U vreme kada je posvećenost pisanju stručne rukometne literature retkost, svaki podvig, a pogotovo kada je on kvalitetan, izaziva pažnju. Tako je i sa knjigom “Od početnika do vrhunskog igrača” slovenačkog trenera, Nikole Radića, koja će posle uspešnog slovenačkog izdanja, gde autor živi, doživeti i ono na, kako sam kaže , srpsko-hrvatskom jeziku.
Koji su vam bili motivi za pisanje knjige?
– Kao što sam u Predgovoru napisao radi se o inicijativi brojnih kolega trenera, koji su u dugim stručnim debatama i razgovorima često govorili: » Trenirao si sve kategorije od početnika do vrhunskih igrača u muškoj i ženskoj konkurenciji i najbolje znaš kako se to radi.« » Osvojio si brojne naslove u svim mogućim kategorijama,« » Svoje bogato znanje vječnog tragača – istraživača moraš ostaviti budućim rodovima igrača i trenera,« » Dužan si to!, i očigledno, ubjedili su me – kaže autor i nastavlja:
– Konačno ohrabrenje je došlo sa Fakulteta za sport iz Ljubljane, od dr. Marka Šibile i dr. Primoža Porija, a najveću zaslugu ima njihov prethodnik, mr. Cveto Pavčič (nekada YU reprezentativac u skijaškom trčanju), koji nas je svojevremeno skupa sa Jožetom Šilcem oduševio sa trenerskim radom, a posebno sa studijem na Visokoj školi za tjelesnu kulturu u Ljubljani. Još i danas se sjećam njegovih riječi: »Takvi kakvi ste bili igrači – dobri, pošteni i uporni, takvi budite i kao treneri, uvijek odgajajte igrače i ljude istovremeno. Nikad vam to neće zaboraviti.« – kaže Radić i ističe tlo, iz koga je svo znanje nastalo:
– Moja većinska rukometna saznanja izviru iz nekadašnje države Jugoslavije. Saznanje sam pretvorio u znanje i kroz knjigu, u znak zahvale, želim ga vratiti tamo odakle je došlo tj. na cijelo područje ex YU.
Dolazite iz zemlje nastale raspadom Ex-Yu, za koju se smatra da najbolje radi sa mlađim kategorijama?
– Mislim da je takvo mišljenje dosta opravdano, doduše nije baš odlično, ali se može reći sasvim solidno. Tradicionalno je sve u tijesnoj vezi sa standardom, uslovima rada i slično. Tako su nekada kadeti SLO na Turnirima republika i pokrajina, najviše puta bili u samom vrhu, a omladinci redovno između 2-4. mjesta, što se tada smatralo velikim uspjehom. Zanimljivo je da se i danas na sve češćim zajedničkim turnirima čuju SLO komentari: »Eh, kad bi mi imali tako visoke i snažne igrače«, a drugi: »Kad bi naši znali igrati tako kao Slovenci«, »Gdje bi nam bio kraj?«, zaključuju i jedni i drugi. Takvi komentari dosta spominju na izjavu legendarnog Abasa Arslanagića (nekada najboljeg YU vratara na svijetu), koji kaže da ga predstojeće EP u rukometu spominje na Turnir bratstva i jedinstva bivše Jugoslavije, jer učestvuju Makedonija, Slovenija, Hrvatska i Srbija. E kad bi iz te četiri ekipe sastavili jednu, pa još pojačanu s Bosancima i Crnogorcima, onda bi Francuska, Španija, Njemačka, komplet Skandinavija i ostale rukometne velesile, ostali kratkih rukava – kaže Radić i nastavlja:
– Dobro, šalu na stranu, mislim da se po ovom pitanju izjednačavamo. Sve više se družimo, posjećujemo, sarađujemo, dopunjujemo, pomažemo, što je bilo više o
