Još ne mogu doći sebi i još uvijek me oblijeva hladan znoj od sna koji sam ni kriv ni dužan usnuo neki dan. Znam da se unaprijed opravdavam ali stvarno ja taj san ne bi pomislio niti u snu pa molim sve rukometne i ostale moćnike Hrvatske i šire da mi ne uzmu za zlo takav jedan strašan san kojeg se s gnušanjem odričem.
Sigurno će te pomisliti da sam sanjao lijepe žene ili rukometašice koje se predaju mojim ljubavnim čarima ali ja kao malo stariji i stvarni zaljubljenik rukometne vještine već neko vrijeme sanjam rukometašice i rukometaša ali ne kao ljubavne objekte već kao dio rukometne igre bez prljave mašte i pokvarenih misli. Dugo sam mislio s kim podijeliti i kome se ispovijedati ali kako već duže vrijeme ne posjećujem crkvu i ne prakticiram vjeru odlučih podijeliti to sa vama, pa što bude.
E da konačno da se vratim na taj prokleti san koji me već neko vrijeme, pa mogu reći proganja i muči. Spavam, hrčem i sanjam: Prvenstvo Hrvatske u rukometu, finiš uzbudljive Premijer liga, zadnje kolo, ja među novinarima eminentnih hrvatskih glasila, televizija i internet portala (eto i po tome se može zaključiti da to nije realan i opravdan san), puna zagrebačka Arena, ulice puste svi koji nisu stali u dvoranu su pred televizorima.
Karte prodavane i nekoliko puta skuplje od redovnih, tapkaroši zaradili brdo novaca više nego na kartama za koncert U2. Igraju dva najbolja hrvatska kluba koja imaju dva boda prednosti od treće i četvrto plasiranog Osijeka i Splita. Tko pobjedi postat će prvak Hrvatske u rukometu. Domaćin rukometni klub Zagreb Agram igra protiv drugoplasirane RK Motičine.
U Zagrebu igra pola hrvatske reprezentacije dok su ostali reprezentativci po bogatim klubovima iz Srbije i Bosne i Hercegovine. U gostujućem klubu iz Motičine uglavnom domaći igrači i nekoliko pojačanja iz Slovenije i Makedonije. Igra se zanimljiva i neizvjesna utakmica sa puno lijepih individualnih poteza. Raspoloženi golmani i čvrste „muške“ obrane ne daju strijelcima puno prilika i u 60-oj minuti rezultat je 22:22. Gostujući navijači, kojih je skoro tri tisuće u Areni, oduševljeni i skoro glasniji od ostatka dvorane koja je očekivala sigurnu pobjedu favorita Zagreba.
Još samo petnaest sekundi do kraja kada je gostujući pivot grubo zaustavljen na crti od šest metara. Oglašava se sirena, kraj utakmice i svi gledaju u suce. Suci pokazuju na sedam metara što gledatelji i osobito vodstvo Zagreba ne mogu prihvatiti i povjerovati. Suci su neumoljivi, dva isključenja zagrebovih igrača i crveni karton Joziću ,službenom predstavniku Zagreba zbog prigovora. Poslije nekoliko minuta sve se smiruje i uz glasne zvižduke gledatelja igrač Motičine dolazi na sedam metara a suci daju znak da se sedmerac može izvesti. Rukometaš Motičine postiže gol i Motičani postaju prvaci Hrvatske.
Nitko ne može povjerovati što se dogodilo pa ni sami rukometaši koji su pobijedili i osvojili prvenstvo niti uplašeni predsjednik rukometnog saveza koji daje pehar i medalje igračima Motičine čiji tajnik donosi gajbu piva (šampanjac ne vole) uz koju proslavljaju pobjedu sa svojim navijačima. Zagrebaši ne mogu doći sebi, ljuti i bijesni. Gospodin Moljac, prvo ime vodstva Zagreba broji krvna zrnca i spominje najdalju i najbližu rodbinu sudačkom paru. Publika na kraju priznaje zasluženu pobjedu i pozdravlja Motičane. Poslije 39 uzastopnih titula Zagreb Agram je ispustio jubilarnu četrdesetu…….
Budim se sa glavoboljom i brzo odlazim do računala i TV-a i molim se Bogu da je to bio san. Blaženo olakšanje me savladalo kada sam vidio tablicu, Zagreb i dalje ima deset bodova prednosti pred drugima i sigurno je prvak Hrvatske. San je samo san ili možda poželjna budućnost mislim si ja tiho u sebi?!?
A da, nakon par dana san se i ponovio i to u „ženskom“ obliku i ŽRK Sinjanka iz Sinja postala prvak i igrala u finalu Lige prvakinja…….
Što je previše, previše je! No o tome možda drugom prilikom ……! Do tada jedna država, jedna nacija, jedan klub i reprezentacija!
P.S. Sve navedeno u ovom tekstu je izmišljeno, plod bolesne mašte i snova, rukometni klubovi, likovi i čovječuljci su izmišljeni i nemaju nikakve veze sa stvarnošću a između redaka se nema što pročitati.
