I onda smo mi Balkan, a oni Handball! Ma super… – Balkan-Handball.com
Balkan-Handball.com

I onda smo mi Balkan, a oni Handball! Ma super…

Da platimo pa da idemo, što bi rekao naš narod. Što kako to misliš? Pa tako, naš. Jer bar nam za to „da platimo pa da idemo“ ne treba prijevod, isto se skoro svugdje kaže, a shvatit će i većina Slovenaca koji su realno još jedini u igri. Makar do 15.30. Ok, nije ovo bio naš party, i za to smo si sami krivi, ali nismo znali i da smo baš toliko neželjeni gosti. Kažu, Danska nije u nizu izgubila 23 posljednje utakmice na svjetskim prvenstvima. Pa uz takav tretman neće ni sljedećih 230! What’s the point? Pa nema ga. Čak i da je Hrvatska dobila tu utakmicu u Malmöu, što bi po svim parametrima u kojima se sada kreće rukomet bila, što bismo u Zagrebu rekli, jedna od „bolesnijih“ priča, a što je novi izraz za nekadašnji „stari, nemreš vjerovat“, Danska je dovoljno jaka da bi se do zadnje runde digla i riješila stvar s Egiptom. Novoj generaciji hrvatskih rukometaša koja je u porođajnim mukama s mladim izbornikom stupila na scenu i preuzela teret svih medalja njihovih prethodnika i onih prije njih „bod u Malmöu“ na ovom turniru ne znači previše, ali bi im u pogledu budućnosti mogao pomoći da progledaju. Da vide da se može, da se za velike stvari treba zauzeti gard od prve utakmice, ali i da vide da se često baš i ne može, da postoje „protivnici“ i protivnici, utakmice i „utakmice“ kad moraš biti deset golova bolji da bi dobio za jedan. Ljudi, sve ok, znam, i mi smo svašta izvodili, mada vidim i da oni gore bolje pamte što je ovdje bilo devedesetih od nas samih, ali gol iz petog koraka u 48. minuti? Ej? Pa jeste vi normalni? Idete po mišljenje snimke da se uvjerite je li stvarno s tri metra razvalio Šunjiću glavu ili gledate da ‘ušićarite’ nešto s faulom na crti? Za arhivu, sudili su Španjolci. Dancima. Sljedeći put će suditi Danci. Španjolcima. I tako ukrug. Stoput viđeno. I o čemu ćemo onda pričati? O tome da izbornik ne zna? Da nismo proizveli nijednog klasnog šutera? Da nemamo golmana? U redu. Možda je sve to i točno. Samo, zašto onda Danci nisu dobili deset razlike? Pred deset tisuća svojih navijača… Napadački možda i najbolja svjetska selekcija. Treba pomoć onog zadriglog kretena koji zajapureno svakih pet minuta trči prema hrvatskoj klupi da bi spičio dvije minute čas Baliću, čas Duvnjaku. Pa da, ‘ko su oni, neka dvojica tamo jadnika s Balkana s kojima se ne treba ni rukovati kad ti pruže ruku. Pričajte mi malo o Schengenu. Nemojte se ljutiti, ali kad je stani-pani, ja i dalje vidim granicu. Ili je ne vidim, ovisi gdje gledaš… Trošiti riječi na Gidsela? Može! Ako mogu parafrazirati jedan legendarni splitski grafit. Neka ide ovako: „Cveba nije treba, Saugstrup nije Laudrup, a Gidsel je seljačina!“. Gle slučaja, baš pred drugi krug puste priču da su hrvatski suci nešto mutili. Tko je ono pred utakmicu za broncu na EP-u rukometašica podjebavao igračice Nenada Šoštarića, a kad je izgubio vadio se na suce. I to još kao domaćin. I onda smo mi Balkan, a oni Handball! Pa super…

Sve viđeno samo potvrđuje uvod prve kolumne. Rukomet je predivna igra i teško bolestan, seljački sport koji zapravo zaslužuje hladne vukojebine sjevera, onu himnu za idiote „Sweet Caroline“ (uo-o-o!), dokone babe u publici i ocvalog faraona koji vlada koliko i Putin, još tamo od 2000. godine kad je prvi put dobio izbore, nakon što se protukandidat, austrijski bankar i političar Erwin Lanc šokantno povukao. Na posljednjim trima reizborima Moustafa nije ni imao izazivača, mada potpora glasača u plebiscitu svake četiri godine kopni pa je za očekivati da bi tamo negdje 2068., pred sam kraj života, mogao izgubiti od samoga sebe jer neće uspjeti dovući ni kvorum potreban za izglasavanje povjerenja!

Sve to ne znači da mi ne trebamo gledati svoje pogreške i propuste, ili bar, kad već na odluke Saveza ne možemo utjecati, uputiti RTL-u apel da kad se već „čestita svim igračima, od prvog do zadnjeg“ na herojskoj borbi, nije fer makar usput ne spomenuti da je i izbornik vođenjem ili pripremom valjda nešto pridonio takvoj utakmici. Kad mu se već toliko pridavala pažnja u posljednjih godinu dana kad god je bila neprilika… I da je pozivati publiku da se ugase televizori zato što se protiv Maroka već na poluvremenu ne vodi valjda s pedeset razlike ne samo antirukometno, već i antiprogramski. Jer, kad se jednom shvati da nisu ni pobjede drugih, ni sve primljene trice sa zvukom sirene, ni manjak love, ni to što se nije rodio novi Dražen, ni slabi klubovi i sve njihove pogrešne odluke tako uništile košarku kao rat taština unutar nje koji neće završiti ni jednom kad se više nitko živ neće sjećati njenog posljednjeg velikog rezultata, bit će kasno i za hrvatski rukomet…

2 Comments

  1. Tomaž

    20/01/2023 at 17:59

    1. MI nismo Balkan, Hrvatska i Slovenija se borile da to ne budu.
    2. Oni jesu handbal
    3. Ne postoji balkanski rukomet. Čak ni neko balkansko natjecanje.
    4. Ko smo MI kad Hrvatska izgubi pa treba ostale ložiti. Mi smo izgubili od ESP i sami smo nedovoljno dobri.
    5. Da je bilo ko drugi sudio bilo bi 5+ za DAN
    6. Bio bi crveni za DAN ali bar 3 crvena za “naše”
    7. Gidseli su sadašnjost i budućnost handbala
    8. Mustafa vlada dugo ali Gobac još duže, s tim da Gobac ima više svojih namjestenika u IHF i EHF nego Mustafa
    9. Koliko novca toliko muzike

  2. Demikelis

    21/01/2023 at 02:32

    Skandinavci Danci , Svedjani , Norvezani su trenutno ispred ostalih za klasu .
    Trenutno najbolja ekipa je Svedska I gledajte kako osvaja ovo svetsko I posle olimpijske igre u Patizu. Sve ostalo ako Vam neko prica Laze Vas.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *