KOLUMNA Mladena Miletića: Spremte se, gospodine Goluža – Balkan-Handball.com
Balkan-Handball.com

KOLUMNA Mladena Miletića: Spremte se, gospodine Goluža

Zašto si tako grub? Zar baš nimalo ne vjeruješ? Što si se tako navrzao na Horvata? Svi su se mogući upitnici nizali nakon najavne kolumne u ovom ciklusu uz najdraži mi facebook komentar gospodina koji je kratko i jasno poručio: Gubo! Ali svako su pitanje i opaska danas legitimni, nema se smisla ljutiti. Baš kao ni graditi euforiju bez pokrića. Novinari i komentatori, čak i uz puno povoljnije okolnosti, ne bi ni trebali biti ti koji će „pumpati atmosferu“, obećavati publici velike stvari, jer bi po logici stvari obećano trebali moći i ispunjavati, obranama ili golovima. Kako me Horvat ni ovaj put nije zvao, a i raniji su me izbornici preskakali, nije ni imalo smisla sipati „predizborne bonbone“ i lagati ionako napaćeni narod.

Prekapanje po ruševinama jedne ere posao je za arheologe i forenzičare, pa nema ni smisla ulaziti u hor narikača iz kojeg se u ovakvim prilikama obavezno čuje i ono da smo „teškom mukom gradili imidž reprezentacije da bi ga se tako lako trošilo“. Ali valjda su i Duvnjak i Karačić nešto pridonijeli tom imidžu, pa ga možda imaju pravo i trošiti. Na svoj su se način ugradili i Gojun i Musa, pa što im sada prigovoriti? Da ne znaju igrati obranu? Da se namjerno ne trude? Molim vas… Možda bi trebalo razmisliti o opciji visokih godina. Kako se priđe trideset petoj, što ti prenesno na radni i ljubavni vijek dođe na onu „meni je šeset peta, stiže jesen pozna“, tako su i noge na crti sa svakom kvrgom više sporije za četvrt koraka. I eto te tri zime nakon finala Eura gdje više ne stižeš zatvoriti dok nadiru nemilosrdni, puni snage Egipćani pod palicom trenera s pedigreom klupskog prvaka Europe. Ako ništa drugo, ne ponavlja se scenarij s onih natjecanja, a bilo ih je, kad bi neke lake startne pobjede zamaglile pravu sliku.

Teški ili bolni porazi i naš odnos prema njima vječna su tema, evo što je još 1974. u zagrebačkom Startu na tu temu pisao Veselko Tenžera: „Kultura poraza ili, uže, sportskoga poraza, jedno je od najtamnijih mjesta naše svijesti: to je zakutak u kojem piruju sjene praznih taština, s ustima punim klevete i leleka. Poneki razboriti glas, ohlađen činjenicama, jedva da se i razabire od buke Pilata koji pere ruke i od zamornih zadušnica na pogrebu Rekorderima. U našoj navodno šampionskoj psihologiji poraz je, čini se, nešto kao elementarna nepogoda koja se mogla izbjeći, ili kao prometna nesreća koju su skrivili famozni drugi.“. Zanimljivo, i danas aktualno i široko primjenjivo.

Ako je Kairo bio Hirošima, Jönköping je Černobil hrvatskog rukometa, mjesto užasa kojem se generacijski vraćamo. Mada meni ovo manje liči na 2002., a više na 2000. kad se pokušalo sa četiri 40-godišnjaka. Dakle, treba nam novi Milković. Tko god to bio, imat će manje vremena, šanse i podrške, a morat će osmisliti kako da igra Hrvatske više ne izgleda arhaično i kako da se bar donekle uklopi u tokove, a ne da se mijenjaju po četiri, pet igrača obrana – napad. I tu odmah da prekinemo sva bajanja, priče i kombinacije – neka odredi Gobac, i neka bude Goluža! Bez ikakvog podteksta, praznih priča o drugim kandidatima i sricanja demokracije u vidu onog „sistema“ koji je izrodio Horvata da Červar predlaže uži krug kandidata, a izvršni odbor bira. Istina, svaki izbor ima i svoju cijenu, ali javnost je zadnje s čime treba razbijati glavu, jer njoj neće odgovarati nijedan trener, pa neka bar onda bude onaj tko će imati podršku iznutra. Uostalom, Goluža ima pedigre tri medalje s velikih natjecanja, okušao se vani, a sad je u Zagrebu opet pokazao da zna nastaviti rad prethodnika i neke poraze pretvoriti u pobjede. Pričati o Obrvanu, Dominikoviću, Baliću, Metličiću, strancu… besmisleno je uz broj kompromisa na koje se u startu mora pristati. Dakle, spremte se gospon Goluža, velik vas posao čeka. Znatno teži nego prošli put kad je u ruke pao Balić plus Duvnjak u usponu.

Radi lakšeg shvaćanja čitateljima iz regije, ne samo da nemam ništa protiv Horvata, nego i poslije Egipta, kad je zaista bio izvan forme, mislim da je dobar trener. Ali to za Hrvatsku nije dovoljno. Napravio je dobar Nexe i to je možda i bio uteg, a zbog nečega je valjda i dobio poziv iz Bundeslige. Nije loše imati svog čovjeka tamo, ako hrvatskom rukometu to išta znači, posebno nakon što su i posljednji ostaci stare škole položili koplja. Vratimo li se na lanjski EP, ovo izgleda kao popis koji mu je netko gurnuo u ruke pet minuta prije press konferencije. Ili je podvojena ličnost?

Nego, odgledajmo mi ovo u miru i dostojanstvu do kraja. Uostalom, igraju i druge reprezentacije, na RTL2 mogu se vidjeti zanimljive stvari, uz komentar Romana Janečića ponešto i naučiti, pa možda i s ovog SP-a odemo bogatiji. Evo, bez obzira na poraz od raspucanih Nijemaca, u igri Srbije moglo se dobrih stvari, Slovenci su odlično krenuli, Crna Gora već tradicionalno zanimljiva… Nagledala se Balkan Handball zajednica slavlja Hrvata za tri života, pa dajte i vi drugi, iskoristite prazan prostor i šansu dok možete. Kad ako ne sad…

One Comment

  1. dino

    16/01/2023 at 19:47

    hvala bogu, da evo jednom u 20 godina jedan novinar napise da izbornika bira Gobac, makar nije riječ o hrvatskom novinaru. horvata nije birao gobac nego grahovac (predsjednik saveza; ili bolje rečeno gobac je pokleknuo) jer horvatova žena radi u odvjetničkom uredu grahovca. i červar ima popriličnu ulogu sada u savezu. nažalost, čovjeka je pregazilo vrijeme. i da je sam isus nema šta raditi u savezu osim nekakvog počasnog mjesta čiji glas se ne sluša.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *