Toliko očekivane Igre su počele. Nakon dugih i napornih priprema napokon smo i mi stigle u London. Smjestili smo se 5 dana prije početka u Olimpijsko selo. Dovoljno vremena da nam se svi dojmovi slegnu i da se ona početna euforija smiri.
Znam da je Balkan-Handball rukometni portal, ali ja ne želim pisati samo o rukometu. Želim pisati o svemu i pokušati dočarati svima kako to izgleda. Zato se nadam da ćete uživati u ovoj mojoj kolumnici jer ja sigurno jesam, proživljavajući ove trenutke još jednom dok pišem.
Prvi put na OI. To je stvarno velika čast, san svakog sportaša. Trebalo je vremena za prilagodbu, ali ne onu vremensku ako mislite. Trebali su se svi ti dojmovi slegnuti, a bilo ih je i još uvijek ih ima. Svaki novi dan donosi jedno novo iskustvo i jednu novu zgodu koja će se pamtiti.
Kad smo već kod vremena, ono je definitivno na našoj strani. Mogu reći da smo svjedoci jednog atipičnog londonskog vremena. Prvi tjedan je bilo prevruće. Nitko nije očekivao tako nešto. Dvorane su bez klime tako da je bilo pakleno prvih nekolio dana. Sva sreća da smo mi na to naviknuli s obzirom da smo gotovo cijele pripreme trenirali u neklimatiziranim dvoranama.
Vrućina se uvukla i u sobe pa je bilo problema i sa spavanjem (a možda je i to samo od uzbudenja :). Sva sreća nije dugo trajalo i vrućina je popustila (kao i uzbudenje) pa se sada lakše diše. Začudo kiše nema, odnosno ima je, ali u jako malim količinama. Padne tu i tamo koja kap (ili pljusak), ali brzo se razvedri i sunce je opet tu. Nadam se samo da će nas to dobro vrijeme pratiti do kraja.
Osim vremena, još jedna bitna stvar (pogotovo nama ženama) je blizina shopping centra. Ono sto je muškima nogomet, nama ženama je shopping. Pored samog Olimpijskog sela nalazi se najveći shopping centar u Europi (tako bar kažu). Zar ima šta bolje od toga?! Ne morate se ni pitati gdje provodimo slobodno vrijeme, kako se opuštamo i zašto tako dobro igramo ;) Raj za svaku ženu.
Osim što ubijamo vrijeme u shoppingu, vrlo je aktualan i salon za uljepšavanje koji se nalazi u selu. Sve usluge su, ni manje ni više, nego besplatne. Hmmmmmm shopping, frizura, nokti….poslije naporne tekme dobro dodje takvo opuštanje.
Da ne biste svi mislili kako smo mi tu došle samo kako bi se šminkale (što i nije tako loše, ipak smo svaki drugi dan na TV-u, a još uz to smo i žene) i „shoppingirale“, pisat ću vam malo, ali samo malo, i o sportu. Ipak smo mi svi tu uglavnom zbog toga ;)
ČETVRTFINALE – PRVI CILJ OSTVAREN
Turnir smo započele loše, porazom od Brazila. Valjda smo još uvijek bili pod tim olimpijskim dojmom. Hvala Bogu da smo se već u sljedećoj tekmi trgnule te sa 4 pobjede u nizu osigurale četvrtfinale. Ostvarile smo prvi cilj, a sada koračamo lagano dalje. Zašto stati na tome kad možemo i želimo više. Možda bi bilo neskromno reći da želimo medalju, ali tome se potajno svi nadamo. O protivniku u četvrtfinalu ne razmišljamo puno. U drugoj skupini su sve ekipe dobre i na koga god naletimo neće nam biti lako. No, ne bojimo se mi protivnika nego više samih sebe. Vidjele smo da kad igramo onako kako znamo da protivnici sami padaju. Samo je bitno vjerovati da možemo i zadrzati taj kontinuitet dobrih igara do kraja.
Mislim da je dosta bilo o rukometu, utakmicama i rezultatima. O tome neka pišu oni kojima je to posao. Ja želim pisati o drugoj strani, onome što vanjski svijet ne vidi, ono što mi, stanovnici Olimpijskog sela i sudionici ovog dogadjaja proživljavamo svaki dan. To je nešto što ne možete pročitati bilo gdje i baš zato vam želim dočarati barem dijelić ove atmosfere i dogodovština.
SELO VESELO
Baš neki dan u kantini sjedimo za stolom i pored nas Michael Phelps. Moje su ga suigračice zamolile da se slika sa njima. Nakon što ih je pokušao na fini način odbiti jer je žurio na bus koji ga vozi na bazen, ipak staje i ’’obavlja’’ i tu dužnost. Tako one sve sretne i sa slikom odlaze na trening ni ne sluteći da je dečko ustvari žurio na natjecanje. Po povratku sa treninga saznajemo vijest kako je Phelps ušao u povijest sporta kao plivač koji je osvojio 19. olimpijskih medalja. WAOOOOOOOW!!!!! ( i nije tu stao, dok sam ovo pisala dodao je još TRI u svoju kolekciju). Tek onda vidiš sa kakvim zvjezdama si okružen i gdje se zapravo nalaziš te počnes malo više cijeiti i sebe jer vidiš kako se sav taj trud koji si godinama ulagao ipak isplatio.
Ali, nije on jedina zvijezda koja sece selom. Ima tu još zvijezda, od košarkasa, vaterpolista, tenisača, atletičara…Tu su naravno i rukometaši, ali oni nam moram priznati i nisu toliko zanimljivi, valjda zato jer su nam već svima jako dobro poznati :) Osim sportaša, u posjetu su nam stigli i članovi kraljevske obitelji. Tako jedan dan, dok smo ručali u kantini, imali smo neočekivanog gosta. Kraljica Elizabeta, glavom i bradom. Došla nas je malo posjetiti i pozdraviti. Bio nam je tu i princ William sa svojom Kate. Ma ovo naše Selo je čudo. Stvarno je veselo, svaki dan. Jedino razočaranje su nam Amerikanci, tj.“Dream Team“ nije nam ovdje pri ruci. Znam da vjerojatno ne bi imali mira, ali brzo bi dosadili kao što nam je ’’dosadio’’ i Toni Parker. Prva dva dana su ga svi ’’davili’’, zaustavljali ga, povlačili za rukave i slikali se s njime. Sada ga nitko više ne doživljava, postao je samo jos jedan od nas, ’’običnih’’ sportaša. Prolazimo pored njega skoro svaki dan (Francuzi su smješteni u zgradi do) i niti ne okrenemo se više kad prodje. Samo da znate da i nije neki frajer uživo pa za nekim većim okretanjem niti nema potrebe :)
Kako bismo bar malo ublažili razočarenje što „Dream Team“ nije sa nama, otišli smo na njihovu utakmicu protiv Litve. Onaj osjećaj kad sjediš i gledaš Kobe Bryanta, Lebrona, Carmela Anthonya i ostale NBA zvjezde UŽIVO je jednostavno neprocijeniv. Karte smo jedva nabavili, neki su se i švercali sa akreditacijama od kosarkašica (nemojte nikome reći – hvala cure!), ma sve smo poduzele samo da dodjemo i pogledamo dijelić tog spektakla. I stvarno je spektakl! Puna dvorana navija i uživa u košarci koju samo Ameri znaju i mogu prirediti :) Sada se možemo pohvaliti kako smo i mi bili dio toga :)
ZLATO SANDRE I SREBRO VESLAČA
Stigle su i prve medalje u nas tabor. Medalju srebrnog sjaja donio je naš veslački četverac. Radost i veselje obuzelo je cijelo Selo. Žao nam je jedino što nismo mogli biti tamo i bodriti ih na putu do medalje. Naime, veslači i jedriličari su smješteni na drugom dijelu Londona, otprilike 2 sata od našeg sela, ali bit će vremena za slavlje, sad su sa nama ovdje do kraja. Ali, zato smo bodrili našu Sandru Perković do prve zlatne medalje za Hrvatsku! Jeeejeeeej!!! Po prvi puta sam bila na nekom atletskom dogadjaju i ljudi moji to je nevjerojatno! Takva atmosfera koja je tamo, toga nema niti na jednoj rukometnoj tekmi. Ne može se opisati riječima, jednostavno to treba doživjeti. Inače svi se mi sportaši medjusobno bodrimo, pratimo i navijamo jedni za druge. Moram priznati da nam je Sandra posebno prirasla srcu sa svojim vedrim duhom te je postala naš 16.igrač i zbog toga nam je njena medalja još i draža. Nadam se samo da nećemo stati sada sa osvajanjem odličja. Rukometaši su pokazali vrhunsku formu i ako ovako nastave do kraja smiješi im se zlato, zasigurno. Mi bismo mogle iznenaditi sve i ući u borbu za medalju barem jednog sjaja, a ne smijem zaboraviti i naše vaterpoliste. Uh, kakva li će t
o tek biti euforija u Selu (opet) padne li i koja medalja u rukometu, ma ili u bilo kojem sportu!
Do tada držite nam svima fige i navijajte za nas, navijajte za sport koji uvijek pobjeduje. Nema veze koje su boje, nacije, vjeroispovijesti, svi smo mi tu jednaki i borimo se samo za jedno – pobjedu. Svi mi imamo samo jedan cilj koji nas vodi ka pobjedi, ka medalji, ali na kraju ipak je najbitnije sudjelovati i uživati u ovom tako lijepom, multinacionalnom dogadjaju, gdje se borimo jedni protiv drugih, a opet smo svi kao jedna velika obitelj. Prekrasno, pogotovo za ova luda, današnja vremena!
Eto, dragi moji Balkanci, ja vas lijepo pozdravljam i šaljem puno pusa iz Londona. Svim Olimpijcima, a pogotovo rukometašima, puno sreće i uspjeha do kraja. I naravno, što više medalja.
I kao što bi naš Oliver rekao:
„Šaka suza vrića smija
Ća je život vengo fantažija
IDEMOOOOOOOOOO!!!!!!!!!!!!!!
Maida
