Katar je naredni protivnik Srbije, u osmini finala gdje greške nemaju mjesta, gdje se igra 60 minuta nakon kojih će se plakati ili igrati četvrtfinale. A taj Katar je senzacija ovog SP-a. Prije neki dan šef struke Šveđana, prvog favorita za zlato, Johann Zanotti, rekao je jednu dobru stvar…
– Ako gledate druge grupe, u ovoj nije bilo tima s kojim se možete opustiti, dobiti 45:12 ili nešto takvo, nismo imali takve utakmice. Imali smo jaku Koreju, jaku Rumunjsku, jaki Katar…, ništa neću umanjiti dečkima što su ostvarili – tako je govorio za svoje momke koji su lakoćom osvojili prvo mjesto, bez da ih je netko posebno ugrozio.
No u toj skupini s puno jakih rukometnih imena prvi do Švedske se pozicionirao Katar. S trenerom Silvijom Ivandijom koji je prošle godine Hrvatsku vodio do srebra u Turskoj, godište 92. Ta generacija je u Bosni ostala bez medalje, a Ivandija je napravio jedan uspjeh koji je realno i veći od srebra s Hrvatskom. Rukometnog talenta u Hrvata ima pregršt i nije čudo kada uzmu medalju, ali kada sastaviš tim s momcima za koje je malo tko čuo u Bosni (Kapić, Demirović), Hrvatskoj (Bendeviš), Crnoj Gori (Damjanović), Nigeriji (golman Yusuf), Palestini (srednjak Omar), da sada ne nabrajamo dalje, i s njima dobiješ Koreju, Sloveniju i Tunis, sve po jedan razlike, onda to ne može biti slučajno.
– Katar nikad nije prošao skupinu i presretni smo, ovo je stvarno velika stvar za sve nas – govorio je Ivandija nakon pobjede nad Tunisom 22:21, iako su osam minuta prije kraja gubili 2 razlike i 19:15 u 49. minuti.
Promijenio je zonu u 4-2, Tunis se pogubio, Katar je do kraja napravio 7:2, a desni bek Luka Bendeviš, ključni igrač u napadu Katara, zabio u zadnjoj sekundi za pobjedu koja ih je odvela na Srbiju. Istovremeno su Slovenci slavili možda i više od Katarana, jer su tim golom izbjegli Dance i dobili Egipat za protivnika.
Ivandija se odmah sjetio i svojih pomoćnika, ‘bez njih ne bi mogao sam’, od kojih Mana Jelčić djeluje kao dobri duh na klupi koji smiruje sve momke, kao nekakva poveznica između Ivandije i igrača. Vuković je odradio strašan posao s golmanima, Demirović i Yusuf su možda i najugornije iznenađenje, dok je Foretić fizički pripremio igrače tako da mogu odgovoriti u svim zonama.
– Bitno je samo da smo timski igrali, jedan za sve. Pobijedili smo, ušli u osminu finala, samo s velikom željom i srcem.
– Počeo sam da plačem, mislio sam da je gotovo kada smo gubili 3-4 razlike, ali hvala Bogu, uspjeli smo preokrenuti u zadnjim trenucima, osjećaj je neopisiv.
Treba biti iskren i priznati da Tunis zbog ozljede tijekom meča ostao bez ključnog beka (Sassi), ali to neće umanjiti sve dobre odluke tima kojeg je predvodio Ivandija, pa na kraju i taj gol Bendiviša koji je usrećio Katarane, Slovence i Srbe. Sve zajedno. Svi sretni zbog načina na koji su se poklopile kockice pred osminu, a što će tamo biti, ostaje da vidimo.
REZULTATI, STATISTIKE, POREDAK
IZ BUDAÖRSA: Milan Krasić
PHOTO: handballhungary2013.com
