je u Karlovcu (u Karlovačkom Medisonu bjelovarci
su igrali većinu svojih europskih utakmica) u kojemu je
Partizan pobijedio sa 21:14. Tjedan dana kasnije u Moskvi je
igran uzvrat u kojem nakon prave drame ukupna pobjeda odlazi u
Bjelovar. Domaćin je pobijedio sa 6 golova razlike (17:11)
sto je bilo nedovoljno za prestizanje "Partizanove"
prednosti iz prvog susreta. 19. veljače 1972. godine u
Dortmundu je igrano finale. Protivnik je bila slavna momčad
"Gummersbacha", no ni to nije bilo dovoljno da
spriječi "Partizanov" pohod na vrh Europe. Rezultat
finala bio je 19:14.


Nakon osvajanja Europskog kupa
prvaka sljedeće godine pred "Partizan" se stavljao
imperativ obrane. Nažalost taj zadatak bio je znatno otezan
jer je sljedeće godine "Partizan" u Europsku borbu
krenuo u znatno oslabljenom sastavu. U ljeto 1972. godine
poginuo je u automobilskoj nesreći Vladimir Smiljanić
Babura, Hrvoje Horvat otišao je na odsluženje vojnog roka, a
Marijan Jakšeković je prestao s aktivnim bavljenjem
rukometom. No, i s tako oslabljenim sastavom
"Partizan" je i ove godine ugledao Dortmund i finale
kupa prvaka. Ovaj puta protivnik je bio proslogodišnji
poznanik Moskovski "MAI". Nakon 60. minuta
rukometnog rata Rusi su bili uspješniji te pobijedili sa
26:23 (10:11). Nakon ovog poraza u jugoslavenskim novinama
nigdje se nije mogla pronaći niti jedna riječ kritike, nego
čak suprotno gotovo sve novine o ovoj utakmici pisale su s
riječima hvale na račun naših igraća.

Osim sudjelovanja u Kupu
Prvaka, "Partizan" je jednom izišao na europsku
scenu kao osvajać kupa. Bilo je to u sezoni 1976/77 u kojoj
je "Partizan" bio zaustavljen u polufinalu od Njemačkog
"Magdeburga".
U poslijeratnoj povijesti bilježimo također jedan izlazak
bjelovarskog rukometa u Europu. 1993. godine RK
"Bjelovar" prvenstvo je završio na četvrtom mjestu
i na taj način izborio pravo nastupa u Kupu EHF-a. Žrijeb je
za protivnika dodijelio česku "Karvinu". Prvi
susret igran je u Bjelovaru i završio je s 5 golova razlike u
korist mladog sastava "Bjelovara". Nažalost mladost
i neiskustvo osjetili su se u uzvratu gdje domaćin pobjeđuje
sa 6 razlike (uz obilatu pomoć Mađarskih sudaca), te na taj
način izbacuje nas klub iz daljnjeg natjecanja.

 

Preuzeto sa oficijalne strane RK "Bjelovar" www.rkbjelovar.hr

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *