Prvi čovek Nexe-a Josip Ergović: Imamo najjači sastav u istoriji kluba - Želimo i "kantu" u Našicama - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedelje Prvi čovek Nexe-a Josip Ergović: Imamo najjači sastav u istoriji kluba – Želimo i „kantu“ u Našicama

Prvi čovek Nexe-a Josip Ergović: Imamo najjači sastav u istoriji kluba – Želimo i „kantu“ u Našicama

zika.bogdanovic
2 komentari

Posle igranja u četvrtfinalu EHF Kupa i plasmana na završni turnir SEHA Gazprom lige u poslednje dve sezone, novi izazovi su pred rukometašima Nexe-a iz Našica. Retko se rukomet, a i sport uopšte na ovim prostorima, može pohvaliti povezivanjem kompanije i kluba u skladan spoj, kako je to slučaj sa ekipom iz Slavonije. Sa predsednikom kluba, Josipom Ergovićem, razgovarali smo na razne interesantne teme koje će, verujemo, približiti filozofiju postojanja i rada, ali i objasniti kontinuitet rezultata jednog od najboljih klubova na prostorima bivše Jugoslavije.

Gospodine Ergoviću, bodovni saldo u SEHA Gazprom ligi je slabiji od očekivanog na startu sezone. Koji su razlozi?

  • Malo smo slabije startali. Treba biti iskren i reći da poraz od Vojvodine nije iznenađenje, jer imaju najbolju ekipu u poslednjih nekoliko godina, iako i mi imamo kvalitet. Malo nas je iznenadio poraz od Tatrana, ali nije začudio, jer smo videli da nam je ekipa u procesu stvaranja. I dalje stojim iza toga da je ovo u potencijalu sigurno najjači sastav u istoriji Nexe-a i verujem da će se to pokazati. Imamo malo problema sa povredama, trenutno pet igrača nedostaje. Svih petorica, tvrdim sa sigurnošću, mogla bi igrati u najjačim klubovima. Sada tu nema Vide, Jaganjca, Sršena, Tomića i Vozaba tako da ima objektivnih razloga za nešto slabije partije. Pokazali smo protiv Vardara, iako treba biti pošten pa reći da nisu bili 100% na gasu, da možemo da pružimo jednu lepu igru. Nadam se da ćemo biti pravi kada to bude trebalo u 11. mesecu. SEHA nudi neku vrstu iskupljenja kroz novi sistem takmičenja i siguran sam da ćemo biti pravi kada to bude trebalo.

Novi sistem takmičenja u SEHA Gazprom ligi smanjio je i broj garantovanih utakmica. To odgovara ekipama koje nastupaju u EHF Ligi šampiona, a kako je sa vama?

  • Nama, Vojvodini, Metaloplastici, to sigurno ne odgovara. Imamo mali broj utakmica, velike rupe u kalendaru, naravno da je u tim uslovima teško držati ekipu na visokom nivou. Tempiramo formu za 11. mesec, pokušaćemo sa prijateljskim utakmicama. Fali nama, ekipi, navijačima, svima fali više utakmica, ali šta je tu je. Tu smo da ispoštujemo novi sistem i snađemo se u datim uslovima.

AMBICIOZNI NA SVIM FRONTOVIMA

Čime biste bili zadovoljni na kraju ove sezone kada budete podvukli crtu?

  • Očekujemo plasman u četvrtfinale SEHA Gazprom lige i borbu za F4. Ove godine je liga puno jača, ali želimo da se borimo do kraja. Nije nužno igrati F4, ali to je naša želja. Želimo jedan trofej u Hrvatskoj, Prvenstvo ili Kup. Jednostavnije je slaviti u Kupu. Želimo da uđemo u grupnu fazu EHF Kupa, a zatim i izborimo plasman u četvrtfinale. Sa takvom sezonom bih bio zadovoljan. To bi bilo ispunjenje cilja.

NAUČILI NA PROŠLOSEZONSKOM ISKUSTVU

Šta se desilo sa Nexe-om u drugom delu prošle sezone? Igrali ste sjajno u prvom delu, ali u završnici ekipa nije izgledala najbolje. Odigrali ste mlako SEHA F4, ostali bez četvrtfinala EHF Kupa iako je plasman bio izvestan, a u domaćim okvirima, ostali iza Zagreba…

  • To je tačno, krenuli smo jako dobro sezonu. Shvatili smo da će nam utakmice ključne za plasman na SEHA F4 pasti već u januaru. Setite se, pobedili smo kompletnu Steauu u Bukureštu sa 13 golova razlike. Bili su u kompletnom sastavu za razliku od mnogih drugih mečeva. Zatim smo savladali Tatran 7-8 golova, a mogli smo i više, bilo je 12 razlike u jednom trenutku. Nismo to mogli da ispratimo tokom trećeg meseca, kada je i došlo do pada. Imali smo krasne role protiv Tatabanje i Hanovera. Došlo je do pada, platili smo danak neikustvu, stručni stožer i igrači su malo potcenili protivnike, imali smo prolaz u četvrtfinale EHF Kupa gotovo sigurno, ali smo sami sebi zakomplicirali život, nismo uspeli to i da potvrdimo. Ne govorim to iz neke velike kritike. Naučili smo nešto iz tog iskustva i bićemo bolji. Ni na SEHA F4 nismo bili pravi. Vratili smo se u četvrtom i petom mesecu. Siguran sam da smo bili u rangu prvaka Hrvatske, nadmoćno smo pobedili sve protivnike osim Zagreba u Prvenstvu i Kupu, ali da ne bih bio negativan, neću komentarisati zašto to nismo uradili.

NISMO KRIVI ZA NEGATIVNE VIBRACIJE IZMEĐU NAS I ZAGREBA

Odnosi PPD Zagreba i RK Nexe postali su važna tema u prošloj sezoni eskaliravši na gore…

  • Sigurno je da ni meni, ni bilo kome u klubu, nije jednostavno kada se dese te negativne vibracije. Smatram da jedino što treba biti merodavno je teren. Ako je neko rival na terenu, zbog toga ne bi trebalo biti neprijateljstva između klubova. To je ružno. Eskaliralo jeste između klubova, ali mi za to u Nexe-u nismo krivi. Imamo svoj put, želimo da budemo bolji. Ako smo najbolji, da to i budemo, ako nismo, da budemo što bolji možemo. To je naš put. Kažem, u svemu tome krivac je neko drugi.

„Zakuvalo“ je oko transfera Halila Jaganjca iz Metalurga u Nexe. Mladi hrvatski reprezentativac bio je na „meti“ Zagreba, a čini se da ste tim transferom poslali poruku da ste spremni za najviše domete, da možete da platite i privučete najbolje mlade igrače. Da li je to i Halil opravdao u ovih godinu dana?

  • Halil sigurno nije problem što se tiče odnosa koji su eskalirali. Činjenica jeste da je to zasmetalo, to sam dobio kroz osobne poruke, da dovodim igrače koji nisu „moji“. Nažalost, to je u tom trenutku tako shvaćeno, posle je bilo još toga, iskreno mi je žao. Svaki klub ima pravo dovesti bilo kog igrača, ako to igrač želi, ako se pošteno plati i napravi dogovor sa njegovim prethodnim klubom. To tako ne bi smelo biti. Mi smo našoj publici želeli pokazati da možemo da dovodimo najbolje mlade igrače, da ih želimo razvijati, da iz redova Nexe-a mogu doći do reprezentacije i otiči u najbolje evropske klubove. Tako se mora raditi, tako ćemo raditi i dalje. Dolazilo je kod nas tokom godina puno mladih igrača,dolaziće i dalje. To nas veseli. Ne želimo nikome smetati i nadam se da nikome i ne smeta. Imamo ugled razvojnog kluba gde dovodimo igrače iz cele regije, ali isto tako želimo biti među najboljima. Želimo kroz EHF Kup da pokažemo da možemo bolje, više i jače. Jaganjac opravdava svoj put, iako mu nije bilo lako ući u sistem koji igramo. Ima još igrača na visokom nivou. On je mlad, tek će opravdavati poverenje u budućnosti. Biće bitan igrač za reprezentaciju Hrvatske, a veliki klubovi već sada pokazuju interes za njega.

