Brojimo sitno do početka EP-a 2012. u Srbiji, ponajviše domaćin koji se nada da će mu se konačno posložiti kockice i da će dosanjati veliki rezultat, a to je tek polufinale. U ovom sustavu natjecanja samo polufinale. Realno, nitko na EP neće doći napaljen kao orlovi jer je ipak godina olimpijska, mnogi se čuvaju („glavno da se nitko ne ozlijedi“) i tu je šansa za izabranike Veselina Vukovića. Opravdanja nemaju.
Hrvatska reprezentacija spada u grupu onih kojima ovaj EP nije „o glavu“, uz istočnu granicu okupila se čila i orna, haj-ho, motivirana za turnir na kojem ne smije biti ozljeda, atmosfera među igračima je, kao i svaki put do sada, „nikad bolja“ (od silnog ponavljanja te fraze posumnjat ćemo…) i bit će takva do prvih ozbiljnijih izazova u Vršcu. A onda će se, kako stvari stoje, od samih igrača više znojiti izbornik. Njemu bi moglo biti „o glavu“. Pogotovo ako se ponove već viđeni užasi poput tri obrane vratara po utakmici ili spori, bezidejni ili čak na „pas-mater“ posvađani napad.
Jednom su pitali Slavka Golužu otkud nadimak Keta? Odgovor je bio otprilike „pa ni sam ne znam, možda od engleskog cat, kao mačak!“. Tko zna na što je pritom mislio, ali svakako mu dobro stoji. Kažu da se već triput, poput mačka s još više života, spašavao otkaza u kratkom izborničkom mandatu. Prvi put na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj kad mu je polufinale pobjeglo već u drugoj utakmici drugog kruga. No, zatim je, svaka čast, dobio obje utakmice do kraja (Poljska i Island) te se vratio kući s petim mjestom, što je sasvim korektan rezultat. Nije fenomenalan, kao što je pričao, ali je prolazan, dovoljan da mu se pruži nova šansa. Sve glasne kritike zbog očajne igre i svega ostalog nehotice je ušutkao Neno Kljaić koji je, ogorčen zbog otkaza u CO Zagrebu, pretjerao s izrugivanjem na račun Goluže i čak mu na kraju priskrbio simpatije. Drugi put su ga čekali na kraju kvalifikacija za EP, no čovjek je dobio Španjolsku u gostima i tko mu je mogao što prigovoriti! Treći put je umalo otišao k Titu Maršalu kad je u Pioniru upisao drugi poraz na Kupu 4 nacije (Češka, Srbija), no spasio ga je trijumf protiv Mađara u Vršcu. Valjda će mu i sada Banat biti sretan.
Od bezazlenog turnira na kojem je, kako reče, rezultat bio nebitan, sam je napravio još veću paradu s izjavama i gorim od onih iz reda „kafe und kolač“.
– Uh, baš je težak posao izbornika.
– A što ja tu mogu, stalno smo u autobusu i ne mogu ništa ozbiljno napraviti.
– Lagao bih kad bih rekao da se ne plašim kako će se takvo što ponoviti na EP!
– Imamo premalen broj dana za pripreme, a očekivanja su velika.
– Pa ne mislite valjda da ću kao Veselin Vuković razgovarati s igračima do pet ujutro…
Učitelj Červar znao je svašta izvaliti, ali nikad nije tako zdvajao nad svojom sudbinom. A vožnje autobusom je preferirao, reprezentacija je u to zlatno doba poput nacionalnog pokreta hodočastila s osvojenim medaljama od Prevlake do Dunava, po Širokom Brijegu, dočekivana s pjesmom i kolima, krštavali se jarići zbog dolaska Balića… Teško je bilo pratiti Linu, i tada i danas.
Teorija zavjere kaže: na Olimpijske igre lakše je kroz dodatne kvalifikacije nego kroz Srbiju, a ako Goluža na EP-u bolno krahira, ići će se na hitnu pomoć. Ode li u polufinale, pustite čovjeka da radi. Više od toga ne tražite…
