PIŠE: Žika Bogdanović
Poslednja utakmica velikog Vardara u Skoplju odigraće se večeras od 20 časova kada na teren momci Roberta Garsije Paronda budu ukrstili koplja sa mađarskim Pik Segedom. Kao grom, ali ne iz vedra neba, odjeknulo je saopštenje Sergeja Samsonenka u kome je najavio izlazak iz kluba u kome je bio od 2013. godine, sa sve dostizanjem vrha Evrope četiri godine kasnije. Dibirov, Stoilov, Karačić i društvo, poslednju veliku utakmicu odigraće u borbi za treći uzastopni F4 EHF Lige šampiona.
Hala je odavno rasprodata. Nema sumnje da će atmosfera u „Jane Sandanski“ biti specifična, emotivna, ratoborna, svesna trenutka u kome se klub nalazi i ere koja se završava. Gde će makedonski klupski rukomet, u kom pravcu, kako će se to odraziti na popularnost i budućnost reprezentacije, rano je prognozirati.
Igračka reakcija na odluku Sergeja Samsonenka, bila je burna. Dugovanja su ogromna, to više niko i ne krije. Na terenu to može rezultirati, i maksimalno pozitivno, i ekstremno negativno. Uostalom, i do sada su igrači Vardara igrali sa dugovima u novčanicima, ali to nikada nije moglo da se vidi u konačnom rezultatu. To profesionalci u najboljim klubovima na Zapadu ne bi uspeli na taj način da sakriju. Da igraju kao da imaju dve plate više na računu u svakom trenutku.
Ako se izdržali do sada, izdržaće još malo, da ostanu upamćeni kao daleko najuspešniji sportski kolektiv koji je ikada hodio po Makedoniji…
„Možda je poslednji, ali to ostavljamo „stend baj“ – najbolje je objasnio kapiten Stojanče Stoilov.
Mandatory Credit © Uros Hocevar / kolektiffimages