OSTALI SMO U RUKOMETU I KADA JE BILO NAJTEŽE – KNJIGU BIH MOGAO NAPISATI…

Ulažete novac u klub, čvrsto stojite iza rukometne priče kompanije Nexe. Niste hteli da napustite klub i u vreme najgore ekonomske krize koja je harala početkom decenije. Imamo primere iz regiona gde ljudi ulažu novac u klubove, dođu do nekih rezultata često i preko noći, a onda izlaze van, ostavljaju probleme i finansijske dugove. Kako vi gledate na sve godine ulaganja u Nexe, kao investiciju i da li vam prijatelji ponekad savetuju da „ne bacate novac“?

  • Mi smo 2004. godine ušli u rukomet u tadašnjeg drugoligaša. Godinu dana kasnije ušli smo u prvu ligu, bili sedmi, pa treći, a od sezone 2008/09 konstantno smo drugi. Igramo EHF Kup već duže od decenije. Znam da smo redak primer, ulažemo dosta. Smatram ulaganje jednim marketinškim projektom, ali i kao doprinos lokalnoj zajednici. Velika smo firma iz malog grada, želim da našu sredinu i kompaniju prepoznaju po klubu. Ne smatramo to nepotrebnim troškom, već dobrom investicijom, reklamom i doprinosom zajednici. Želimo da razvijamo mlade igrače i izgrađujemo imidž. Bilo je izuzetno teško kada je kriza nastupila. Često govorim da bi trebalo knjigu da napišem o tome. Sada kada bih sve stavio na papir, nisam siguran da bih mogao da opišem sve što se dešavalo u tom periodu. Bilo je izuzetno teško, ali smo i to prebrodili. Posebno se zahvaljujem Zdenku Kordiju, koji je bio uz mene i podmetnuo leđa u tom trenutku. Kada smo ušli u sezonu 2013/2014 bilo je teško, ali smo napravili rezultat odmah na startu. To je bila prva sezona lige pod pokroviteljstvom Gazproma. Tada smo napravili odličan rezultat, u Osijeku su padali Tatran, jaki Metalurg, Vardar, uzimali smo bodove Meškovu, bili smo senzacija iako su nas mnogi pokopali unapred. Pred put sezonu imali smo sastanak predstavnika svih klubova u Zagrebu. Sećam se da su me svi nekako gledali ispod oka, u strahu, sa očekivanjem da nećemo izdržati celu sezonu. Svi su bili pristojni u razgovoru samnom, ali se to osećalo u zraku. To je jedna lepa anegdota sada. Sećam se da sam u sebi mislio „videćete, biću bolji od pola vas ovde“. Zvao me Mihajlo (predsednik SEHA)posle sastanka i gospodski pitao, kulturno“Josipe, znam za probleme, da li možeš da garantuješ da ćete izgurati takmičenje do kraja?“ Ja sam sa grčom odgovorio „garantujem 100%“. Tada mi je rekao „E vidiš Josipe, meni je tvoja reč dovoljna“. Pobeđivali smo Tatran u Osijeku, posle i Vardar sedam razlike, tim koji je te godine izbacio HSV i igrao četvrtfinale EHF Lige šampiona. Uzeli smo bod Metalurgu u Skoplju, pobeđivali Partizan dva puta. Imali smo u startu dobar rezultat, složili dobru ekipu i pokazali da smo zaslužili tu priliku. Hvala Bogu iza nas je i neponovilo se više.

POVERENJE TRENERIMA – POGODAK SA HORVATOM

Netipično kada su klubovi sa ovih prostora u pitanju, imate puno poverenja i dosta strpljenja za trenere koje izaberete. Sećamo se dugih mandata Kamenice i Kordija, sada je tu Hrvoje Horvat.

  • U zadnjih 14 godina promenili smo pet trenera, od kojih je jedan otišao sam. Od 2007.godine Horvat je četvrti trener. Volim spominjati primer Mančestera i Fergusona, kako treba dati poverenje treneru. Neću komentarisati druge, ali ako često menjaš trenera, onda je problem u tebi, ne u treneru. To se odnosi na rukomet, ali i bilo koji drugi sport. Treneri mogu pogrešiti, zalutati, ali ako je neko vredan i pošten, treba mu dati poverenje i stati iza njega. Naš trener je vredan, stručan i posvećen čovek, došao je sa manje iskustva iz Dubrave u Nexe. Puno je naučio, puno nam je dao. Imamo dugoročan ugovor, njemu odgovara, nama odgovara, dobra je klima u klubu između igrača, publike, uprave i njegovog stučnog stožera. Gledamo dugoročno, to će doneti uspeh. Učimo od njega, on uči od nas. Mislim da smo tu pogodili.

I publika je sve brojnija kada su u pitanju utakmice u Našicama…

  • Uvek volim naglasiti da smo u Našicama ponosni na našu publiku. Prema službenim podacima Seha lige u sezoni 2017/18, imali smo najveću posećenost na domaćim utakmicama. U većini utakmica SEHA Lige i EHF kupa dvorana je puna. Čak i na “manje bitne” utakmice hrvatske lige ili Kupa dođe velik broj gledalaca. Isto tako na domaće utakmice Nexe2, naše druge ekipe sastavljene od kadeta i juniora, dođe 200 – 300 ljudi. Ko god je bio u Našicama, kaže mi da se vidi da naša publika razume rukomet, što se vidi prema njihovim reakcijama na događaje na terenu. Nedavno su osnovali i udrugu navijača i počeli nas pratiti i na nekim gostovanjima. Na utakmice dolaze i mnoge porodice sa decom i prelepo je videti svu tu decu kada se rastrče posle utakmice po terenu. Jedino moraju malo popraviti navijanje. Retko su glasni i ponekad se dogodi da ih gostujući navijači nadglasaju, ali siguran sam da će i to doći na svoje.

„PLANIRAMO DA RASTEMO –  VEĆE AMBICIJE – ŽELIMO „KANTU“

Dugoročno, za pet godina, gde vidite Nexe?

  • Imamo potrebu i moramo da rastemo. Mi smo stabilan klub, i to jedan ne više finansijski slab. Dugoročno planiramo da rastemo. Naše će ambicije biti veće i bolje. Želimo kroz ovaj projekt SEHA lige, koji je krasan, da se afirmišemo i budemo među boljima. Želimo kroz EHF Kup, koji će biti i mnogo kvalitetniji od naredne godine, da se potvrdimo i među najboljima. Ako nam se prilika pruži u hrvatskom prvenstvu, nikada se ne zna. Strpljivo čekamo, radimo na svim poljima da budemo bolji. Za pet godina želim nekakvu titulu, kantu što bi rekli. Pojačaćemo rad sa mladima, juniorski pogon koji će kucati na vrata i zamenjivati igrače iz prve ekipe kroz igranje i Prve B lige. Želimo se pojačati infrastrukturno,srednjoročno gledano, da zadovoljimo sve evropske standarde. Nećemo leteti previsoko, ostaćemo stabilni, ali sa rastom iz godine u godinu.

KROZ RUKOMET POVEĆAVAMO VREDNOST BRENDA I VRAĆAMO NAŠICAMA

Zašto ste kao kompanija baš izabrali rukomet? Da li je to sada stvar emocije ili je ulaganje i tržišna procena?

  • Kao i što ste vi gradili svoj sajt godinama, tako je i sa klubom, neke stvari su došle, gradile se. Rukomet je ovde imao lepu priču i bez finansijske pomoći. Dečki koji su to vodili, Darko Mikičić i Marko Sertić, koji je direktor i dopredsednik kluba, sa velikim entuzijazmom i malo novaca su sa domaćim igračima bili blizu Prve lige. Zakucali su na vrata i to smo prepoznali, a i pre toga smo pomagali u radu sa decom. Ponudili su se, odlučili smo se da ih podržimo. Kada sam diplomirao na Fakultetu i počeo da radim u Kompaniji, otac me je poslao da budem prisutan u klubu. Sve ostalo je istorija, slučajnost. Želelo se bolje, više, jače. Nikada nikome nije padalo napamet da će ovde dolaziti Vardar, Zagreb, Nexe, Fukse, što se i dogodilo. Bilo je tu neznanja, neiskustva, probijanja budžeta, frustracija, straha, svega, ali ove tu smo, preživeli smo, pametniji smo, iskusniji, i u svemu tome uživamo. To je velika odgovornost, zahtevan projekt koji donosi svoje. Henry Ford je rekao „50% ulaganja u marketing se isplati, ali ne znam kojih 50%“ . Vrednost Nexe brenda smo pojačali, to je teško izmeriti, ali činjenica da za brend zna više ljudi preko kluba nego preko kompanije. To je velika stvar. S druge strane, želimo biti odgovorni prema lokalnoj zajednici. Znam da se ljudi često pitaju, šta znači Nexe. To je latinski naziv za grad Našice.