d desetljeća naprasno prekinuto. U nekim sredinama na svim prostorima se po tradiciji radi veoma dobro, a u nekima jako loše. Kod nas se pojavljuje dosta sredina koje su u velikom usponu, kako u muškom tako i u ženskom rukometu. Spomenuću samo neke, muški: Ormož, Krško, Novo mesto, Mokerc IG, Radovljica, Krim-Olimpija, Metlika-Črnomelj, Maribor, Ptuj, Sviš… koji uz tradicionalne: Koper, Celje, Velenje, Trebnje, Ribnica, Škofja loka…, čine predvodnike, ženske: ŽURD Koper, Logatec, Vrhnika, Naklo-Tržič, Kozina, Sežana,Litija…, uz Krim, Novo mesto, Celje, Zagorje , Velenje, Piran, Ajdovščina… dopunjuju SLO rukomet. Nažalost, usljed nedostatka materijalnih sredstava najviše trpe mladi, jer gro proračuna ide za potrebe seniorskih ekipa. Mnogi još uvijek nisu svjesni da je za svaki klub najvažnije imati dobro organizovan-pokriven mini rukomet, a u stručnom radu bi morali biti angažovani najbolji mogući kadrovi. Sve ostalo, odnosno bez toga, dugoročno je pogubno – kaže autor i nastavlja:
– Vjerujem da je i kod vas slično, jer sam i sam (usput) vidio dio ovogodišnjeg prvomajskog turnira u NS. Lijepo su igrali Kać, Lovćen i Crvena zvezda. Nažalost, više nisam vidio ali sam čuo da je još puno takvih. Nekolicina SLO trenera gotovo redovno posjećuju vaše škole i kampove. Npr. Jani Klemenčič iz Škofje Loke osam puta je bio na kampu Rastimo, gdje je puno vidio i naučio, a o tradicionalnom gostoprimstvu da i ne govori. Jednom od super stručnjaka za mlade treba vjerovati. Nadam se da ću sljedećih godina imati priliku posjetiti neke od poznatih tradicionalnih kampova, kako bi imao priliku prikazati brojne nove – interesantne primjere iz knjige.
Kada je knjiga izašla u Sloveniji i kakve je reakcije imala?
– Knjiga sa originalnim naslovom: ROKOMET – učenje in vadba u fazi napada- izašla je u novembru 2008. godine. Priznati moram da sam s odazivom bio prijatno iznenađen, ustvari bolje rečeno šokiran. U istom trenutku sam (zauvjek) zaboravio na sve teškoće koje su me pratile u više od dvije godine mukotrpnog rada. Tiraž je bio 600 primjeraka, što smo sa založnikom smatrali dovoljnim za oko 250 trenera u Sloveniji. Glas o knjizi se tako brzo širio, da su uskoro počele stizati narudžbe klubova, trenera, škola, biblioteka… Slijedili su roditelji, igrači, igračice… U uspomeni je ostao primjer s jednog od finala državnog prvenstva SLO u mlađim kategorijama. Za vrijeme jedne od utakmica ka meni su dotrčala dva mlada igrača u celjskim dresovima, htjeli su kupiti knjigu. Bili su to Jaka Malus i Rok Cvetko koje sam kasnije bolje upoznao u reprezentaciji SLO, godišta 1996, koja je na ovogodišnjem Eurofestu u Izoli i Kopru uvjerljivo (osam utakmica bez poraza) osvojila prvo mjesto. Sličan slučaj se dogodio sa simpatičnim igračicama Krima iz Ljubljane, koje sam upoznao na reprezentativnom kampu Rukometnog saveza Slovenije, godište 1998. avgusta u Savudriji – ističe autor i napominje:
– Nakon izlaska knjige na poziv zainteresovanih obišao sam 40-tak klubova u SLO, neke i više puta, gdje sam praktično razlagao primjere iz knjige. Osim toga, svjestan svoga poslanstva, sa zadovoljstvom učestvujem i pomažem na kampovima RZS organizovanim za najmlađe reprezentacije, gdje je rukometna slika sasvim jasna i puna optimizma.
O čemu se u knjizi radi, koje oblasti obrađujete i na koji način?
– U ovom prevedenom i dopunjenom izdanju (na više od 100 strana) knjiga se u prvom dijelu u potpunosti posvećuje školovanju na motoričkom i tehničko-taktičkom (TE-TA) planu. Radi se o vježbanju TE-TA elemenata tokom zagrijavanja, lažnim dodavanjima, križanjima-lažnim križanjima, značaju nogu u rukometu i prijemu lopte u nultom koraku, s brojnim kompleksima vježbi za noge i ruke s lažnim dodavanjima, istovremeno. Slijedi kontra- polukontra te sakrivanje lopte – kaže Radić i nastavlja:
– Drugi dio obiluje brojnim primjerima (oko 60) individualnog rada s kružnim, krilnim i vanjskim napadačima. Posebno poglavlje je posvećeno vratarima, pri čemu mi je pomogao dugogodišnji-legendarni trener vratara Celja, g. Herman Wirth. U međuvremenu se knjiga posvećuje svojstvenom metodičkom pristupu s potenciranjem gustoće vježbanja, gdje igrači i igračice skoro cijelo vrijeme vježbaju sa svojom loptom, a isto tako parovi s dvije, trojke s tri, četvorke sa četiri lopte itd. U tančine opisuje čak 50 načina fintiranja i 30 načina šutiranja, s kompletnom metodikom učenja i vježbanja – opisuje opširno, svoje delo, slovenački trener:
– Na kraju se bavi s domaćim zadacima odnosno mogućnošću vježbanja kod kuće. Igrači i igračice mogu takvim vježbanjem 20-30% sami doprinijeti svojem napretku. Iskoristiti treba minimalne zahtjeve što je velika prednost pred drugim sportovima. Dovoljan je prostor 2×2 m i lopta, a sve vježbe se mogu izvoditi skoro nečujno. Prikazane su sve vježbe za noge i ruke, sva fintiranja i nakazivanja svih načina šutiranja, samododavanja i prijem lopte u nulti koraku. Knjiga sadrži ogromno skica, slika kao i kinograma, koji će pomoći lakšem razumjevanju kompletnog gradiva – Radić iscrpno upoznaje čitaoce sa svojim štivom i dodaje:
Na samom kraju se opisuje poznati trokut: Treneri, roditelji, djeca, a slijedi Rukometni podsjetnik za lakše planiranje pojedinih treninga, kao i ciklova. Kompletne recenzije su napisali dr. Marko Šibila i Primož Pori s fakulteta za sport u Ljubljani, čemu slijede: Mišljenja vrhunskih stručnjaka, koja su iznijeli-dali: Tone Tiselj, Velimir Petković, Lino Červar, Zdravko Zovko, Dragan Adžić, Abas Arslanagić-AKO, dr. Branislav Pokrajac.
Srpskohrvatsko izdanje knjige je nužno, s obzirom da ovde nema puno rukometne literature. Kakav prijem kod stručne javnosti očekujete?
– S obzirom da je prva knjiga u Sloveniji izvanredno prihvaćena, ne sumnjam da dopunjeno izdanje neće doživjeti još veći uspjeh. U Sloveniji me stalno zovu i pitaju kada će izaći, iako znaju da će biti u S-H jeziku. Zato ne vidim nijednog razloga da ne bi ova, još kompletnija knjiga, bila zanimljiva i na ostalim prostorima nekadašnje zajedničke države. Knjiga je doslovno iz prakse prenesena na papir i dobro znam da je praktičarima pisana na kožu, a ogromno trenera su daleko jači u praksi. Siguran sam da će svaki pojedinac dobiti bezbroj novih ideja, koje će mu pomoći da obnovi odnosno raširi svoje znanje i repertoar novih vježbi, s daljim vlastitim idejama.
Kakve su bile reakcije trenera koji su vam bili recenzenti?
– Iz njihovih ocjena provejava velika naklonjenost, unatoč tome da me svi niti ne poznaju. Drago mi je, i ne samo drago, presretan sam i ponosan, da takvi kapaciteti izraze svoje zadovoljstvo na tako impozantan način. Moram priznati da je moj urednik Jože Lesar – Jos, nakon pročitanih mišljenja i ocjena odmah me nazvao i rekao da mu se koža naježila od silnih emocija, ponosa i zadovoljstva. Zato im se obojica moramo srdačno zahvaliti i zaželjeti uspjeh u daljem radu, a naročito petorici (od sedam) koji rade u inostranstvu, a sve informacije (kao i ja) pratimo preko vas. Mislim da je Balkan Handball sa prostora ex YU jedini pravi izvor rukometnih informacija. Srećno i hvala…
KNJIGU U SLOVENIJI MOŽETE NARUČITI NA :
SRBIJA – [email protected]
SLOVENIJA [email protected] i [email protected]
HRVATSKA: [email protected] tel.i fax: + 385 (0) 1 38 74 536, mobi: + 385 (0) 91 50 12 548, Palinovečka 43, 10000 ZG, HR – Robert Schwarz
BIH – Rade Unčanin (trener ŽRK Borac BL) (00387) 063 998-111.
MAKEDONIJA – Goran Stojkov, mobi +389 75 30 10 20, email: [email protected], http://www.facebook.com/goranmx3