RUKOMET MORA IMATI JASNIJA PRAVILA

Niste čovek direktno iz rukometa. Možete mu pristupiti iz pozicije biznisa. Koje su mu mane, šta mu fali, gde fula, kako bi rukomet mogao da postane još bolja igra i ozbiljniji proizvod.

  • Mnogi žive od rukometa, a ja sam od onih što žive za rukomet. Posvećen sam mu maksimalno i tako će i ostati. Rukomet mora postati transparentniji što se tiče pravila. To se mora promeniti, možda uvesti sistem VAR-a, to će struka bolje reći. Klubovi se moraju uključiti, moraju imati inicijativu, kazati svoju reč. Mora to biti široka diskusija. Dok se to ne promeni, rukomet će ostati pod navodnicima „mali sport“. Daleko smo ispod košarke, a i odbojka je zastupljenija globalno. Srećom pa smo tu na Balkanu jaki, u Hrvatskoj je rukomet sport broj 2, a u Makedoniji najpopularniji, i to me jako uveseljava. Najdalje su otišle u razvoju Nemačka i Francuska. Promene ne moraju biti velike.

ČESTITKE MAKEDONCIMA

Spomenuli ste Makedoniju. Tamo su ulaganja u Metalurg, Vardar, a sada i u Eurofarm Rabotnik, donosila vrhunske rezultate. Kako gledate na taj fenomen?

  • Moram čestitati svima u ta tri kluba. Vardar je otišao najdalje uz veliku pomoć čoveka koji je ulažući sopstvena sredstva napravio fenomenalnu priču. Sa manje novca pogazio je konkurenciju dva puta. Metalurg je bio prekrasan projekat, upali su u probleme sa finansijama, ali klub je živ, egzistira, radi sa mladim igračima koji pokušavaju da nadomeste prethodni nivo. Eurofarm je vrlo brzo napravio iskorak. Nadam se da će rasti, to im osobno želim. Kao što si i napisao u jednoj kolumni, rezultati dovode publiku na tribine, pa sam siguran da će dolaziti iako je to Eurofarm, a ne Pelister. To će uspesi nadomestiti. Možemo im samo čestitati. Veliki su grad, imaju bogatu tradiciju, halu, samo napred, nadam se da ćemo i mi biti u društvu sa njima. Rukomet mi je doneo mnogo prijateljstava. Gde god se nađem u Evropi, imam nekog rukometnog prijatelja, gde možemo da se vidimo, pomognemo jedan drugom, podružimo. To je jedna bitna stvar iz svega ovoga.

Kako gledate na budućnost hrvatskog rukometa? Dosta se priča o nemaštini u klubovima, ali dese se ovakva leta, pa mlađe reprezentativne kategorije osvajaju medalje na najvećim takmičenjima…

  • Nažalost, osim Zagreba i nas nema klubova sa ozbiljnim finansijama. Ima klubova koji rade jako lepo sa skromnim finansijama. To su Poreč, Umag, Zamet koji se muči, ali dobro radi. Tu su i Spačva, Sesvete, Dubrava, tu su i Balić Metličić, igraju Prvu B ligu. Rade ti klubovi ozbiljne stvari, stvaraju igrače, ali nažalost nema finansija za iskorak. Tu je problem, ne možeš se osloniti samo na lokalnu upravu. Moraš biti zanimljiv javnosti kako bi privukao sredstva koja su na tržištu. Što se tiče uslova rada, imamo strašan problem za rad sa mladima, za razliku od vremena Jugoslavije kada smo imali vannastavne aktivnosti. Sada moramo plaćati termine u školama koje deca pohađaju. Profesori koji žele raditi ne dobijaju adekvatnu nadoknadu, a ako želimo ući sa svojim trenerima, onda moramo plaćati termine. To nije lokalni problem, to je problem sistema. To se mora promeniti ili nećemo napredovati. Moramo raditi na obrazovanju struke, to bi se relativno lakše moglo rešiti. Entuzijasta ima, stručnjaka ima, jedino novca nema. A imamo i neke najbolje mlade igrače na svetu – jasan je na kraju razgovora za Balkan-Handball.com, predsednik RK Nexe Josip Ergović.

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball